View at Picasa

“Talijanski vinoljubac luta pustinjom i ugleda bocu. Otvori je i iz boce izađe duh koji mu predloži ispuniti tri želje za uzvrat što ga je oslobodio. Vinoljubac raširi usne u osmjeh i zaželi butelju Sassicaie iz 1990 koja će uvijek biti puna. Stvori se butelja, vinoljubac počne piti i stvarno, butelja ostaje stalno puna… Duhu pomalo dosadi i već pripitog vinoljupca upita želi li još nešto kako bi otišao. Na to će vinoljubac pijanim glasom: daj još dvije ovakve hik butelje, pa si hik, slobodan.”

View at Picasa

View at Picasa

No sve te informacije pročitati ćete negdje na webu ili u svakom od časopisa koji piše o vinu i kultnim vinarijama. Ništa novog ne mogu napisati jer povijest ovog posjeda koji uz ostalo glasi i kao najbolje uzgajalište konja u italiji, nitko ne želi promijeniti i ne događa se ovdje niša novog… osim vina…

Svaka je berba za sebe, svaka godina drugačija… kult živi, a razlog je samo neprikosnovena pažnja i kvaliteta proizvoda koji budi emocije…

Takvo što dogodilo mi se pri nedavnoj degustaciji u Beču, opet Palais Coburg i prekrasni ljudi kojima vino nije samo motiv za ispijanje bezbroj butelja već tema za diskusiju i učenje. No vratimo se Sassicaii…

View at Picasa

View at Picasa

View at Picasa

View at Picasa

View at Picasa

View at Picasa

View at Picasa

Enormno kompleksno…

U ustima suho, toplo, mekano, srednje punog+ tijela, vrlo ukusno, harmonično i nevjerojatno elegantno. Pogled ka prijatelju kraj mene i jednostavan zaključak – veliko! Nakon 80 sekundi prestao sam brojati dužinu a u tom prekrasnom završetku dominirala je nota na zrelo rekao bih slatko grožđe s odlično izbalansiranim taninima i mineralnom niti koja izaziva divljenje…

Dvadeset godina – i još tako mlada… Možda sada u ovim blagdanskim danima možemo ipak pronaći neku bocu, 90tu ili 86tu možda, koja će nas vjerujte mi posebno obradovati svojom mekoćom i kompleksnošću koju pokazuju samo veliki Bordeauxi… Koliko je malo u biti potrebno da bi se osjećali ispunjenim… tako malo…

View at Picasa

View at Picasa

Kasnim… kako da Vam objasnim… Zoki stišće, nema se vremena, a Barba želi da napišem bilješku s degustacije… no u jednom trenutku, negdje između posla u Dubravkinom putu, Beča, Merana, Pule… da, negdje između svih tih raskrsnica vinskih puteva počeo sam razmišljati o činjenicama koje nas upućuju na nešto veliko, nešto posebno i važno. Nekako mi je nedolično sažeti dojmove u tih par riječi i na kraju zaključiti neku „visoku“ ocjenu i vino ukrasiti epitetom „VELIKO“… zašto je to tako…??

U posljednjoj knjizi koju sam čitao ovih dana, dojmio me kraj – završetak koji je na neki način tako jednostavna misao sažeta u fenomenalnu rečenicu a s druge strane teza koja otvara bezbroj pitanja i naravno traži odgovore… neću Vas dugo zamarati no želim podijeliti tu misao s Vama.

Dakle, nakon dugogodišnjeg obilaženja istočnjačkih kultura i suživota s ljudima koji si ne mogu i najvjerojatnije nikad neće moći priuštiti „nešto“ više od onog osnovnog za život, sada već ženi u srednjim godinama došlo je vrijeme povratka u Ameriku i opraštanja s budističkim učiteljem u nekoj zaboravljenoj kineskoj provinciji. I onda ta njegova toliko dojmljiva rečenica:

„Nadam se da ti je um čist kao i tijelo i želim ti da tako ostane zauvijek.

Sve te kamenčiće koje tražiš u mozaiku zvanom život nikada nećeš pronaći, zapamti to… ali to i nije bitno… mnogo je takvih kamenčića… bitan je put kojim ideš tražeći svoje kamenje i slika koju ostavljaš iza sebe…“

View at Picasa

Znam da ovo nema nikakve veze s mojom degustacijom, no nekako mi je pomoglo da počnem razmišljati malo drugačije, da tražim tu sliku koju ostavljaju velika vina… ili ljudi…

Dakle, nešto o Le Pin-u…

Na samo dva hektara površine prostire se vinograd na kojem je zasađeno 92% merlota.

Iz tog vinograda dobiva se grožđe koje nakon obrade daje u najboljim godinama jedva 8.000 boca (najčešće je to samo 5.000) jednog od najtraženijih i najskupljih vina na svijetu Chateau „Le Pin“.

Neprikosnovenu kvalitetu ovoga vina možemo zahvaliti prvenstveno dvjema činjenicama:

kao prvo, ovaj vinograd posjeduje najbolji terroir na pomerolskoj ploči (uz Petrus) a kao drugo i u vinogradu i u podrumu proizvodnji „Le Pin-a“ pristupa se s nezamislivom pažnjom i preciznošću. Najprirodniji mogući postupak u obrani od bolesti loze, reduciranje prinosa na maksimalno 3 tone po hektaru, kompletno ručna obrada, ručna berba koja se odvija isključivo u jednome danu, zatim ponovna selekcija grožđa pri ulazu u podrum a potom fermentacija u malim inox-tankovima te odležavanje i malolaktična fermentacija u novim francuskim barricima. Vino se u periodu odležavanja od 18-24 mjeseca pretače svakih 90 dana i bez filtriranja puni u boce. Što reći, pravi biser…

View at Picasa

No koliko je to vino „veliko“ i koliko je vrijedno za njega izdvojiti 1.000-3.500€ po boci te kako razumjeti te tamne rubinskocrvene kapi koje gustu tekućinu pretvaraju u tekuće zlato….

Na vinskoj sceni u posljednjih dvadesetak godina mnogo se toga promijenilo. Ne samo da su cijene na benzinskim crpkama višestruko skočile – isto se dogodilo i na vinskim regalima. Cijene za prestižna imena, posebno Bordeauxa i Borgogne, dižu se u nebo i ne vidi se granica do koje je moguće stići. U novije vrijeme vino je „in“ proizvod u cijelome svijetu a pojedina imena postala su pravi kultni simbol „onih koji mogu“. Čak i zemlje sa niskom ili nikakvom vinskom kulturom otkrile su (ili otkrivaju) čari božjeg nektara.

Ako sve te činjenice pretvorimo u brojke, mogli bi to ovako prezentirati: Hrvatska čini 0,06% svjetskog stanovništva i na naše tržište pripada dakle (ovo su naravno samo pretpostavke!) 0,06% proizvedenih boca, u ovom slučaju Le Pina, što čini nekih 3-4 boce godišnje!!! Još ako uzmemo u obzir da prodaja ide preko trgovaca i „dealera“ prirodno je da će cijene zasigurno rasti i rasti i rasti…

View at Picasa

No vratimo se Le Pin-u. Neke od berbi ušle su u povijest Bordeauxa i bez obzira što ga nazivaju prvim „Garagewine“ mora se priznati i da je jedan od najvećih merlota (ako ne i 100%tnih) na svijetu. Vina iz berbi 1982, 1985, 1990 ili 1995 spadaju u najveća dostignuća svjetske vinske scene a ni berbe iz 2005 ili 2006 sigurno nisu ništa slabije.

Imao sam priliku u nekoliko navrata kušati Le Pin iz različitih godina (jednom prilikom „pala“ je i 1990-ta) i ne mogu se oteti dojmu da postoji neka čarobna nit koja vas jednostavno veže uz ovakav proizvod. Ta tamna, gusta, rubinskocrvena tekućina koja vas već na prvi pogled očara svojom iznimno intenzivnom bojom doslovno traži poštovanje i vjerujte mi, zavrjeđuje ga.

2004 nešto je lošija berba berba u Pomerolu i vina se lako prepoznaju po nešto zrnatijoj strukturi tanina i ne tako opulentno-baršunastom tijelu kakav je recimo Le Pin u najboljim berbama. No postoje vina i vina…

Le Pin iz 2004 već na nosu posebno je vino, vrlo intenzivno i očaravajuće koketno. Tamno šumsko voće, pregršt začinskog bilja, tartuf, „liquirizia“ i fina prašnjasta nit osnovne su karakteristike ovog kompleksnog mirisa. No taj miris se mijenja iz trenutka u trenutak i oduševljava tom najavom potencijalne zrelosti koju očekujemo u ustima… Možda trunka „acetona“ kvari stopostotni užitak, no to je zanemarivo… opraštam…

U ustima eksplozija na koju se lako naviknemo… Suho, toplo, vrlo svježe sa punim tijelom i nevjerojatnom dužinom… Ako neko vino traje onda ovo ne prestaje trajati… Vino je tanično sa nešto zrnatijim ali vrlo kvalitetnim taninima koji se perfektno uklapaju u elegantan spoj voćnosti, začinskih nota i mineralnog finala. Zrela šljiva uz tamno šumsko voće i tračak plemenitog drva dominiraju ustima, kao da ga možeš žvakati… I onda od niotkuda ta prepoznatljiva nota na tamnu čokoladu i baršunasti osjećaj u ustima punim emocija… Pomerol…

View at Picasa

Emocije… možda baš ta prava riječ koja nam ukazuje na veličinu i stvarnu vrijednost…

Koliko je emocija stvorila ta napola puna čaša ovog božjeg nektara… koliko sam dirnut ostao još danima, razmišljajući o Le Pinu i možda jednoj novoj prilici… nekoj novoj berbi…

I da, ostala je ta veličina, ta riječ koja i o ljudima mnogo govori… o ljudima koji čine „neke“ velike stvari, neka prepoznatljiva, „dobra“ djela i dobivaju taj epitet kroz vrijeme ili odmah…

Treba kušati da bi mogli razumjeti i treba se pokloniti tom komadiću zemlje koji nam iz godine u godinu daruje plod neprikosnovene kvalitete  uz pomoć vrijednih ruku pretvara ga  u očaravajuću kapljicu… Jedna boca skriva se još negdje u podrumu, ona iz kasnih devedesetih, kupljena od „slučajne“ ušteđevine na nagovor dobrog prijatelja… Možda se jednog dana može dobro unovčiti, savjetovao me, možda ga prodaš kao veliko vino na nekoj aukciji…

No danas se sve rasprodaje, svi teže ka nekoj „sigurnoj“ lovi a ja ću ipak zadržati svog Le Pina, mislim da je još u podrumu… ne želim da se njime naslađuje neki bogati Kinez ili ruski milioner… otvoriti ću ga jednom, sa prijateljima, u nekoj posebnoj ili možda čak i bezveznoj prilici, onako, da probamo… i prisjećamo se nekih drugih vremena…

View at Picasa

View at Picasa

Naziv vina	Sancerre Les Chailloux
Vinar/Proizvođač	Domaine Fouassier
Zemlja/Regija	Francuska - Dolina rijeke Loire
Berba	2010
Tip vina	Bijelo vino
Sorta	Sauvignon blanc
Alkohol (Vol.%)	12,5 %
Vrsta čepa	Prirodni pluteni čep
Napomena	Mali gradić Sancerre u dolini rijeke Loire, s nekih 2.000 stanovnika, osim po fenomenalnom kozjem siru "Crottin de Chevignol" poznat je i po vinu koje ujedno nosi njegovo ime. Na lijevoj strani rijeke Loire, na visini od 200-400m, prostire se ukupno 2.570ha vinograda koji čine apelaciju AOC Sancerre od čijih se plodova proizvodi vino Sancerre, jedno od najpoznatijih francuskih bijelih vina dobiveno od sorte sauvignon blanc. Tipično za ovu apelaciju su tri različite vrste tla, koja ujedno daju karakter i posebne osobine svakom od vina. Na zapadu apelacije nalaze se "Terres Blanches" tzv. "bijele zemlje" koje se sastoje od mješavine glinastog i vapnenastog tla. ovo je tlo vrlo slično onome u Chabliesu a vina iz ovog područja su u većini slučajeva nešto jača i korpulentnija. U središnjem dijelu apelacije nalazimo vrlo jaka vapnenačko-pjeskovita tla sa kojih dolaze skladna i elegantna vina puna finesa. Na samom istoku, u okolici gradića Sancerrea, tlo je vrlo bogato kremenom i naziva se "Sylex". Ovdje su vina vrlo aromatična i mirisna i možemo reći da su postala referentna slika za pojam mineralnosti, "slanosti" i dugovječnosti sauvignona. Obitelj Foussier bavi se vinogradarstvom i proizvodnjom vina već više od deset generacija i jedna su od najstarijih vinarskih obitelji u dolini Loire. Danas obrađuju 56ha vlastitih vinograda čije su površine 80% zasađene sa sauvignonom a 20% sa crnim pinotom. Kako u vinogradu tako i u podrumu Foussierovi se striktno drže biološke proizvodnje a od 2012 očekuju i "Demeterov certifikat" za biodinamički način proizvodnje vina. Za njih je specifično da svaki vinograd (parcelu..) vinificiraju posebno i tako ćemo u ponudi ovog vinara naći čak desetak različitih etiketa Sancerrea. Vino koje sam kušao dobiveno je od grožđa iz vinograda "Les Chailloux" veličine samo 1,65ha, koji leži na Sylexu. Prosječna starost loze ovdje je preko 15 god. a grožđe se kod 100% zrelosti bere isključivo ručno i fermentira u inox tankovima pri kontroliranoj temperaturi. Dobiveno vino tipičan je primjer dobrog svježeg sauvignona čija lepršavost s jedne, a enormna svježina i aromatičnost s druge starne pružaju izvanredan užitak i gastronomsku iskoristivost. Nekako je došlo vrijeme (u biti ono je tu uvijek bilo samo što je utjecaj "kreatora" scene bio pre velik) da se odmaknemo od teških, masnih, alkoholnih bijelih vina koja osim gomile ekstrakta i najčešće aroma na hrastovinu ne nude ništa posebno... Zar smo zaboravili da je svježina ono što drži vino na životu, da su te niti primarnih nota ono veselje koje nas povezuje sa sortom i regijom iz koje vino dolazi a pitkost i finese koje osjećamo nakon prvog gutljaja u biti poziv na još jedan gutljaj ili čašicu... Naravno, reći ćete "„svakom po guštu" i to stoji no prepustite se mladalačkim tonovima i otvorite osjetila uživajući bar na trenutak u vinima ovog fenomenalnog vinara...
Ocjena	86-90
Datum kušanja	28.10.2011
Poveznice:	www.fouassier.fr
Bilješka s degustacije	Vino je bistro, vrlo intenzivne svijetle slamnatožute boje sa izraženim zelenkastim refleksima, djelomično gusto. U nosu čisto, intenzivno, sortno tipično, djeluje svježe, kompleksno. Miris se fenomenalno razvija u čaši, dominiraju vrlo fine florealne note na bazgu i koprivu, zatim se pojavljuju voćne nijanse na citruse, nešto ananasa i marakuje a sve to isprepleteno finom začinskom niti na mediteransko bilje. Iz pozadine prodire lagana prašnjasta nota a miris zaokružuje skoro neprepoznatljivi slatkasti ton koji podsjeća na zrelo grožđe. U ustima suho, djelomično toplo+, vrlo svježe, srednje punog tijela, dugo i vrlo "slasno". Intenzivnog trajnog okusa prepuno je nijansi na bijelo koštunjićavo voće i florealnih tonova tipičnih za sauvignon. A onda kraj... finale sa nevjerojatnom mineralnom notom, nekako možda i "pretjerano" u pojedinom trenutku a opet tako "zarazno" i poželjno... Možda ipak prevladava svježina, kiseline su još nešto povišene i vino će u optimalnom stanju biti kroz par mjeseci, dok se malo smiri... ako ga ne popijemo... Jako dobar odnos cijene i kvalitete, vino kod kojeg možemo puno toga naučiti i savršeno ga sljubiti uz laganiju mediteransku kuhinju. No posebno bih naglasio sljubljivanje uz sir, još ako uspijete nabaviti dobar Crottin de Chevignol užitak će biti za pamćenje...

View at Picasa

Naziv vina	Noir Montigl riserva
Vinar/Proizvođač	Cantina Terlano
Zemlja/Regija	Italija – Alto Adige
Berba	2007
Tip vina	Crveno vino
Sorta	Pinot Crni
Alkohol (Vol.%)	13,5 %
Vrsta čepa	Prirodni pluteni čep
Napomena	S obzirom da sam u Alto Adige-u proveo veći dio svoga života, emocionalno sam vrlo vezan za ovu regiju i upoznao sam gotovo sve vinare i položaje s vinogradima. Cantina Terlano lider je u proizvodnji bijelog vina, osobito sauvignona, no i crvena vina vrlo su dobre ako ne i odlične kvalitete. Pinot crni jedna je od najtežih (za mnoge vinare i najteža) sorti za uzgoj a kasnije i za proizvodnju vrhunskog vina. Kad se jednom naučite na eleganciju i kompleksnost Burgundije, teško je pohvaliti vino iz neke druge regije a još teže donositi 'pravedan' sud o kvaliteti pojedinih uzoraka. Predanost u radu i dosljednost postavljenim standardima svrstavaju ovog proizvođača u sam vrh talijanske vinske scene pa tako i ovaj crni pinot spada među bolje uratke talijanske 'burgundomanije' koja sve više uzima maha i u zonama koje stvarno nisu za ovu sortu. Na kraju palac gore za Terlano!
Ocjena	84-88
Datum kušanja	23.9.2011
Poveznice:	www.cantina-terlano.com
Bilješka s degustacije	Djelomično intenzivne rubinsko crvene boje sa laganim smeđkastim rubom, gusto, bistro. U nosu čisto, lagana eterska nota na početku, djelomično intenzivno, djeluje zrelo, kompleksno. Prevladavaju voćne note, zrela trešnja, karamel, osjeti se nota hrasta, vanilija, lagana začinska nit, klinčić, nešto kandirane korice naranče, trunka 'spaljene gume' ili kako neki kažu 'ferode', vrlo dojmljivo, fine kakvoće. U ustima suho, toplo, svježe, srednje punog+ tijela dugo, djelomično tanično s finim zrelim taninima vrlo dobre kvalitete, voćnost se preslikava u ustima, nešto robusnije, gorkasto u afteru, sortno tipično i mineralno, rekao bih oslikava regiju iz koje dolazi. Vino je harmonično, zrelo, fine kvalitete sa vrlo dobrim potencijalom, s obzirom na svježinu i taničnu strukturu ima još barem 3-5 godina pred sobom. Djeluje nešto robusnije i ne tako elegantno kako bi želio od crnog pinota, no vrlo dobar uzorak s obzirom na berbu i cjenovni rang.

View at Picasa

Naziv vina	Barolo Rocche dell'Annunziata
Vinar/Proizvođač	Fratelli Revello
Zemlja/Regija	Italija - Piemonte
Berba	2003
Tip vina	Crveno vino
Sorta	Nebbiolo
Alkohol (Vol.%)	15,0 %
Vrsta čepa	Prirodni pluteni čep
Napomena	Volim Piemont, bolje receno obožavam ga... Njegovu kuhinju, prekrasnu jesen u Langhama i jednostavne radišne ljude... i nebbiolo... Kompleksnost i neponovljivost sorte kao nebbiola ne samo da me fascinira kroz vina koja sam kušao već i u vinogradu je to sorta koja traži strasno puno. Naravno da svaki „barololjubac“ koji štuje i teži ka tradicionalistima, ili ti vinarima koji ne koriste barrique niti tehnologiju modernijeg datuma zna o čemu govorim, no u stilistici i načinu proizvodnje dosta se toga promijenilo posljednjih petnaestak godina. I mijenja se i dalje... Vino koje sam dobio na kušanje nije moj odabir i vjerojatno bi ga, ako bi imao izbora na nekoj vinskoj karti preskočio, no zaintrigirala me stilistika proizvođača koji pokazuje kroz ovo vino (ma kako ono bilo ocijenjeno) poštovanje i respekt prema sorti u ovoj teškoj i vrlo problematičnoj berbi. Ostaje mi samo pronaći neku drugu bocu i sanjati o Langhama, La Morri ili Annunziati...
Ocjena	81-85
Datum kušanja	23.6.2011
Poveznice:	www.revellofratelli.com
Bilješka s degustacije	Bistro, djelomično intenzivne granatno crvene boje sa ciglastim rubom, gusto. U nosu na prvu djelomično čisto, (osjeti se miris mokrog kartona i acetona) no s vremenom se vino čisti, odaje kompleksnost, zrelo, djelomično intenzivno. Vino se otvara polako, u prvom trenutku primjetna je lagana eterična nota, da bi tren kasnije prevladavali voćnost, prisutnost začinskih i tercijarnih nota. Mirisom prevladava tamno crveno i crno voće - kupina, trešnja, zatim nešto zrele šljive i miris ukuhanog grozda, koža, duhan, prašnjaste note, tamna čokolada. U ustima suho, svježe, intenzivno i toplo, tanično sa prisutnim zrelim ali grubljim taninima koji isušuju usta. Punog tijela, dugo i mineralno, djelomično mekano sa nešto rustikalnijom voćnom notom u afteru. Vino je djelomično harmonično, djeluje mlado sa vrlo snažnom taničnom strukturom, no ne vjerujem da će se ovi tanini uspjeti puno vise zaokružiti – iako, i ovako je vino užitno i dobre kakvoće.

View at Picasa

Subota je, nepunih tjedan dana od mog povratka s kratkog izleta po Južnom Tirolu.

I dok je velika većina Vas uživala u druženjima i feštama u ovoj pre toploj ljetnoj noći, sjedio sam sam u malom sobičku ohlađenom klima uređajem i razmišljao o različitim događajima koji su obilježili posljednjih nekoliko dana mog života. Ovaj izlet u smjeru Bolzana ponovno je u meni pobudio niz emocija, što osobnih, što onih probuđenih spletom eno-gastronomskih doživljaja ili pak pitanjem o prijateljstvu. Prijateljstvo, ono pravo… koliko ga danas ima, koliko smo spremni žrtvovati i ‘biti’ prijatelji… Sve te fraze ‘kompa’, ‘frende’ i slično, znače li one onu pravu bit prijateljstva? Da li vas boli nepravda, da li ste svjesni koliko je napora potrebno uspostaviti pravo prijateljstvo, da li vam je istinski žao kad povrijedite prijatelja ili se sve svodi na ‘baš me…’ Znati ćete kad izgubite prijatelja, kad shvatite da je zbog gluposti i bahatosti ostala praznina koja se u biti ne može popuniti…

No filozofiju na stranu, oprostite, ovo razmišljanje potaklo me da otvorim bocu fino rashlađenog vina i počnem pisati… Riesling…

Riesling sam upoznao još tamo ranih devedesetih kada sam boraveći u Münchenu tu i tamo pomagao u Tantrisu, jednom od ponajboljih restorana u Njemačkoj, a njihova mi fenomenalna sommelierka Paola Bosch pričala o rieslingu kao kralju bijelih sorata.

View at Picasa

Pre rano, možda, upoznao sam tu sortu i pre rano se zaljubio u nju nastojeći istražiti sve o njenim čarima. Kada sam zatim, radeći kao sommelier u poznatom talijanskom hotelu La Perla u Corvari na vinsku kartu odlučio staviti njemački riesling, pokupio sam samo negativne kritike no danas se niti jedna iole interesantna vinska lista ne može zamisliti bez ovog vina koje se ovisno o stilistici i intenzitetu fenomenalno sljubljuje s ogromnom paletom delicija internacionalne kuhinje.

Dakle, na tom izletu po Južnom Tirolu, posjetili smo nekoliko restorana i naravno pili riesling. Njemački riesling, izuzetno mineralno vino sa intenzivnim i vrlo bogatim aromatskim profilom očarava svježinom i nižim postotkom alkohola što animira na koju čašicu više. U razgovoru sa vlasnicima restorana (među kojima su i oni sa prestižnim michelinovim zvijezdicama), potvrdila se moja već od davno postavljena teza, da nam trebaju laganija vina, vina za svakodnevnu upotrebu koja će biti dovoljno kompleksna i osobita da prate ponuđenu hranu ali i dovoljno svježa i pristupačna da bi ih prosječan konzument razumio.

Takav je riesling, od jednostavnog svakodnevnog vina do vrlo kompleksnih uradaka koje već desetljećima niti jedno drugo vino ne skida sa ‘vinskog trona’. Nakon poslijeratnih problema s unificiranjem i pokušajima različitih stilističkih promjena, već krajem osamdesetih riesling je ponovno postao neizbježan na vinskim kartama. Čitav svijet, vinski svijet, ‘ponovno je otkrio’ riesling i dok se trgovci i potrošači diljem svijeta praktično bore za pokoju bocu više, kod nas je ovo vino zapostavljeno i izgleda nezanimljivo.

Nekolicina vinara koja vjeruje u sortu pokušava ‘osvijestiti’ scenu no čini mi se uzalud.

Do sada su ta vina (naravno, dio njih) bila dobro odrađena vina no ako tražimo sortne karakteristike i kao uzor uzmemo velika vina iz Pfalza, Mosela ili Rheingaua, ostajao sam ravnodušan, ne iznenađen i s relativno malo ‘teksta’… do sada…

View at Picasa

U tom tamnom tunelu koji vodi ka onom željenom kraju izdvajajući jedno vino od drugih, počelo se nazirati svjetlo i to vrlo jako, blještavo svjetlo!!

Zamislite si dakle taj mali rashlađeni sobičak u jednoj tipičnoj istarskoj hiži (onoj staroj, ne novouređenoj), nešto jadranskog ‘fast fooda’ uz pokojeg kvarnerskog škampa, par dondola i mušula i… zagorski rizling… Riesling koji me nije ostavio ravnodušnim, vino koje miriše na mladost i svježinu, na svježu marelicu, citruse i netom oguljenu kožu jabuke, vino koje u ustima ostavlja perfektno harmonični trag na svježe začinsko bilje i reflektira voćnost koju sam osjetio u nosu sa dodatkom nijansi na južno voće i nezaboravnom mineralnošću.

Našao sam ga, pomislih, i misli mi odlutaše ka prizoru s nekog od pitomih zagorskih bregi gdje pogled sa sve četiri strane seže ka vinogradima i malim tipičnim kletima. Trebalo je vremena i truda i naravno vizija za ovakvo vino. Trebalo je hrabrosti i tvrdoglavosti da u ovom našem vinskom svijetu nabildanih graševina i malvazija netko istupi sa vinom koje odiše svježinom i elegancijom. Mladi vinar i vizionar Tomislav Bolfan na pravom je putu. Čovjek koji je taštinu zamijenio skromnošću a vinskoj sceni poznate superlative voljom za učenjem, šalje nam jasnu poruku koja odzvanja pitomim zagorskim bregima tražeći uši koje imaju sluha i srca koja žele prihvatiti i učiti. Pogledajte oko sebe, otvorite se i poslušajte blues sa zagorskih bregi, blues koji priča priču o svim onim nekadašnjim kiselišima i direktorima, priču o pitomom zagorskom kraju i ponekad tvrdoglavim ljudima koji su u stanju zadiviti svojom marljivošću i jednostavnošću ali i priču o nekom novom vremenu koje će okarakterizirati izvrsna vina jednog mladog vinara koji ima viziju.

I zato, vraćajući se na početak ovog teksta, vraćajući se na moj rashlađeni sobičak na sasvim drugom dijelu Hrvatske, ostati ću zadivljen ovim rieslingom Bolfan Primus iz berbe 2008 i zamoliti vas da razmislite o vama bitnim stvarima razmišljajući i o prijateljstvu, onom pravom, koje je za mene, danas u Istri, ipak počelo na nekom pitomom zagorskom bregu…

View at Picasa

View at Picasa

Naziv vina	Ponente
Vinar/Proizvođač	Bruno Trapan
Zemlja/Regija	Hrvatska, Istra
Berba	2010
Tip vina	Bijelo vino
Sorta	Malvazija istarska
Alkohol (Vol.%)	13,0 %
Vrsta čepa	Prirodni pluteni čep
Ocjena	82-85
Datum kušanja	23.6.2011
Poveznice:	www.trapan.hr
Bilješka s degustacije	Vino je bistro, djelomično intenzivne slamnato žute boje sa nešto tamnijim rubom, gusto. U nosu čisto, djeluje zrelo, djelomično izraženo, miris je fine kakvoće no poprilično jednostavan. Dominiraju voćne nijanse na citruse, koštunjićavo voće, kruška, breskva, nešto bijelog cvijeća; lagana prašnjasta nota zaokružuje djelomično+ kompleksan miris. U ustima suho, svježe, intenzivno, meko i toplo. Srednje punog tijela, srdnje dugo, s jednodimenzionalnim voćnim završetkom, primjetna lagana putrasta nota (malolaktika?)... U finalu s nešto gorkastih aroma, mineralno i slasno ipak djeluje nesto praznije i jednostavnije nego što sam navikao od Brune. Vino je fine kakvoće, zrelo i harmonično sa interesantnim aromatskim spektrom i spada među bolje malvazije iz ove problematične godine. S obzirom na berbu, ova malvazija pokazuje da se i u teškim godinama predanim radom i jasnom vizijom mogu dobiti solidna i dobra vina no nadam se boljoj berbi i karakternijem vinu ovog mladog i vrlo eksponiranog vinara.

View at Picasa

Naziv vina	Riesling Kabinett
Vinar/Proizvođač	Clemens Busch
Zemlja/Regija	Njemačka - Mosel
Berba	2009
Tip vina	Bijelo vino
Sorta	Riesling
Alkohol (Vol.%)	8,5 %
Vrsta čepa	Prirodni pluteni čep
Napomena	Vrlo osebujan vinar iz Mosela sa nevjerojatnih položaja i još nevjerojatnijim vinima. Upoznao sam ovog biodinamičara prije nekih 15tak godina i mogu samo reći da me očarala ta skromnost s jedne i nevjerojatna preciznost s druge strane. Svi vinogradi su na strminama a 'rieslingophili' će zasigurno razumjeti ako kažem da uz sve stilove na koje se može naići u Moselu postoji još jedan - Clemensov stil. Nakon vrlo interesantne degustacije na Zagreb Wine Gourmet Festivalu, došlo je i vrijeme uvoza, te ovog vinara možemo naći i na hrvatskom tržištu. Rekao bih, bilo je i vrijeme...
Ocjena	84-86
Datum kušanja	4.6.2011
Poveznice:	www.clemens-busch.de
Bilješka s degustacije	Vino je bistro, izražene svjetlije slamnato-žute boje sa nježnim zelenkastim rubovima, djelomično konzistentno. U nosu djeluje zrelo, prašnjasto, djelomično izraženo s dominacijom južnog voća i citrusa. Kompleksno, vrlo fino, prevladava miris na zreli ananas, marakuju, liči, žutu jabuku... U pozadini se pojavljuju i nijanse na žuto cvijeće, vrlo nježna florealna nit i s vremenom sve prepoznatljivija nota na zrelu marelicu. Vrlo kompleksno i slojevito. U ustima slatko, svježe, djelomično toplo, srednje punog tijela, vrlo mineralno i pitko. Pregršt zrelih voćnih nijansi pune usta u srednje dugom+ finalu u kojem dominira spektakularna igra slatkoće i kiselosti. Djeluje vrlo elegantno i kompleksno a svakim gutljajem vino dobiva na vrijednosti. Tko nije kušao ne zna što propušta i nadam se da će ovakav tip vina početi krasiti naše vinske liste jer mediteranska kuhinja i pregršt morskih plodova koje nudi naša obala vape za ovakvim nektarom.

View at Picasa

Naziv vina	Pjenušac Šember Brut Rose
Vinar/Proizvođač	Zdenko Šember
Zemlja/Regija	Plešivica - Okić
Berba	2008
Tip vina	Pjenušavo vino - rose
Sorta	Pinot crni
Alkohol (Vol.%)	12,0 %
Vrsta čepa	Prirodni pluteni čep
Napomena	Mala obiteljska vinarija na prekrasnim obroncima Plešivice gdje uz marljivost i dobrotu čovjeka te velike napore u vinogradu i podrumu Zdenko i supruga uspijevaju iz godine u godinu održavati solidnu kvalitetu kako mirnih tako i pjenušavih vina. Posebna opaska za ovaj rose koji je vjerojatno najbolje što sam u ovakvom obliku kušao od hrvatskih proizvođača. Veliko bravo...
Ocjena	84-86
Datum kušanja	1.6.2011
Poveznice:	www.sember.hr
Bilješka s degustacije	Vino je bistro, izražene svjetlije roza boje ili kako bi rekli 'boje lososa', postojano i fino perlanje u čaši. U nosu vrlo svježe sa izraženim 'brioš' notama, djelomično intenzivno i kompleksno. U prisutnim cvjetnim notama dominira ruža i usudio bih se reći tračak ljubičice no nakon samo nekoliko trenutaka priču preuzimaju tercijarne arome, korica svježeg kruha, lagana putrasta nota i nešto nježniji mirisi na crveno voće. Vrlo čisto i fino vino već i samim mirisom mami na kušanje... U ustima suho, svježe, toplo, djelomično intenzivno i srednje punog tijela. Nešto dominantnija kiselost odražava svježinu koja se i traži kod ovakvog vina, čak se pažljivim kušanjem raspoznaju vrlo mekani i uglađeni tanini a opis bi zaokružila vrlo postojana preslika aromatskog spektra i fini srednje dugi+ završetak sa izrazito mineralnom, rekao bih slankastom notom. Sviđa mi se, vrlo elegantno i fino, u trenutcima bih rekao delikatnog karaktera, odražava regiju i stil vinara i sigurno će naći mjesta na mnogim vinskim kartama.

View at Picasa

Naziv vina	Cignale
Vinar/Proizvođač	Castello di Querceto
Zemlja/Regija	Italija - Toscana
Berba	2003
Tip vina	Crveno vino
Sorta	Cabernet Sauvignon - Merlot
Alkohol (Vol.%)	13,0 %
Vrsta čepa	Prirodni pluteni čep
Napomena	Castello di Querceto vinarija je u centralnoj Toskani, poznata po proizvodnji Chiantia i vrlo interesantnom cuveeu kojeg sam kušao. Nekih 7km udaljena od Greve in Chianti na visini od ca. 470m, okružen prekrasnim brežuljcima, nalazi se Castello di Querceto koji je još od 1897 u vlasništvu francuske obitelji Francois. Na 190ha zemlje koji pripadaju obitelji, osim 60ha vinograda uzgajaju se još i masline, kesteni, dio je prekriven šumom po kojoj uz divlje svinje šeću i poznate toskanske "cinte senese". Filozofija pri proizvodnji vina bazirana je na valorizaciji pojedinih položaja i sorti. Osnova svega je sangiovese, neizbježna i vrlo važna autohtona sorta u Toskani no internacionalne sorte kao Cabernet Sauvignon i Merlot našle su i ovdje svoje mjesto.
Ocjena	86-90
Datum kušanja	2.2.2011
Poveznice:	www.castellodiquerceto.it
Bilješka s degustacije	Vino je bistro, sjajne, vrlo duboke, tamne rubinsko-crvene boje s nešto svjetlijim rubovima, gusto. U nosu vrlo intenzivno, zrelo, vrlo kompleksno, fine kvalitete. Enormna eksplozija tamnog, vrlo zrelog šumskog voća, tabak, cedrovina, tostatura bačve, vanilija, balzamične note, začinske note, dim... Naslućuje se i rogač, crna čokolada, kasis, papar, menta u tragovima... Bogato i fino, iako je neizbježno ne primijetiti vrlo toplu godinu... U ustima suho, djelomično svježe++, toplo, intenzivno i punog tijela. Tanini su savršeni, mekani i zreli, vino klizi u ustima ostavljajući vrlo koncentrirane i zrele voćne tragove pomiješane sa slatkastom alkoholnom notom u finalu. Ne tako veliko kao 2001, no stilistički vrlo blizu finim Bordeauxima, elegantno i teško u istom trenutku, bez obzira na kompliciranu berbu. Volio bih kušati ovo vino ponovno za nekih desetak godina, jer koliko god mi se čini da zrele note dominiraju okusom ipak na kraju ostaje interesantan trag svježine koji samo veliki caberneti mogu priuštiti.