Najbolji restoran u Hrvatskoj zatvorenog tipa
Foto zapis sa večere u najboljem restoranu u Hrvatskoj zatvorenog tipa
Iz razumljivih razloga moramo uskratiti informaciju o lokaciji navedenog restorana te ovom prilikom čitatelje molimo da ne šalju upite sa pitanjima tipa ‘gdje je to’, jer na njih ne možemo odgovoriti. Dovoljno je saznanje da takav restoran zatvorenog tipa postoji, u Hrvatskoj.
Pozdrav iz kuhinje: pogačice (dočekuše) sa čvarcima.
Odmah u glavu: jetrena pašteta à la Tanja.
Intenzivan okus paštete dostojanstveno ispire-nadopunjuje Bolfan Paidia riesling 2009.
Nakon prvog šoka kontinentalne kuhinje opuštamo se uz ‘laganini’ jednozalogajne škampe: lijevo – rep sirovog kvarnerskog škampa utoćan u Šibiba Pini EDMU, desno – rep sirovog kvarnerskog škampa utoćan u Šibiba Classic EDMU sa dodatkom toskanskog sušenog pomidora.
Moćni škampi nadvladavaju Sutorov zelen 2009, koji je očito uvod u ozbiljnu bitku.
Što je sad ovo? Ovi su pukli!? Izrezane palačinke u dubokom tanjuru? Desert? Sikteruša?
Ufff. Jaaako fina goveđa ‘mesarska’ juhica. Za brejk ili uvod?
Mikro sipice na posteljici od rukole (rige). Moćno i intezivno. Ali što piti uz to?
Jaooo! Domaćini su izvukli najmoćnije oružje u borbi protiv (za) mediteranske kuhinje: Pfalz Birkweiler Kastanienbusch Riesling 2007. Romatično ime? Nije. Ali vino je!
Konačno meso! Po stručnom nalazu cijenjenih škampologa, kvarnerski škampi mikrolokacije Velebitski kanal – Prvić – Plavnik najbolji su škampi na svijetu. Možemo se samo složiti sa tom tvrdnjom.
Opet njemac. Keller Kirchspiel Riesling 2006. Pre jako. Škampi se hlade a nama nosevi u čaši. I ne vadimo ih jer kompleksnost mirisa ježi već naježenu kožu od prije… Ovo je krunski dokaz za sljubljivanje mediteranske kuhinje i njemačkih rieslinga. Naravno, kada se otope predrasude. Najbolje u Kelleru.
Ali to nije sve! Rižoto sa kvarnerskim škampima. Uz Kellera…
I kada mjesta za desert nema, najbolje je pribjeći hedonističkom rješenju koji se sastoji od rasne kubanke: Custom made Maraviglia.
Umjesto Porta, Madeire, Cognaca ili single malta, uz cigaru pijemo malvaziju! Sve samo ne običnu: Clai, Dedicato a Martina 2007. Savršen nastavak savršene večeri…
4 listopada, 2010 at 13:27
strašno! 🙂 hrana izgleda fantastično (vjerujem da je i takvog okusa), a i vina su stvarno probrana… joj da mi je sad malo Sutorovog chardonnaya.. njami njami 🙂
4 listopada, 2010 at 15:58
ovo je za stat i plakat od ljubomore 🙂 di nađete tolike dobre nijemce, u zagrebu? to kad ne možeš nos odvojit iz čaše, to je predivan osjećaj samo često ostali za stolom izgube strpljenje… mogli ste malo alsacea ubacit za ostat s rizlingom al iz drugog terroira. rižot je tako lijepo gust da je sigurno napravljen sa savršenim temeljcem.
kakva je ova specijalna malvazija od Claia?
4 listopada, 2010 at 16:11
To je polusuha malvazija, koju on 2007 nije htio staviti pod Sv. Jakov. No taj ostatak neprevrelog šećera, uz ekstraknost, alkoholnost i sekundarne arome duge maceracije i tercijarne(odležavanje) čine to vino izvrsnim uz cigare! Rizlinzi nisu iz Zagreba, već su nabavljeni po skitnjama Evropom! Puno hvala što pratite Vinsku priču i pozdrav!
4 listopada, 2010 at 16:22
ah, wow, kako je ovo dobro, konačno nešto gdje se stvarno može upotrijebiti onaj inače pohaban izraz – neprocjenjivo!
5 listopada, 2010 at 21:00
AAAAAAAAAAAAAAA!!!! (trči ukrug po sobi i čupa kosu)
6 listopada, 2010 at 11:40
Darko, puno hvala za update o toj Clai malvaziji, točno je mogu zamisliti u ustima. A za rizlinge probajte Verus rizling, 8,5 eura u Intersparu u Sloveniji, Ormož Ljutomersko, isto polusuho, ja bi mu dao preko 90 bodova.
A čitam ovaj blog iz jednostavnog razloga jer mogu puno naučiti i jer su tekstovi slasni kao i iće i piće koje opisujete. Samo tako naprijed!
10 listopada, 2010 at 18:52
Čemu služi ovaj tekst ? Da se pohvalite naoko dobrom večerom koju ste skuhali i popijenim buteljama ? Pa, nigdje nema recenzije tih vina. A hrana koju kuhate doma nas uopće ne zanima. Mogli ste si fotke izmijeniti i mailom, ne zamarajte nas time. Pišite konkretno o vinima i hrani, ali nemojte se samo isprazno diviti sami sebima, odrazom u tanjuru i svojim buteljama.
11 listopada, 2010 at 15:27
Ha ha Edo je strog, iako par riječi više nebi nikomne škodilo. Mislim da je ovakvo ugostiteljstvo top i budućnost malih sredina, jer u masovnom ugostiteljstvu nema kvalitete. Ako netko planira nešto ovakvo otvoriti u Splitu neka se javi.
Pozdrav
15 listopada, 2010 at 00:29
Odakle ta “Riesling kultura” ako se smije znati…Malo čudno za hrvatskog vinopiju….
A vi Edo, ako Vam se nešto ne sviđa, ne čitajte….
15 listopada, 2010 at 12:08
Pozdrav, Ivo
Hvala na posjeti i oprostite na podužem čekanju na odgovor.
Rizling je kažu car bijelih vina. Alzaški, a posebno njemački rizlinzi savršeno pristaju uz kuhinju našeg priobalja. U cjenovnom razredu predstavljaju daleko najbolju vrijednost za novac,normalno prilično načelno govoreći.
Ako niste pročitajte naš post Samoobrazovanje bit ljudskog i sommelierskog uspjeha i vidjet ćete samo manji dio kušanih rizlinga.
Još jednom puno pozdrava i hvala na sudjelovanju u Vinskoj priči.
23 studenoga, 2010 at 18:39
imao sam stvarno sreću da sam gostovao u tom najboljem “restoranu”.Tako nešto mogu izvest samo njih dvoje jer oni su dvoje najdivnijih ljudi na svijetu. Moram reć da su oni bogovi koji hodaju po zemlji.Pozdrav od “Mačka” iz Novog Vinodolskog, i Sandre također, naravno Patrika da se ne govori.
23 prosinca, 2010 at 09:33
[…] na Vinskoj priči pretencioznog naslova Najbolji restoran u Hrvatskoj zatvorenog tipa (a potom i Prorok u vlastitom selu, serijala Tamo gdje se osjećamo dobro) izazvao je burne […]
10 siječnja, 2011 at 20:33
Lijepo. Iako licno ne volim rizlinge ne bi odbila da me pozovete.
17 siječnja, 2011 at 08:14
[…] Glavni urednik (multi funkcionalni i megajanusni samoproglašeni predsjednik žirija za izbor Najboljeg restorana zatvorenog tipa) i moj partner u Vinskoj priči, za par mjeseci imali bi izbor prosušenih bilješki. Ovako, uz […]
13 lipnja, 2011 at 06:01
[…] zapis sa večere u najboljem restoranu u Hrvatskoj zatvorenog tipa, 3. posjeta (1. i 2.)iliVečer kad se do Claia nije moglo bez Trapana!iliKako je komunistički apsolutist utjecao […]
8 kolovoza, 2011 at 16:14
[…] ponudi mi trodnevni boravak na njemu ili na susjednom mu Kvatriću, u zamjenu za njegov posjet Najboljem restoranu zatvorenog tipa i večeru s najmanje pet sljedova s različitim vinima. Kako sam to jutro prije našeg razgovora, […]