O da, kasnim! Događaj se zbio davno (12.8.2012) a članak (fotke) tek sad. Pa što, ništa nije izgubljeno. Evo nas, nakon odmora opet u mašini…
Vlado Krauthaker je jedan od prvih vinara koji je ranih devedesetih prošlog milenija (stoljeća) ušao u privatne poduzetničke vode. Danas je to respektabilna vinarija s pedesetak hektara u vlasništvu, dvadesetak u koperaciji, godišnje proizvodnje od oko 650.000 boca.
Ako ga pitate koliko ima sorti u svojim vinogradima i etiketa u komercijalnom portfelju, inače uvijek precizni Vlado se zamisli, nasmije. Gotovo svaka berba nosi neku novu sortu ili etiketu. Zaključili smo da se i u jednom i drugom slučaju radi o brojci između 20 i 30. I ova je prezentacija donijela prvo vino u vinariji Krauthaker iz sorte Muškat žuti, poslužila mu da testira ukus publike i pomogne mu u odluci da li da neka vina (chardonnay, sivi pinot, sauvignon) da na tržište kao vina s posebnih položaja ili rađenih posebnom stilistikom ili da da ih pomiješa u jedno jednosortno vino. Više
Vinari su, uostalom kao i tržišno – poduzetnički orijentirani pripadnici svih profesija, danas u situaciji da trebaju postati stručnjaci u multidisciplinarnom konglomeratu znanja i vještina. Vinogradarstvo i enologija samo su dio njih, a sve češće su, posebice ‘mali’ privatni vinari i PR-ovci i stručnjaci u strojarstvu i elektrotehnici, računarstvu, projektiranju, prodaji, financijama i računovodstvu, psihologiji i sociologiji, politici, farmaciji i biokemiji…
Recesija i njoj primjerena tržišna situacija, troškovno ne dopušta svima, rekao bih većini, angažiranje stručnjaka – konzultanata u tim područjima pa se vinari snalaze kako znaju i umiju, donoseći kroz to snalaženje na vinsku scenu i osobine svojih ličnosti.
27. veljače ove godine u našoj priči o tome u kakvu su stanju malvazije iz berbe 2010. najavili smo našu ocjenu malvazija istih vinara, nakon izlaska na tržište berbe 2011.
Dodjela nagrada za maslinova ulja Flos olei vodiča i otvorenje vinarije Kozlović dva su razloga zašto smo morali na ex Dan mladosti biti na Bujštini i odlučismo da se testiranje obavi u konobi Stari podrum u neposrednoj blizini vinarije Kozlović.
Završila je kišom, ledenim vjetrom i mirisima kubanki okupana Vinistra, Dalmacija Wine expo ostala nam je u sijećanju po toplom vremenu i atmosferi, a ponajbolje organiziran i medijski popraćen, od svih vinskih festivala Zagreb Wine gourmet weekend, već nam lagano blijedi iz sjećanja. Kušali smo “En primeur malvazije”, završili su Dani graševine, Postup je proslavio 45 godina, Jutarnji je list izabrao najbolje hrvatske restorane, Davor Butković sa suradnicima to tek namjerava napraviti u sklopu svog novog tiskanog projekta Akademija, Trapan je napunio prvi pjenušac u boce, kušali smo plavce iz berbe 2009., Frano je Miloš ‘zaratio’ s Hrvatskim zavodom za vinogradarstvo i vinarstvo, u Hrvatskoj su bili Oz Clarke, Jody Ness, a stižu Wine Guys-i, udruga WOW je dramatično povećala svoju aktivnost, Tony Bourdain je bez rezervacije izpromovirao hrvatsku gastronomiju i vina, Ernest je Tolj pustio na tržište preko internet shopa svoje novo vino Sv. Roko, iz vinograda kod Komarne, a Eliđo Pilato je je isporučio 4000 boca svoje malvazije za trgovački lanac Mark& Spencer, poznati su rezultati ovogodišnjeg Decanterovog ocijenjivanja hrvatskih vina…
Posjet DWE 2012 je do poslijednjih dana pred put bio neizvjesan. Priprema Vinistre 2012 uzela je danak. No, uz dobru organizaciju i nešto sreće, čak je moguće pronaći poluslobodni vikend i uputiti se put Makarske.
Nakon prekrcavanje u vozilo krčkog dijela Vinske priče, put putujemo. Gužva na Dalmatini, milioni stranaca, valjda svi ne idu na sajam? Ugodno putovanje završava u Makarskoj, primopredaja apartmana i odmah se selimo par kilometara južnije, u Tučepe, centar našeg svijeta kada je taj dio Dalmacije u pitanju. Više
Summa – izložba vina kod Aloisa Lagedera vinara iz talijanskog djela Tirola koja se tradicionalno održava u vrijeme Vinitaly, skitnja po obližnjim ‘zvjezdanim’ restoranima, zagrebački Wine Gourmet Weekend festival, večer Giorgia Clai-a u Apetit city-u u Zagrebu, već novi Masterclass u Beču ‘Klasična Italija’, proslava 45. godišnjice zaštite položaja Postup u Orebiću, posjet vinogradima zinfandela Marije Mrgudić i vinariji i hotelu Boškinac na Pagu, samo su dio sedimenata koji su se slijedom ne baš razumnog tempa kojeg sam si nametnuo, nataložili na moj moždani estuarij, prijeteći da s njega isperu sjećanja na već prošlomjesečno kušanje vina s lijeve obale jednog drugog, onog kojeg čine rijeke Dordogne i Garonne, zvanog Gironde, smještenog između grada Bordeauxa i Atlantskog oceana.
Dok su sedimenti još prepoznatljivi i da Alzheimer ne postane enolog, a gerontologija ne zamjeni ampelografiju, evo bilješki…
Zagreb Wine Gourmet Weekend (ZWGW) 2012 je završio. Dok su dojmovi svježi, a slike žive, najbolje je odmah to poredati u niz…
Karavana od dva vinskoprička istražitelja (tko je glava, a tko rep?) uputila se u weekend avanturu i prateći plan (bili smo u timingu!) stižemo taman na vrijeme, da prije projekcije filma (da, obilazak sajma vina počinje se odlaskom u kino!) marendamo. A marenda je krenula sjajno: janjeća pljeska sa kajmakom uz Tomac Classic (novi, još nije na tržištu). Primjer neobičnog, ali odličnog sljubljivanja i mudre pripreme za degustacije koje slijede.
(63) (2) (51) (34)
