Vinska priča

View at Picasa

 

Graševina – neotkriveni genij Srednje Europe?

Kriza srednjih godina i izvozna strategija hrvatskih graševina.

Što o hrvatskim vinima kažu engleski novinar na privremenom radu u Austriji i austrijski wine educatori i zašto sam morao spomenuti Trapana u Vinskoj priči, unatoč obećanju da to više neću činiti i što je zajedničko doktoru nauka, pjesniku i vjetru koji ne puše? Da proizvode vina koja se sviđaju engleskim novinarima.

Jesu li hrvatska vina pokorila Austriju, radi li se o povijesnoj prezentaciji ili o sitnom kamenčiću u mozaiku truda i nastojanja, koji će jednog dana pozicionirati Hrvatsku kao važnoga igrača za svjetskim stolom, za kojim se igra vinska partija pokera?

Više

Savjet čitaocima Vinske priče za slučaj boravka u Beču nedjeljom

View at Picasa

 

Organizatori seminara, edukacija, predavanja koji se održavaju u dane vikenda u pravilu završavaju nedjeljni program u ranim prijepodnevnim satima i ostatak dana ostave slobodnim. Tako to napraviše i organizatori Wine educators kongresa koji se održavao u dvorcu Kastelneuburgu 15-ak kilometara jugozapadno od centra Beča, od 22.-25.10.2010.

Više

Foto zapis sa večere u najboljem restoranu u Hrvatskoj zatvorenog tipa

Iz razumljivih razloga moramo uskratiti informaciju o lokaciji navedenog restorana te ovom prilikom čitatelje molimo da ne šalju upite sa pitanjima tipa ‘gdje je to’, jer na njih ne možemo odgovoriti. Dovoljno je saznanje da takav restoran zatvorenog tipa postoji, u Hrvatskoj.

View at Picasa

 

Pozdrav iz kuhinje: pogačice (dočekuše) sa čvarcima.
Više

Trojac iz Vinske priče predkrasnim izletom!

Razotkrivamo organizacijski ustroj i složene međuodnose organizacijske strukture Vinske priče!

O bjelančevinama u doručku i mjestu, ulozi i značaju doručka u ljudskoj prehrani!

Kante i Čotar, Hogar i Helga!

Pomaknuti izvještaj s vrlo ozbiljnog obilaska susjednih vinskih regija!

Zašto treba gledati onamo kamo gleda Zoran i kako smo obavezno morali pozdraviti Jureka!

View at Picasa

 

Dobro se zacrnilo! Pomislih gledajući prema Učki, dok sam prolazio Krčkim mostom. Pa baš danas mora bit ovakova fertutma. Rekli bi Matujci, pomislih. Dobro da sam krenuo malo ranije, nego što sam planirao, jer će obilna kiša značajno usporiti moju vožnju i produžiti uobičajeno vrijeme koje mi je potrebno do graničnog prijelaza Kaštel, gdje se nalazim s ostalom dvojicom sukrivaca za Vinsku priču.

Više

Biblija za FOOD-ije …

Savjeti za korištenje crvenog vodiča ovisno o eno-gastro stilistici posjetitelja bloga

View at Picasa

 

1900. godine izlazi prvo izdanje danas već legendarnog crvenog vodiča. Namjera izdavača bila je pomoći motoriziranim turistima na njihovim putovanjima, nudeći popis mehaničkih radionica, gumiservisa, hotela i restorana na području Francuske. 1926. godine izlazi prvi zeleni vodič Francuske – popis najatraktivnijih mjesta za turistički obilazak.

Danas su to najprodavaniji i najutjecajniji vodiči opinion makeri na području turizma, posebno na području gastronomije, gdje mnogi vlasnici i korisnici nestrpljivo čekaju period od prosinca do ožujka, kada izlaze vodiči za pojedine zemlje. Preko 51000 adresa obrađeno je u crvenim vodičima za 2009 g., od toga 29000 restorana i 22000 hotela, a 19000 lokacija u Evropi kategorizirano je i predloženo za posjet u zelenim vodičima. Vodiči su dostupni i na internetu u okviru Via Michelin adrese koja osim njih nudi čitavu infrastrukturu potrebnu kod organizacije putovanja (mape, itinereri, GPS – navigacija, informacije o vremenu i prognozi…).

Više

View at Picasa

 

Davno je prošlo Omišaljsko predavanje i praktikum za prvu razinu sommeliera, kada sam slušajući prof. Sokolića i gledajući Nenada Kukurina shvatio kako u biti ništa ne znam o vinskom svijetu. Prošlo je od toga desetak godina, puno sam od tada proputovao, puno toga kušao, a bogami i popio, i sam ponekad učestvujem u tečajevima za prvu razinu kao predavač, jeo sam i pio u gotovo svim ponajboljim evropskim restoranima (osim britanskih), služio me u sali Serg Dubs dok je radio kao voditelj servisa u Auberge d Ill-eu, proputovao sam sve važne evropske vinske regije i još uvijek ponosno tvrdim kako ništa ne znam o vinskom svijetu. Vinski i ne samo vinski svijet je nikad pročitana knjiga, kojoj svake godine tisuće autora, novih i starih, dodaju nove stranice, svaka berba je nova priča, dolaze novi vinari, novi restorani, novi trendovi, novi kritičari i što je najvažnije proizvode se nova vina. Da bi nešto mogao znati o vinima možeš biti doktor agronomije i ne kušati niti jedno vino, ali ne možeš biti sommelier, a da ne kušaš vina. To je istina nužan, ali ne i dovoljan uvjet da bi netko bio sommelier. Znam neke sommeliere koji smatraju da im je diploma tečaja prve razine doživotno zagarantirala status sommeliera i vrlo malo kušaju vina, posebno strana, a o daljnjoj edukaciji da i ne pričamo. Isto tako poznam puno ljudi koji uglavnom piju vina, ne kušajući ih, jer ne posjeduju znanja i vještine koje bi im omogućile da kušaju vino. Da skratim – da bi bio sommelier moraš položiti tečajeve i moraš kušati vina. Uz ova dva uvjeta po meni je potreban treći najvažniji, a to je spoznaja da malo znaš, koja te tjera na samoobrazovanje.

Više

Vrsta štiva:

Gastro-putopisne crtice s muškog jedrenja
ili
Vinskaprica.com preporučuje Vašu nautičku rutu – gdje jesti i kako kuhati na Južnom Jadranu
ili
Brodski dnevnik malog od kužine
ili
Špageti Kana Galilejska i Sardele na vaterpolski
ili
Putevima Nikole Nalješkovića, Petra Hektorovića i Miljenka Smoje
ili
Giht – bolest renesansnih enciklopedista i suvremenih sredovječnih nauta ili
Recepti za ukusno, jednostavno i brzo kuhanje na jedrilici kada kuha jedna muška osoba, a jede 7 muških osoba ukupne težine preko 800 kg, bez jedrilice.
ili
Poriluk – nepoznanica u dalmatinskoj gastronomiji ili nezaobilazni dio provište
ili
Kalapajsani krumpir, abšmalcane mahune i rupice – san svakog naute
ili
Kogovi -obziranci- s južnog Jadrana ili sve to što bi u biti bilo najbolje.

Brač – off the record

Maslina je neubrana, srdela je neočišćena…

Gastro vodič po zapadnom dijelu Brača za insider-e…

Dalmacija u četiri lekcije – turistički i životni vodič za ostale građane Hrvatske, posebno za Primorce

View at Picasa

 

Zašto nismo jili srdele na gradele za obid? To si sigurno ti smanta koga da ih pofriga. Čuješ ti gastro snobe tebi govorin, ne pravi se blesav! – Kum se uvali na stolicu u prostranom kokpitu broda i prstima počne čačkati po stranici novina, ne bi li me omeo u rješavanju sudoku-a i prisilio na razgovor. Već mi sedam dana, otkako smo se ukrcali na brod idu sline na srdele i kad san jutros vidija u Velu Luku da je barba kupija par kili bija san siguran da ćemo ih izist na gradele. Onako cile ih otreseš, provučeš kroz Slobodnu – (zapamti Slobodna je najboja za čistit srdele, nikako Novi List) i baciš na gradele. Znan ja to si ti nagovorija koga, cilo si vrime u kužini, moga san si mislit. Jer kako će gospodin vadit ljuske i čriva na pjat. Evo ga Barba – zagalami Kum – Barba, Vi ste Omišanin, recite mu da ne misli da je to samo u Splitu, je li se vadidu drob i juske srdelama za gradele? Nikako, samo se otrese, provuče kroz karton o vriće o cimenta. U nas je više težačko misto, nije se puno Slobodna prodavala, a i imali smo tvornicu cimenta. – kratko i jezgrovito izvjesti Barba.

Više