Burgundija
Burgundija, dok je more na Kvarneru izuzetno podesno za kupanje, a kutjevačka arhivska graševina izuzetno podesna za cigare
Palais Coburg, Wien, tri Master of Wine, deset pinot noira, pet sela iz Cote de Nuits ili kako sam shvatio da što više znam, znam da sve više ne znam…
Oteglo se ovo bablje ljeto. Polovica je devetog mjeseca, a valjda su svi mogući i nemogući grozdovi po čokotima sveudilj vinske naše, obrani. Sljedeći vikend trga se i plavac. U prosjeku berba je (se) obavlj(ena) (ana), tri tjedna prije uobičajene. I normalno već se obznanjuje kako se radi o odličnoj berbi. Svi naši PR vinari i njihove agencije obasipaju nas suhoparno pisanim, ispraznim izjavama o “izuzetnoj kvaliteti grožđa, koje daje nadu da će uz izuzetan trud i rad u podrumu, ova godina biti za pamćenje”. Oni skromniji i po nama realniji kažu da ako se nešto dogodi tri tjedna prije nego što je uobičajeno i normalno, to je prije poziv na oprez, nego na hvalospjeve i tada treba biti izuzetno pažljiv i oprezan u podrumu, jer se radi o neuobičajenim i većinom nepoznatim situacijama, koje mogu prerasti u izuzetnu kvalitetu, ako se adekvatno vinificira i odpodrumari, ali i obrnut rezultat, ako postupci ne budu adekvatni.
More je u Kvarnerskom zaljevu još izuzetno ugodno za kupanje (26 st. C) I Najdraža i ja kupali smo se dva puta na dan, do prošlog tjedna, kad sam zbog ranije ugovorenih obveza tri dana morao preskočiti plivanje s pogledom na Učku, tako bitno za enogastronomiju (pogled, ne plivanje). Još su mi se po usnoj šupljini vrtili plemeniti tercijarno oksidativni okusi kutjevačke Graševine 1963, jedno kupanje i put za Zagreb, probanje nekih novih jela iz jesenske karte Dubravkinog puta, četiri sata lagane vožnje i Beč, Palais Coburg, vjerovatno najbolji vinski podrum i arhiva u Europi, preko 6000 naslova, šest zaposlenih sommeliera i Frank Smulders Master of Wine kao voditelj podruma i konzultant.
Srdačan pozdrav i osmijeh od još jednog MW Josefa Pepija Schullera, znanca našeg i čitatelja Vinske priče. “Ovo je Jasper Morris, MW, on će voditi degustaciju, upravo smo se vratili iz Moskve sa Masterclassa” uz obvezatni osmijeh reče Pepi i otplovi sa Jasperom niz lobby, u čijem su se baru okupljali sudionici degustacije Cote de Nuits.
“Ni slabo”, pomislih dok mi je ljubazna konobarica uz osmijeh točila magnum Paul Roger reserve (šampanjac), a još ljubazniji konobar s druge strane nudio kanape-e s lososom, kavijarom i šunkom.
Baš sam bio uzbuđen. Cote de Nuits sa Jasperom Morrisom, autorom možda najbolje knjige o Burgundiji “Inside Burgundy“, koju je napisao nakon 35-godišnjeg skitanja uzduž i poprijeko Burgundije.
Kad se u vinskom svijetu kaže pio sam Burgundiju, tada se misli “pio sam pinot noir”, unatoč vrhunskim chardonnayima (Chablis, Mersault, Volnay, Puligny i Chassangne Montrachet…) koji se rade u Burgundiji, baš kao i kad se kaže “pio sam Bordeaux”, tada se misli “pio sam crveno vino iz Bordeauxa, unatoč odličnim sauvignonima, semillonima u suhim (Smith-Haut-Lafitte, Domaine de Chevaliers…..) i predikatnim inačicama (Barsac, Sauternes).
A kad se kaže Burgundija misli se na Cote de Nuits, vinorodno područje na zapadnoj obali rijeke Saone, sjeverno od grada Beaune u smjeru Dijona. Svi grand cru položaji za Pinot noir nalaze se u tom području, osim jednog Le Corton u rubnom dijelu Cote de Beaune.
Burgundija ima hektara pod vinogradima nešto malo više od Hrvatske, oko 27.760 hektara, a proizvodi nešto malo manje od Hrvatske, oko1,5 miljuna hektolitara vina. Ono što je posebnost Burgundije je 100 apelacija! Bordeaux sa 120.215 hektara, proizvodi 5,7 milijuna litara vina, uz 57 apelacija. Sa cca četiri puta većom površinom pod vinogradima i proizvodnjom vina Bordeaux ima gotovo dvostruko manje apelacija.
Najjužnije vinorodno područje Burgundije je Maconnaise, zapadno od grada Macona, nešto manje od 6000 hektara s najpoznatijom apelacijom vrhunskog chardonnaya Pouilly- Fuisse (757 hektara).
Najsjevernija područja su Chablis i Auxerrois u okolici istoimenih gradova. Iako je Chablis kultno ime među vinoljupcima, posebno chardoljupcima, najznačajniji dio Burgundije, njeno srce i ono na što pomisli i prosječno informirani vinoljubac je Cote d’Or. To je fantazijsko ime, nije apelacija, a sastoji se od triju apelacija smještenih od juga prema sjeveru od Chalon-sur-Saone prema Dijonu: Cote Chalonnaise, Cote de Beaune i Cote de Nuits. Ove dvije posljednje srce su srca Burgundije. Pretposljednja prvenstveno po već spomenutim bijelim vinima od chardonnaya, a posljednja prvenstveno po velikim crvenim vinima iz sorte pinot noir.
Dakle, Cote de Nuits sa Jasperom Morrisom. Cote de Nuits ima devet apelacija, najjužniju bliže gradu Beaune, Cote de Nuits –Village, i onda prema sjeveru u smjeru Dijona: Nuits- St- Georges, Vosne-Romanee, Vougeot, Chambolle-Musigny, Morey, Gevrey-Chambertin, Fixin, i Marsannay koji je najbliži Dijonu.
Ulaskom u degustacijsku dvoranu i pregledom priloženih materijala utvrđujemo da ćemo kušati po dva vina iz pet apelacija: Nuits-St-Georges, Vosne-Romanee, Chambolle-Musigny, Vougeot i Morey. Gevrey-Chambertin bit će sam, tema jedne od sljedećih degustacija. Evo popisa vina koja smo kušali:
- Jean-Jacques Confuron 2002 Nuits-St. Georges 1 er Cru Aux Boudots
- Domaine de L Arlot, 1990 Nuits-St. Georges 1 er Cru Forets
- Leroy, 1998 Vosne-Romanee 1 er Cru Les Beaux Monts
- Dujac, 1993, Echezeaux Grand Cru
- Drouhin 2002, Clos de Vougeot Grand Cru
- Mongeard, 1983, Clos de Vougeot Grand Cru
- Groffier, 2000, Bonnes-Mares Grand Cru
- Roumier, 2000, Bonnes-Mares Grand Cru
- Clos des Lambrays, 2001Clos des Lambrays Grand Cru
- Ponsot, 1997, Clos de la Roche Grand Cru
Utisci? Kušali smo vina iz tri 1 er Cru – a i sedam Grand cru-a, vino jedne od pet najboljih berbi (1990) u posljednjih pedeset godina (uz 1959 i 2005, 1978 i 1999), četiri jako dobra, od kojih dva velika vina, jedno vino iz 1993 koje je još premlado (?!) i pred kojim je još sigurno 15- 20 godina pune snage, jedno vino iz 1983 koje je na silasku i naročito interesantno, dva vina iz iste godine, istog vinograda, a različitih vinara. (U koju pak to kategoriju spada? Op ur.)
Kušanje i učenje Burgundije, ako to već prije niste shvatili, uvjeri vas u istinu da je svaka, ama baš svaka generalizacija opasna, nepotrebna i gotovo uvijek netočna, barem u nekom svom dijelu. Taman kad si odlučio ući u prokletu podjelu grand, premiere, deuxieme, troisieme crus, tako različitu od Bordoške, shvatiš da postoji Lavall-ova iz 1855 i Rodierova iz 1920, i da vina vinara klasificiranih u Grand cru nisu uvijek bolja od onih niže klasifikacije, već su sigurno, ali ni to uvijek, skuplja, taman kad si preko vjetra za Cvjetnicu koji određuje karakter berbe i preko zvaničnog početka berbe zvanog Ban de Vandanges mislio da počinješ shvaćati tipicitet godišta, shvatiš da postoje alkoholne, taninske i berbe s povišenim kiselinama i da to jako utječe na mogućnost odležavanja vina, da ne može svaka boca crnog pinota iz Burgundije doživjeti u punoj snazi, bez problema četrdesetak godina, već da to ovisi o mnogo stvari, o godištu, proizvođaču…
Taman kad misliš da si shvatio da su crni pinoti iz Musigny-a voćniji, cvjetniji, slabijih alkohola i tjela, a oni iz Chambertina jačeg tijela i alkohola i da dominira, dim, zemlja, tartuf i spaljena guma, probaš vino sa sasvim suprotnim karakteristikama, nađeš ljubičicu i malinu u Chambertinu i raspadne se tvoj svijet kućica i pojednostavljenja i opet si na početku. Dobro je skupljati informacije, no Burgundiju nećete doživjeti bez otvorenosti uma, nosa i nepca, koji će se posvetiti onome što je u čaši bez križaljki, tablica i predrasuda. Kada uspijete mirisati vino dvadesetak minuta prije nego ga popijete, a ne bude vam cilj prepoznavanje mirisa već uživanje u njima, i kad budete u stanju deset sekundi nakon gutljaja reći: “Ovo je veliko vino!” i usput se naježiti, a tek poslije bez problema elaborirati zašto je to veliko vino, na putu ste da nešto naučite o Burgundiji, ako budete puno kušali i zadržali STRAST. Ovo vrijedi naravno i za svaku drugu vinsku regiju, no kod Burgundije se to potencira zbog kvalitete vina, tradicije i složenosti sistema.
Novi je dan, još bride tanini i prži kiselina burgundijskih pinota u usnoj šupljini. Lijepo je doručkovati u Beču, marendati u Zagrebu, ručati na Krku i predvečer plivati u Kijačkoj vali. Kvarner je još uvijek ugodno topao za kupanje i jasan je pogled na Učku.
[wdgpo_plusone]
