Vinska priča

Vinska priča ili Wine story je zajednički projekt trojice ljudi. Toliko različitih po porijeklu, izgledu, generacijskoj pripadnosti, izboru muzike koju slušaju… A što im je zajedničko?

1. Strast prema vinu i svemu oko njega.

2. Kultura kao kontrolor strasti, koja omogućuje da sve vezano za vino i tanjur ne postane bolest ili ovisnost.

3. Tolerancija kao princip funkcioniranja međusobno i s okolinom.

4. Želja za učenjem i radoznalost koja im omogućuje kompetentnost.

Namjera im je ostrašćeno, kulturno, tolerantno i nadasve kompetentno pisati vinske priče, kako bi njihov blog pretvorili u kultno mjesto okupljanja ljubitelja vina, gastronomije, kulture stola i hedonizma i mjesto gdje će se analizirati, ali i stvarati vinska scena Hrvatske.

S gornjim pristupom želja im je da blog vinskaprica.com postane okupljalište i freak-ova i geak-ova, zaljubljenika u vino i hranu, ali i kupaca koji samo žele meritoran savjet, od kompetentnih osoba, koje nisu zlonamjerne i interesno povezane bilo s kim, o tome  koje vino daje najbolju vrijednost za novac.

Sljedbenici su ideje: ‘Život je pre kratak da bismo pili loša vina, čitali loše blogove i boravili u lošem društvu! Evo tri razloga za posjet blogu vinskaprica.com.

Živjeli!

Željko Bročilović Carlos tražio je krajem osamdesetih odgovore na neka njemu važna životna pitanja i sasvim slučajno naletio na jednog od tada vodećih njemačkih sommeliera čiji mu je pristup vinu i visokoj gastronomiji promijenio životni put.

16 godina zapadnoeuropskih iskustava u top gastronomiji, dugogodišnja suradnja u organizaciji jedne od najprestižnijih vinskih manifestacija u Europi – Merano Wine Festival, velik broj “stageva” u vrhunskim restoranima i hotelima diljem Europe, tečajevi, predavanja, bezbroj kušanih vina i posjeta vinarima te svakodnevno usavršavanje iskustva su koja se ne susreću svakodnevno. Poznavanje europske vinske i gastro scene te povjerenje koje uživa kod top kuhara, vinara i kritičara dovoljan su razlog da mu vjerujete.

Ako svatko od nas ima “neku svoju životnu filozofiju” onda Carlosova izgleda otprilike ovako: “Ne mogu pisati o nečemu što nisam vidio ili ne poznajem, ne mogu preporučiti, prodati ili uopće ponuditi neki proizvod ukoliko i sam nisam uvjeren u njegovu kvalitetu”.

Darko Baretić, 1962. do 1965. radio kao liftboj u kultnom, danas nepostojećem hotelu Miramare u Crikvenici. Studirao u Zagrebu, pio kavu u Match Ballu i Papagaju, Mocci, Passage-u i Zvečki. Hranio se Kod debelog Martina, Taverni, Kod Pere na Šalati, Drini, Hungariji, Puli, Korčuli, Vinodolu, Pam-pamu… R&L-u, Kod Drageca… 1971. u rujnu za vrijeme vicematuralnog izleta slušao Deep Purple u Palazzo Eur u Rimu. 1987. kao rukovodilac prodaje Dina petrokemije ne baš uspješno objašnjavao predstavnicima Mitsui-a i Enichema-a, koja hrvatska vina trebaju piti, što je bila inicijalna kapisla za ulazak u svijet vina. Štapom s obale ulovio lovratu (komarču, oradu podlanicu) od 6kg i 20 dkg. Predavač je i sudac u Hrvatskom sommelier klubu. Bere gljive i isti je dan pod Velebitom ulovio lovratu i ubrao na Krku blagve (kneginje, gospe, žurdane) i ručao ih  zajedno s prijateljima. Obišao sve značajnije evropske vinske regije. Služio ga Serge Dubs u Auberge d’Ill-eu, u Illerhausenu. Njegov kum (i ne samo on) tvrdi da posjeduje najbolji restoran zatvorenog tipa u Hrvatskoj i iako pokušava kuhati,  zna da je najbolji kuhar u tom restoranu njegova žena. Jeo je u preko 20 restorana koji imaju 2 ili 3 Michelinove zvjezdice. Brodski je kuhar (jedrilica), već petu godinu sredovječnim bonkulovićima i nije dobio otkaz. Može biti u prilici razgovarati s Zdravkom Tomšićem o njegovom i kuhanju općenito. Može reći Morenu Coronici da je drugi vinar u Istri, a Giorgiu Clai-u da je proizvođač octa i to na prvom katu Claieve kuće, a da se obojica ne naljute… U crikveničkoj gimnaziji pokojni profesor Crnić prvi je uočio njegovu sklonost gastronomiji i anarhizmu, rekavši mu “Baretiću, ja kad bih imao stado ovaca, ja Vam ih ne bi dao na čuvanje. Vi biste sigurno jednu ispekli i pojeli samo da ne bude kako treba?!”

Zoran Vodopija, dokaz da tvrdnja ‘Nomen est omen‘ nije istina. Profesionalno se bavi informatikom, a u međuvremenu pokušava saznati što više o vinu, gastronomiji i cigarama – hedonizmu. Rezultat je ili ‘projekt’ jednog od najvećih hedonista ovih prostora, Borivoja Sirovice od kojeg je naučio ‘prve korake’ vinskog valcera. Dio ‘zasluge’ je i na hvarskom čarobnjaku Andri Tomiću i na njegovom Hektoru. Entuzijazmom nadoknađuje godine iz mladosti u kojima nije pio vina (neki kažu srećom). Izrazito subjektivan u pokušaju objektivnog osvrta. Pobornik premise ‘Nije toliko bitno da je vino u čaši dobro, bitno je da je TEBI dobro!’. Ex suradnik ex časopisa Insider u kojem je dobio djelić slobode za istraživanje mračnih nauma. Voli iskrenost, otvorenost, toplinu i zdrav humor, a ne voli snobove, egoiste, kompleksaše i budale (superpedere). Sretnik što poznaje toliko ljudi koji toliko toga znaju…