Vinska priča

Plavac Murvica 2006, vrhunsko suho vino, Baković Hrvoje, Murvica, vinogorje Brač

“Burgundijska ili bordoška čaša? Pa naravno bordoška!” pomislih, dok sam izvrsnim dvostupanjskim otvaračem “Trapan” otvarao bocu Plavca Murvica 2006. Prijatelj, vrhozapovjedajući našeg tradicionalnog gerontološko nautičkog događaja poklonio mi je dvije boce tijekom našeg postnovogodišnjeg druženja i ubrzao sprovedbu odluke da pišem o tom plavcu, čim izađe na tržište, što se neposredno pred Novu godinu i dogodilo (izlazak na tržište, naravno).

Odlučio sam vino ne dekantirati, već ostaviti otvoreno u boci dva sata na sobnoj temperaturi i poslije ga pratiti u čaši. Čep je u redu, finog mirisa, dugačak i kvalitetan. Mirišem bocu i zapljusne me ugodan miris crveno-plavog zrelog voća. Vino je još prehladno i ostavljam ga da se zgrije i “prodiše”.

U međuvremenu sjedam za PC i razmišljam što bih mogao zaključiti o tom vinu bez da ga kušam?!

Hrvoja Bakovića pratim ozbiljnije od 2001. To mi je njegova najbolja berba. Još imam bocu tog godišta i namjeravam je otvoriti s proljeća. Baković je uz Franu Miloša, koliko je meni poznato, jedini koliko toliko relevantni vinar proizvođač plavca, koji izlazi na tržište s bocama vina odležanog barem pet godina u podrumu. To ukazuje vjerojatno, na najmanje dvije stvari. Da ima povjerenje u potencijal starenja sorte i da proizvodnju financira iz “razumnih” obrtnih sredstava. Većina najvažnijih peljeških i hvarskih brendova na tržištu je ili s 2008. ili najčešće s 2009. Interesantno je da ni Miloš, niti Baković, nemaju svoje vinograde na najpoznatijim položajima za plavac, s južne strane Pelješca i Hvara! Govori li njihov uspjeh o trudu kojeg su morali uložiti da bi pokazali da plavci i izvan najrazvikanijih položaja mogu biti vrhunski, govori li to o tim položajima ili…

Odmah iza 2001., svidjele su mi se “toplije” i ukuhanije 2005 i naročito 2003., prosječna 2004. i meni osobno Bakovićeva najlošija 2002.

Za sve te više ili manje uspješne godine karakteristika Bakovićevih plavaca je da su bili čisti, pitki i cijenom prihvatljivi. I nikako ne banalni! Naprotiv! Za mene su uvijek predstavljali dobru vrijednost za novac unutar tržišne niše plavaca, ukoliko je o njoj izvan niše plavaca uopće moguće govoriti, posebno u premium segmentu…

Cca 25.000 boca, s oko 5 hektara oko Murvice na Braču, cca 1,5 hektara syraha i cabernet sauvignona čija će kupaža izaći na tržište do ljeta ove godine i namjera da se igra kupažom syraha i plavca, u budućnosti. Zaljubljenik u prirodno vinarenje i život na Braču, Hrvoje je i medar i maslinar…

Dakle, vino je vrhunsko. Što nam ta informacija na etiketi govori? Da u procesu vinarenja nije dozvoljeno ni došećeravanje, niti dokiseljavanje. Da vino mora biti 100% od sorte plavac mali i 100% iz berbe 2006. Da je prilikom izdavanja rješenja o stavljanju u promet vina pri Zavodu za vinogradarstvo koji djeluje unutar Hrvatskog centra za poljoprivredu od nadležne komisije vino dobilo najmanje 85 ili više bodova, da posjeduje Rješenje za označavanje oznakom kontroliranog podrijetla…

“Dobro dobro Baretiću, kreni s kušanjem”, rekoh sam sebi dok sam točio vino u čašu.

Vino je rubinsko crvene boje (trbuh, sredina) s tamnim odsjajem (diskovi, rubovi). Dosta živa materija boje, za plavac tog godišta. Gusto je, što ukazuje na vjerojatnu ekstraknost i /ili (višu) alkoholnost.

Miris je čist, fin i intenzivan i kompleksan. Prvo malo eterske note, koja nestaje, zatim crveno-plavo voće i na kraju tercijarne začinske arome mediteranskog bilja, duhan, koža… Miris se razvija, otvara, no cijelim njegovim trajanjem stalno se miješa i ponekad dominira alkoholna nota.

Vino je suho, vrlo toplo i mekano. Svježe, tanično i vrlo ukusno (mineralno). Tanini su fini, skoro svilenkasti, vino je uravnoteženo, harmonično, punog tijela. Intenzivnog, finog i dugotrajnog okusa.

Vino traje od vrha jezika, do ruba, do srednjeg nepca i retra. I dalje… Traje li traje… Voćne i mirodijske nijanse ponavljaju se u okusu, a završetak je slasno-mineralan… i ponavljam izrazito dugačak. No kao i kod nosa, vino je za nijansu pretoplo… grije li grije… i odnosi par bodova u rubrici elegancije (manje bitno) i užitnosti (bitnije).

Vino je spremno, na vrhuncu. Treba ga piti u slijedeće dvije godine, koliko će ga držati kiseline. Tanini su zreli i u tom periodu još će postat svileniji.

Tagliata od boškarina, domaći kukuruzni kruh, par kapi buže ili crnice (karbonace)…

Čaša ovog vina traži drugu. Vino je unatoč alkoholnosti, strukturiranosti, ekstraknosti i snazi, vrlo pitko, zbog izrazite mineralnosti, svježine i fine taničnosti koje im pariraju.

Nešto ispod 90 kn u vinariji, a 120-140 kn u maloprodaji, cijena je boce od 0,75 lit. Po meni u vrhu vrijednosti za novac kod premium plavaca. Jedan od rijetkih plavaca (možda i jedini), koji može izdržati “best buy” konkurenciju i ostalih hrvatskih crnjaka!

Bakovićev plavac je dobar odabir za vlastiti užitak, ali i vino kao stvoreno za poklon! Svidjet će se više manje svima. Dovoljno je plavac da se ne dvoumi o sorti, a dovoljno je čisto napravljen da možemo u sorti uživati nepomućeni pratećim “sortnim” karakteristikama plavca, ponekad vezanih uz ocat i štalu! Dakle cjenovno i organoleptički prihvatljivo, fino se pije, a tim izborom prolazite i kod “stručnog žirija i kod publike”. Živjeli!!!

 

[wdgpo_plusone]