Vinska priča

Krauthaker i Kukuriku u Zlatnoj dolini na +35^oC

Drugi nastavak serijala Vinari čija vina imamo u svojim podrumima

Vlado Krauthaker je jedan od prvih vinara koji je ranih devedesetih prošlog milenija (stoljeća) ušao u privatne poduzetničke vode. Danas je to respektabilna vinarija s pedesetak hektara u vlasništvu, dvadesetak u koperaciji, godišnje proizvodnje od oko 650.000 boca.

Ako ga pitate koliko ima sorti u svojim vinogradima i etiketa u komercijalnom portfelju, inače uvijek precizni Vlado se zamisli, nasmije. Gotovo svaka berba nosi neku novu sortu ili etiketu. Zaključili smo da se i u jednom i drugom slučaju radi o brojci između 20 i 30. I ova je prezentacija donijela prvo vino u vinariji Krauthaker iz sorte Muškat žuti, poslužila mu da testira ukus publike i pomogne mu u odluci da li da neka vina (chardonnay, sivi pinot, sauvignon) da na tržište kao vina s posebnih položaja ili rađenih posebnom stilistikom ili da da ih pomiješa u jedno jednosortno vino.

Smiren, temeljit, dobroćudan, široke slavonske duše, Vlado je istovremeno nemirni istraživač u potrazi za novim izazovima.

Tri su bitne karakteristike koje određuju Vladina vina: Sva su tehnički besprijekorno napravljena, čista su i pitka. Istovremeno nisu tehnicistički isprazna, već posjeduju dovoljnu crtu osobnosti da bi pružila užitak. Sva njegova vina predstavljaju jako dobru vrijednost za novac u svom tržišnom razredu i treće, sva njegova vina su dobri pratitelji hrane.

Da bismo potvrdili gornje teze četrdesetak nas (novinari, restorateri, prijatelji, poznanici, kupci…) okupili smo se u kasno slavonsko ljetnje (ne kalendarski, ali klimatski) popodne, a razišli kako to biva u Slavoniji u kasnu sparnu ljetnju noć.

Nenad Kukurin i kuhari hotela Kukuriku bili su zaduženi za sparivanje hrane i vina. Školski primjer struke, gdje se hrana ‘podvukla’ nijansu ispod vina i ostavila vinu da lagano dominira. Posebno dobro sparivanje u tom smislu bilo je u slučaju Graševine Šampion 2011 i tartara od brancina s G. Smith jabukom i Muškata žutog 2011 i pite sa slastičarskom kremom i mariniranom marelicom.

Kulen i Graševina Mitrovac 2011 idealno su se pratili i pokazali u kojem bi smjeru trebalo odabirati vina uz kulen. Bijela vina od aromatičnih sorti ili nearomatičnih sorti kasnije branih, s ostatkom neprevrelog šećera (polusuha, ovisno o ljutini kulena) i izraženih kiselina (masnoća u kulenu).

Sauvignon blanc 2011- kanape s kravljom skutom, rigom, maslinovim uljem i paski (izdanci češnjaka)

Graševina šampion 2011- tartar od brancina, concasse od G. Smith jabuke maslinovom ulju, soku od naranče, medu i cvijetu soli.

 Graševina Mitrovac 2011 – Kulen (umjereno ljut)

 Sivi pinot 2011 – Rižot od dondola, kapelunga, kozice i tikvica

 Chardonnay 2010 – Labinski kraf (medaljon od krumpirovog tijesta, punjen svježim sirom, tostiranim lješnjacima i suhim marelicama) u umaku od svježih vrganja

 Marcs 2009 – Ragu od sipe s aromatiziranom palentom

Kuvlakhe 2009 – Teleći osso bucco na bijelo, pire od krumpira i celera

Muškat žuti 2011 – košarica od prhkog tijesta, slastičarska krema s vanilijom i poširana marelica.

Od vina posebno izdvajam:

1. Graševina 2011 – koja je na nedavno održanim danima graševine osvojila titulu šampiona. Vino izuzetno pitko, dobro inkorporiranih alkohola, svježe, i što je po meni najvažnije izuzetne aromatike svježeg voća (agrumi, jabuka, žuto voće…) i cvijeća (jasmin, bazga…). Voće se ponavlja i na nepcu, vino je mineralno, slasno, trajnog aftera.Stilistički je Vlado napravio pomak od tradicionalne ‘kutjevačke’ aromatike botritisno-kasnoberbnog tipa koja se osjećala i u baznim graševinama. Još je više za cijeniti taj odmak jer je napravljen u 2011. godini koja je davala izuzetno zrelo grožđe. Vinogradar i vinar Krauthaker napravio je u 2011. odličan posao s graševinom.Vino za ljeto, vino za hranu, ali i vino za užitak. Konačno graševina koja može u borbu s malvazijama po pitkosti, kompleksnosti, užitnosti. Ovisno o cjenovnom pozicioniranju predviđam restoraterski hit ovog ljeta i jeseni.

2. Kuvlakhe 2009 – Novost za ljubitelje narančastih vina. Šestomjesečna maceracija graševine, verduzza i zelenca i odležavanje u inoxu. Klasičan izričaj zavoljen prilikom posjete Gruziji predstavlja za Vladu izazov kojim se namjerava baviti i u budućnosti. Kao i sva njegova vina, narančasta vina po vrlo razumnoj cijeni.

3. Muškat žuti 2011 – Iako Vlado kaže da mu je to tek prvi uradak i da ima još puno prostora za poboljšanja, ovaj je poluslatki muškat već i sad idealan pratitelj laganih voćnih deserta, pita, štrudli i masnih biskvita od bijelog i žutog voća, kremšnita, rožate, fritula, hroštula, eventualno bijele čokolade… i ulazi u segment tržišta gdje su dosad neprikosnoveno vladali istarski, posebno momjanski muškati. Ulazi s pokrićem koje se zove izuzetna svježina (kiseline) koja će mu vjerojatno dati duži optimalni period konzumacije od vremena između dvije berbe.

 

 [wdgpo_plusone]