Vinska priča

View at Picasa

 

(Članak pisan za Mrvicu br 19 – download, autorica fotografija je Maja Danica Pečanić)

3, 2, 1… Kuhaj… Specijal… Dvočlana ekipa Mrvice u gastro škarama tradicionalizma i modernizma

Punjenje prostora onkraj fotki Maje Danice Pečanić ili kako je Barba povezano uobličio očigledno

Smokve petrovače zore dva tjedna prije Petrove. Kvarnersko more ugrijano je kao kaštradina u ronneru, u koji ju je ubacio Zdravko Tomšić na nedavnom setu specijala 3,2,1… Kuhaj, a Barbina motivacija za pisanjem u vakuumu je, poput te iste kaštradine, neposredno prije nego što je završila u toj svemirskoj napravi, kao kolaterarna žrtva na oltaru gastro modernizma.

Za vrijeme i nakon snimanja tog „specijala“ osjećao sam potrebu napisati utiske koji su napunili moje gastroracionalne spremnike, no prikaz tjelesine sredozemnog medvjeda izbezumljenim predsezonskim turistima na njivičkoj plaži i njezinog neprirodnog bjelila, poput onog Michaela Jacksona neposredno pred smrt (by Siniša Švec), bile su, uz obilazak Veuve Cliqout šampanjske večeri u Vinskom sefu sredozemne pande Toma Gretića, jedine aktivnosti kojima je Barba liječio posljedice napornog petodnevnog snimanja i preranog dolaska ljeta na sjeverozapadnu obalu otoka Krka i koje je bio spreman upražnjavati u „dolce far niente“ periodu svog života.

Više

View at Picasa

 

(Članak pisan za Mrvicu br 18 – download, autorica fotografije #7 je Barbara Šarić)

Polako… pomalo… lagano… sporo…

Zanovijetanja jednog kapljičara i izješe

Koje su odrednice dugovječnosti vina i gdje su hrvatska vina u usporedbi sa svjetskim?

Sporo dozrijeva pršut pripremljen tradicionalnim postupkom, sporo nastaju rupe u sirevima koji fermentiranjem i odležavanjem dobivaju na kvaliteti i cijeni, sporo i na niskoj temperaturi priprema se meso i riba u danas jako cijenjenoj sous vide tehnici, sporo se priprema pravi gulaš i nema ga bez barem tri sata stajanja uz štednjak, sporo krčkaju temeljci po zvijezdama ovjenčanim restoranima, baš kao i maneštre, ujušci, cušpajzi, variva i druge inačice jela spremljenih u jednom loncu naših baka. Sporo se dižu kvašena tijesta za prave frite po kvarnerskim stolovima u vrijeme karnevala, baš kao i tijesto za salenjake po slavonskim kirvajima… Više

View at Picasa

 

(Članak pisan za Mrvicu br 17 – download, autorica fotografija korištenih u članku je Barbara Šarić)

Mala riba – vela srića

Svaka riječ mali je mravinjak značenja, ovisno u kom se kontekstu upotrebljava. Tako je i s rječju ‘divljina’. Upotrijebite li pridjev izveden iz te imenice opisujući nečiji karakter ili ponašanje, njegovo značenje i kontekst u kom je upotrebljen većinski je negativno određen.

Ako poručujete pak da ste ‘iz stresne i opterećujuće zagrebačke svakodnevice pobjegli u divljinu Žumberka’, tada divljina nosi uglavnom pozitivne odrednice.

Kako je s ‘divljinom’ u gastronomiji?

Više

View at Picasa

 

Mosel u čaši, Kvarner na tanjuru… Idealan odabir (perfect match)

(Članak pisan za Mrvicu br 16 – download, autorica fotografija korištenih u članku je Maja Danica Pečanić)

Jedan od bitnih kriterija koji određuju pojmove “Vinske i gastro scene” u nekoj zemlji ili regiji je prisutnost na njima, vina i sorti koja u svijetu enofila imaju kultni status i koja dominiraju vinskim kartama zvjezdicama obilježenih restorana. To su šampanjci, a kod crvenih vina Burgundija i Bordeaux prvenstveno, zatim Rhone, Toscana, Piemont, Rioja, Ribera del Duero, Napa… Kod bijelih vina to su njemački i alzaški rizlinzi, bijela Burgundija (Montrachet, Mersault, Chablis), Loire (Sancerre, Pouilly-fume…)… Više

View at Picasa

 

Veslač iz Šišana

Istarska ‘vinska revolucija’, koja je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća dovaljala s brežuljaka talijanskog Collia i slovenskih Goriških brda i sedimente privatnog poduzetništva, iznjedrila je trojicu ‘prvoboraca’ Kozlovića, Matoševića i Degrassija. Današnji pogled na istarsku vinsku scenu, koji i ne treba biti previše fokusiran, otkriva Franka Kozlovića kao vodeći tržišno komercijalni brand sa svojim malvazijama i muškatima.

Više

View at Picasa

 

Inventura hrvatske vinske scene i što je najvrednije u njoj i što je po Barbinom mišljenju njezin, njegov, potencijalno Mrvičin i čitateljev

I D E N T I T E T

Rijetki su Željkini pozivi. Ovaj posljednji me zatekao u raskoraku između potrebe i što je najvažnije želje, da nešto napišem, visokih temperatura zraka i smaragdno plavog Kvarnera, koji su dobrodošla isprika odgode ponovnog traženja identiteta vinskog kroničarenja, što svaki napisani tekst nedvojbeno jest.

Više

© photo Zoran Vodopija

View at Picasa

 

Uvod

“Onoliko si sujetan, koliko ti pameti nedostaje!” Promrljah sebi u bradu, sjedajući za laptop. Prošlo je točno mjesec dana od prezentacije nove berbe vina Giorgia Clai-a u restoranu Dubravkin put u Zagrebu. “Širok osmjeh, bez zlatnog zuba” i šarmantno pametne okice Željke Klemenčić dočekale su me već na ulazu u restoran. “Barba, to ćeš ti napisati za novi broj  Mrvice! Ako netko to može, to ti možeš. Nema smisla da ja ili netko drugi to radi, kraj tebe živog…”

Više

View at Picasa

 

Direktni finalist natjecanja za najbolju oštariju (birtiju, gostionicu..) Hrvatske

Teče potok ispod šetnice na Slatini, ‘jugo gloje steni’, opatijski zalasci sunca su sivo smeđi, nema roskastog kičig ugođaja iza statue Zvonka Cara, za mnoge prve asocijacije na Opatiju, nema ni kristalno plavo zelene boje kvarnerskog mora, koje se tmasto i uljnato razlijeva ispred Opatije i tek mu bjelkaste krijestice, sitni vez olujnog juga dodaju malo dobroćudnosti na inače zloćudan i opak izgled. Kiše ovih dana na Kvarneru ima više no sljedova u Chef s table večeri koje organizira poduzetni i kreativni kuharčina Tom Gretić u svojoj rovinjskoj gastro bazi restoranu Wine wault hotela Monte Mulini, a slijeva se na Kvarner u količini i intenzitetu Trapanovih postova na Facebooku.

Više