Izi večera, BT@T, dvoboj kolosa…
Planovi
Počelo je prošle godine (davno) kada se Bruno Trapan javio i rekao da rezerviramo termine 6 i 7.1.2012. Bruno je uspio nagovoriti Toma Gretića i suprugu Prisku Thuring da kuhaju kod njega (Trapan Station) + dogovorio je sa Aleksom Simčičem (brand Edi Simčič) prezentaciju njegovih vina. I sve je to kulminiralo ozbiljnim eno-gastro događanjem. I tako se skupismo 6.1.2012…
Više
2011
Dramatičan sadržajni zaokret u uređivačkoj politici Vinske priče
Kako smo od “Svinjske” postali “Konjska priča”
Pirotehnička sredstva druge klase praskajući prekidaju zatišje malomještanskog otočkog predvečerja i svojom iritantnom kakofonijom nedvosmisleno najavljuju posljednje dane godine koja klizi kroz nagomilane oblačine, koji su se odbili od Učke i tmasto se valjaju do Velih vrata. Dogorjele su sve četiri svijeće na vijencu Došašća, otpjevan je “Kyrie eleison” i “Božić je judi”, a “Na dobro van Mlado leto” samo što nije došlo. Tuče južina po stijenama Šotoventa, u Zagrebu kaže Kum lagano sipi, baš kao što sipe posljednji sati 2011-e.
Sassicaia, 1990
“Talijanski vinoljubac luta pustinjom i ugleda bocu. Otvori je i iz boce izađe duh koji mu predloži ispuniti tri želje za uzvrat što ga je oslobodio. Vinoljubac raširi usne u osmjeh i zaželi butelju Sassicaie iz 1990 koja će uvijek biti puna. Stvori se butelja, vinoljubac počne piti i stvarno, butelja ostaje stalno puna… Duhu pomalo dosadi i već pripitog vinoljupca upita želi li još nešto kako bi otišao. Na to će vinoljubac pijanim glasom: daj još dvije ovakve hik butelje, pa si hik, slobodan.”
Beogradska vinska priča
Dvije trećine vinskopričkih nomada kreće na provjeru beogradskih hedonističkih događanja. Light motiv i glavni razlog odlaska je VIII Beogradski salon vina kojeg 1/3ina vinskopričalaca tradicionalno posjećuje, a ove godine, u pojačanom sastavu odlučuje (privremeno) zamijeniti hrvatsku tradicionalnu adventsku ponudu sa srpskom tradicionalnom gastronomskom scenom.
Mala škola sparinga za tradicionaliste
Gori prva svijeća na adventskom vijencu, mesnice su natrpane svježim “plodovima kolinja, zračnog i dvorišnog prostora”, a čim stupite nogom na prvi centimetar kvadratni trgovačkih megamarketa, svaki se centimetar kubni oko “vašeg detektora aromatskih spektara” ispuni mirisom sušenih “plodova” sjevernih mora. Komunalna poduzeća u provincijskim gradićima sjevernohrvatskog uzmorja i otočja požuriše iskititi trgove i kandelabre svjetlećim lampicama i cjevčicama, a centralnim trgom hrvatske metropole razlijeva se miris dimljene svinjetine i češnjaka prošaran notama klinčića iz kuhanog vina i vinozno voćnim mirisima portugisca, koji suvereno s hrvatske vinske scene istišće upravo pristigli beaujolais nouveau. Baš kao što predbožićna groznica lagano, ali sigurno, potiskuje onu predizbornu, koja će se ugasiti skupa sa drugom upaljenom adventskom svijećom.
Le Pin, 2004
Kasnim… kako da Vam objasnim… Zoki stišće, nema se vremena, a Barba želi da napišem bilješku s degustacije… no u jednom trenutku, negdje između posla u Dubravkinom putu, Beča, Merana, Pule… da, negdje između svih tih raskrsnica vinskih puteva počeo sam razmišljati o činjenicama koje nas upućuju na nešto veliko, nešto posebno i važno. Nekako mi je nedolično sažeti dojmove u tih par riječi i na kraju zaključiti neku „visoku“ ocjenu i vino ukrasiti epitetom „VELIKO“… zašto je to tako…??