Žlahtine iz 2011, II
Obećano u pretprošlom postu, učinjeno. Na Dan neovisnosti uz lagano pirkanje sjeverca i nešto manje lagan sunčev blagoslov, na terasi restorana Rivica u Njivicama, uz ljubopitljive poglede i cinične komentare zagrebačkih vikendaša, koji su ispili svoju posljednju ovogodišnju otočku kavu i uz “Kaj vam treba tulike čaša?.. i.. Ko kontrolira kelnera da vam furt ne nosi isto vino?!!”, otišli put mosta i zaborava do Uskrsa sljedeće godine.
Sjeverac je nosio miris jeseni, baš kao i šetači koji su se vraćali iz šume s košarama punih vrganja. Draženu se žurilo na obiteljski ručak i “Uzorak broj jedan gospodo”….
Prilikom prvog kušanja žlahtina, Dražen i ja smo procijenili da će, obzirom na toplu i ukuhanu 2011., žlahtine teško podnositi starenje u boci i da će najesen većina biti ‘u silasku’.
Kušanje je to potvrdilo. Sve žlahtine su prešle svoj optimum i može se načelno reći da smo izabirali ‘manje slabije’. Kušali smo naslijepo iz boca od 0,75 l, napunjenih od vinara za Dane žlahtine s proljeća. Tri su žlahtine (tada uzorci broj…) ocijenjeni najlošijim. Najlošijim uzorak broj 4 – žlahtina iz Pavlomir d.o.o. To smo unisono potvrdili obojica i kako je ne bismo penalizirali, ponovili smo kušanje uzorcima iz druge novootvorene boce. Potvrđujemo zaključak i nakon kušanja novih uzoraka. Vino je raspolućeno, raspadnuto, mirisa na granici korektnosti, a u ustima izražene kiseline, nestajanje par sekundi i u afteru iritantna gorčina i ponovo kiselina.
Na predzadnjem, šestom mjestu je Santa Lucija Antona Katunara. Zreli ‘slatkasti’ miris nagovijestio je vino slabe svježine (kiseline), prekinutog okusa na srednjem nepcu i gorko-alkoholnog aftera.
Žlahtina Gospoja, obitelji Toljanić na petom mjestu završava grupu od tri žlahtine koje su značajnije ‘u silasku’.
Preostale četiri žlahtine ulaze u pripetavanje i ponovo ih kušamo, ovaj put paralelno. Utvrđujemo dvije slabije u rangu, vrlo brzo konsenzusom. Četvrta je ispostavlja se Šipun, a treća Nada obitelji Juranić. Ponovo pripetavanje dva uzorka. Vrlo brzo i jednoglasno pobjeđuje žlahtina Ivana Katunara, a na drugo mjesto dolazi klasik Zlatna žlahtina PZ Vrbnik.
Interesantno je da se najboljom, nakon cca šestomjesečnog odležavanja, pokazala žlahtina koja je u proljetnom kušanju bila posljednjeplasirana.
Pozdrav profesoru Mili i Barba Ivici koji su nam pomagali kao ‘vox populi’ za susjednim stolom, ruka Draženu i žurba kući na govedsku juhu koja se u međuvremenu kuhala. Dogovor s Najdražom što ćemo za ručak. Krenusmo od liganja, a završismo na krvavici, lešo krumpiru i kiselom dinstanom zelju. Tipično bodulski ručak, tipična hrana za žlahtinu… Dobro, nije baš, ali jesen je…
[wdgpo_plusone]
