kol. 1 2010

POOO… MALOOOOO…

Vrsta štiva:

Gastro-putopisne crtice s muškog jedrenja
ili
Vinskaprica.com preporučuje Vašu nautičku rutu – gdje jesti i kako kuhati na Južnom Jadranu
ili
Brodski dnevnik malog od kužine
ili
Špageti Kana Galilejska i Sardele na vaterpolski
ili
Putevima Nikole Nalješkovića, Petra Hektorovića i Miljenka Smoje
ili
Giht – bolest renesansnih enciklopedista i suvremenih sredovječnih nauta ili
Recepti za ukusno, jednostavno i brzo kuhanje na jedrilici kada kuha jedna muška osoba, a jede 7 muških osoba ukupne težine preko 800 kg, bez jedrilice.
ili
Poriluk – nepoznanica u dalmatinskoj gastronomiji ili nezaobilazni dio provište
ili
Kalapajsani krumpir, abšmalcane mahune i rupice – san svakog naute
ili
Kogovi -obziranci- s južnog Jadrana ili sve to što bi u biti bilo najbolje.

Crtica prva – dan prvi

Mjesto ukrcaja: Dubrovnik ACI marina Komolac; mjesto iskrcaja: Trogir; jedrilica: Bavaria 50; trajanje najma 13.6. – 20.6.2010; Charter contract no…. Sve štima – pomislih. Molim Vas da provjerite gdje je kombi, jer bi trebali što prije krenuti prema Dubrovniku, kolege su već ostavile automobile na parkiralištu – obratih se nasmiješenoj curi iza pulta čarter tvrtke u trogirskoj marini. Evo sad će samo što nije tu je na kantunu, samo je velika gužva za uć i izić iz Trogira. Sidite vi popijte kavu tu u kafiću zvat ću Vas ja kad dođe. Ništa, nego sjedi u kafiću i čekaj – pomislih. Ovo je njihovo prirodno ozračje i tu svi voze u drugoj. Samo kad dođu u Zagreb onda voze u petoj i to samo neki i vidiš kako završe – mudrujem sjedajući za stol u kafiću. Šta je Baretiću, šta si nervozan – evo ga moj Kum, eminentni član posade, fetivi Splićanin poznatog splitskog prezimena, normalno oženjen Vlajinon i na privremenom radu u Zagrebu – oli ne vidiš da je ovo Dalmacija. Pomalo.

Čuješ ti Baretiću, kad će taj kombi – dotrči usplahireni Branimir – pa Hrvoje već čeka u Mercatoru, u Splitu. Branimir zvani Manica naš je makiništa i stvarni noštromo, poznati privrednik i član diplomatskog zbora, a Hrvoje je poznati dalmatinski vinar čije crno vino tradicionalno pijemo na našim jedrenjima. Evo ga samo što nije, tu je na kantunu… – suho počeh prodavati netom kupljenu priču. – Ma nabijem ja njega i tebe, nećete još sto godina u Evropu ti jer si naivan, a oni jer su bezobrazni – javlja se Dok poznat po kratkom fitilju, inače priznati zagrebački liječnik, a naš šef saniteta i brodski liječnik kodnog imena Namćor i krene odlučno prema kancelariji nasmiješene.

Dečki, dajte se opustite, pa jesmo li na godišnjem ili nismo – oglasi se Željac i uhvati Doka za ruku. – Pa kaj je sad važno jel bumo stigli vu Dubrovnik vuru prije ili posle. Ak bute tak nervozni bum Vam vu kombiju držal predavanje o dinamiki fluida, a ne isključujem mogućnost prezentacije Ičikavinog dijagrama – opusti već dobrano napetu atmosferu naš poznati sveučilišni profesor, inače na brodu u ulozi brzomislećeg intelektualnog balasta.

Baretiću, tebi zvoni mobitel – doda mi Kum mobitel sa stola – javi se.

Zovu Žabac i Krešo iz Dubrovnika. Oni su skoro završili s nabavkom provište i idu preuzeti brod. Sve su nabavili sa spiska kojeg sam im poslao, jedino Žabac ne može naći poriluk u cijelom Dubrovniku pa predlaže da umjesto poriluka kupi mahune i da Vam napravim abšmalcane mahune jer on to jako voli. Krešo je naš kapetan inače istaknuti sudionik modnog biznisa (nije ono što mislite), a Žabac je ugledni zagrebački poduzetnik kojeg svi zovemo Noštromo, ali nitko ne zna zašto.

Da poriluk, da apšmrcani fažoleti. Vi niste normalni. Iden sad zvat mater da ju pitan za taj poriluk, to se u Dalmaciji nikad nije jilo – završi Kum i nervozno se digne od stola stišćući tipke na mobitelu.

Kad smo kod klope – javi se DokBaretiću nemoj da bi davio s onim ribetinama. Em smrde, em ništa ne valjaju, zagadićeš cijeli brod.

Je Dok ima pravo, javi se Željac, ma samo da ima salate, to te ja pitam i Krešo je rekel da bu kupil jegera i mesnog. Nego to ti ne buš znal napravit – kalapajsani krumpir – to ti moji v Međimurju delaju, ali malo restanog bi mogel naredit onak s lukom i zapečenog.

Evo dobija san mater – poentira Kum – naš definitivan odgovor je da se u Dalmaciji nikada nije jia poriluk. Skoro isto ka češnjak, da ga nisi stavlja u spizu i pazi s kumplirom ono da ne plivaju kockice u maneštrama. I pazi ja ne jiden sirovi pom na salatu, ali kumplir salata je odlična, onako mlaka s kvasinon i kapulon.

Evo je maše, došao je kombi, javi se Branimir

Iza nas je čitava Dalmatina, nabavka voća u delti Neretve, Neum, Ston, ukrcaj u Komolcu, prolaz pokraj Gverovićeva Orsana u Zatonu, pogled prema Lapadu i evo nas u Šipanskoj luci, u dnu na desnu ruku usidreni na bovi ispred restorana Kod Marka. Promatramo brod s terase restorana. Stižu predjela: pršut od tune, marinirani sirovi inćuni i polpete od hobotnice, zatim rižoto od dagnji, volaka i kozica i za kraj popara od škrpine i tabinje. Za desert kolač od rogača i kreme od vanilije. Pošip Krajančić Intrada 2009, nećemo reći koliko boca. Opustili smo se i uživali. Svaka čast g. Marku Prižmiću. Jeo sam kod svih natkoga iz Gustoze đite (đira), osim kod g. Čavića u Starom Gradu. Ovo što sam probao večeras daleko je najbolja hrana od svih. Izvrsne osnovne namirnice, odlično ulje i mirodije, precizno kuhanje i izvrsno doziranje pikantnih aroma. Pa sad ti budi kogo slijedećih 7 dana.

Nastavak…


Stranice: 1 2 3


3 komentara to “POOO… MALOOOOO…”

Napišite odgovor