srp. 2 2014

Elementi: vatra, voda, zrak, zemlja

(Članak pisan za Mrvicu br 19 – download, autorica fotografija je Maja Danica Pečanić)

3, 2, 1… Kuhaj… Specijal… Dvočlana ekipa Mrvice u gastro škarama tradicionalizma i modernizma

Punjenje prostora onkraj fotki Maje Danice Pečanić ili kako je Barba povezano uobličio očigledno

Smokve petrovače zore dva tjedna prije Petrove. Kvarnersko more ugrijano je kao kaštradina u ronneru, u koji ju je ubacio Zdravko Tomšić na nedavnom setu specijala 3,2,1… Kuhaj, a Barbina motivacija za pisanjem u vakuumu je, poput te iste kaštradine, neposredno prije nego što je završila u toj svemirskoj napravi, kao kolaterarna žrtva na oltaru gastro modernizma.

Za vrijeme i nakon snimanja tog „specijala“ osjećao sam potrebu napisati utiske koji su napunili moje gastroracionalne spremnike, no prikaz tjelesine sredozemnog medvjeda izbezumljenim predsezonskim turistima na njivičkoj plaži i njezinog neprirodnog bjelila, poput onog Michaela Jacksona neposredno pred smrt (by Siniša Švec), bile su, uz obilazak Veuve Cliqout šampanjske večeri u Vinskom sefu sredozemne pande Toma Gretića, jedine aktivnosti kojima je Barba liječio posljedice napornog petodnevnog snimanja i preranog dolaska ljeta na sjeverozapadnu obalu otoka Krka i koje je bio spreman upražnjavati u „dolce far niente“ periodu svog života.

Više


svi. 5 2014

Polako

(Članak pisan za Mrvicu br 18 – download, autorica fotografije #7 je Barbara Šarić)

Polako… pomalo… lagano… sporo…

Zanovijetanja jednog kapljičara i izješe

Koje su odrednice dugovječnosti vina i gdje su hrvatska vina u usporedbi sa svjetskim?

Sporo dozrijeva pršut pripremljen tradicionalnim postupkom, sporo nastaju rupe u sirevima koji fermentiranjem i odležavanjem dobivaju na kvaliteti i cijeni, sporo i na niskoj temperaturi priprema se meso i riba u danas jako cijenjenoj sous vide tehnici, sporo se priprema pravi gulaš i nema ga bez barem tri sata stajanja uz štednjak, sporo krčkaju temeljci po zvijezdama ovjenčanim restoranima, baš kao i maneštre, ujušci, cušpajzi, variva i druge inačice jela spremljenih u jednom loncu naših baka. Sporo se dižu kvašena tijesta za prave frite po kvarnerskim stolovima u vrijeme karnevala, baš kao i tijesto za salenjake po slavonskim kirvajima… Više


srp. 22 2013

Identitet


Identitet, baština, vinske sorte…

Inventura hrvatske vinske scene i što je najvrednije u njoj i što je po Barbinom mišljenju njezin, njegov, potencijalno Mrvičin i čitateljev

I D E N T I T E T

Rijetki su Željkini pozivi. Ovaj posljednji me zatekao u raskoraku između potrebe i što je najvažnije želje, da nešto napišem, visokih temperatura zraka i smaragdno plavog Kvarnera, koji su dobrodošla isprika odgode ponovnog traženja identiteta vinskog kroničarenja, što svaki napisani tekst nedvojbeno jest.

Više


pro. 24 2012

Clai

© photo Zoran Vodopija
© photo Zoran Vodopija
 

Uvod

“Onoliko si sujetan, koliko ti pameti nedostaje!” Promrljah sebi u bradu, sjedajući za laptop. Prošlo je točno mjesec dana od prezentacije nove berbe vina Giorgia Clai-a u restoranu Dubravkin put u Zagrebu. “Širok osmjeh, bez zlatnog zuba” i šarmantno pametne okice Željke Klemenčić dočekale su me već na ulazu u restoran. “Barba, to ćeš ti napisati za novi broj  Mrvice! Ako netko to može, to ti možeš. Nema smisla da ja ili netko drugi to radi, kraj tebe živog…”

Više


sij. 2 2012

2011

Dramatičan sadržajni zaokret u uređivačkoj politici Vinske priče

Kako smo od “Svinjske” postali “Konjska priča”

Pirotehnička sredstva druge klase praskajući prekidaju zatišje malomještanskog otočkog predvečerja i svojom iritantnom kakofonijom nedvosmisleno najavljuju posljednje dane godine koja klizi kroz nagomilane oblačine, koji su se odbili od Učke i tmasto se valjaju do Velih vrata. Dogorjele su sve četiri svijeće na vijencu Došašća, otpjevan je “Kyrie eleison” i “Božić je judi”, a “Na dobro van Mlado leto” samo što nije došlo. Tuče južina po stijenama Šotoventa, u Zagrebu kaže Kum lagano sipi, baš kao što sipe posljednji sati 2011-e.

Više


kol. 22 2011

Riesling

Subota je, nepunih tjedan dana od mog povratka s kratkog izleta po Južnom Tirolu.

I dok je velika većina Vas uživala u druženjima i feštama u ovoj pre toploj ljetnoj noći, sjedio sam sam u malom sobičku ohlađenom klima uređajem i razmišljao o različitim događajima koji su obilježili posljednjih nekoliko dana mog života. Ovaj izlet u smjeru Bolzana ponovno je u meni pobudio niz emocija, što osobnih, što onih probuđenih spletom eno-gastronomskih doživljaja ili pak pitanjem o prijateljstvu. Prijateljstvo, ono pravo… koliko ga danas ima, koliko smo spremni žrtvovati i ‘biti’ prijatelji… Sve te fraze ‘kompa’, ‘frende’ i slično, znače li one onu pravu bit prijateljstva? Da li vas boli nepravda, da li ste svjesni koliko je napora potrebno uspostaviti pravo prijateljstvo, da li vam je istinski žao kad povrijedite prijatelja ili se sve svodi na ‘baš me…’ Znati ćete kad izgubite prijatelja, kad shvatite da je zbog gluposti i bahatosti ostala praznina koja se u biti ne može popuniti…

Više


srp. 11 2011

Roštiljanje u Zagorju

Foto zapis sa roštiljanja u Zagorju

Roštiljanje je prije svega društveni događaj, rijetko kada gastronomski vrijedan spomena. Pogotovo u snobovsko-sp krugovima. To pravilo, kao i većina ostalih pravila, ima izuzetaka. Ovo je foto-zapis jednog takvog.

Više


lip. 13 2011

Najbolji restoran u Hrvatskoj zatvorenog tipa, treća posjeta

Foto zapis sa večere u najboljem restoranu u Hrvatskoj zatvorenog tipa, 3. posjeta (1. i 2.)

ili

Večer kad se do Claia nije moglo bez Trapana!

ili

Kako je komunistički apsolutist utjecao na atmosferu u NRUHZT

Iako nekonformist, nekada slijedim tradicionalne principe i ponavljam povijest protiv koje nemam ništa (efikasno). Tako se u post-Vinistra atmosferi, neopterećen organizacijskim obavezama, obično odazivam na pozive na degustacije ‘mog’ tipa. Prvi van-Vinistra-ovski Habanos Moments došao je kao naručen, put u Zagreb, susret sa dragim prijateljima… Ali ovo nije tema  članka već (spontana) treća posjeta ‘Najboljem restoranu u Hrvatskoj zatvorenog tipa’. Više


Stranica 1 od 3123