lis. 22 2012

Boškinac 2009

2006., 2007. i 2009. tri su teoretski raspoloživa godišta crvene perjanice Borisa Šuljića hotelijera i vinara s Paga. 2008. Boškinac se nije pojavio na tržištu, a 2009. upravo izlazi i njeno prvo predstavljanje je 23.10. u restoranu Kukuriku, u Kastvu.

Boškinac je hotel, restoran i vinarija u Novalji na otoku Pagu. Ime su dobili po obiteljskom nadimku Borisovog djeda čija su slika i stihovi ispred recepcije hotela, a činjenice da vino nosi naziv Boškinac (isto ko did) i da ga u berbi 2008. nije bilo, govore o pristupu, ali i očekivanju koje Boris ima od ovog vina. Boškinac je odmah po izlasku na tržište bio jako dobro prihvaćen od ‘grada i od svijeta’.

Osim nedvojbene kakvoće i osobnosti, mislim da je jedan od razloga uspjeha tog vina bio u činjenici da je u to doba šira vinska publika u Hrvatskoj otkrivala čari crvenih vina iz ostalih vinskih regija u Hrvatskoj i svijetu i istovremeno postala umorna od do tada neprikosnovenih plavaca čiji je primat polako počeo kopniti, što zbog previsokih cijena, što zbog tehničkih nedostataka i nestalnosti kakvoće berbi.

Boškinac je bio (i ostao) dovoljno ‘svjetski’ (bordoške sorte, izražena voćnost, tehnički korektno…), a istovremeno dovoljno ‘naš’ (visoko alkoholno, ekstraktno vino, jakoga tijela…) i što je najvažnije dovoljno kvalitetan, da nakon samo tri berbe uđe u klasike hrvatskih crnjaka i na svaku iole ozbiljniju vinsku kartu.

Elem… 2009. … Standardni odnos merlota i cabernet sauvignona (broj loza) u Boškincu je 55%: 45%. Klasične bordoške sorte, u omjeru koji daje laganu prednost merlotu. Merlot ranije zrije (početak rujna) načelno je zahvalniji u vinogradu, a cabernet cca mjesec dana kasnije i iz tog razloga i iz genetskih, puno je rizičniji i zahtjevniji u vinogradu. Vrlo pojednostavljeno rečeno: merlot uvijek daje dobre rezultate, a u velikim godinama jako dobre. Cabernet uvijek daje prihvatljive rezultate, a u velikim godinama veličanstvene. Velika godina u Bordeauxu je u pravilu ona u kojoj je jesen bila mirna (nevjetrovita), sunčana, minimalno kišna i relativno topla (bez mraza). To omogućava prvenstveno sazrijevanje tanina (fenološku zrelost) i dovoljnu ekstraknost koje će se nositi s (za tu regiju) neprijepornim kiselinama. Naravno da velika godina podrazumjeva regularne uvjete u svim fazama razvoja loze, no ovdje sam izdvojio fazu neposredno prije berbe zbog razlike koja ona nosi dvoma sortama koje čine Boškinac. Isto tako vrlo načelno govoreći, merlot je u bordoškim sortama odgovoran za nježniju i mekšu stranu u vinu, a cabernet sauvignon za onu tvrđu i robusniju. Merlot je baletan, a cabernet je bodybuilder!

Kada smo svojevremeno isprobavali u njegovu podrumu Clai Ottocento 2009, raspravljajući o uticaju pojedinih sorti u berbama na kakvoću tog vina i kad sam mu spomenuo da je meni nekako draži merlot, Giorgio mi je Clai rekao: “Kao i svakome, ko se ne razumije u vino!”

Elem… 2009. i Giorgio Clai (drugi put). Kada sam pitao onomad, Giorgia Clai-a kako mu ide berba 2009. i kakva mu je procjena o njenom potencijalu, odgovorio mi je “Godina je takva, da bi čak i ti uspio napraviti dobro vino.

Nakon što smo rekli ponešto o bordoškim sortama u vinima, o berbi 2009. i naveli neka mišljenja o kompetentnosti autora, evo konačno i dojmova s kušanja.

Odvojena vinifikacija merlota i caberneta, maceracija 7 dana, pola novi, pola rabljeni barique, pola francuski, ostalo američki i slavonski, 2 godine odležavanja, nakon toga spajanje u inox tanku, 6 mjeseci odležavanja, boca, šest mjeseci u boci i…

Vino treba obavezno dekantirati, barem sat prije posluživanja, uz uvjet da mu temperatura kod uljevanja u čašu ne bude preko 16 st C. (dekanter, vedrica, led, ljeti…). Manja je greška poslužiti ga hladnijeg, nego na temperaturi preko 20 st C.

Duboke rubinsko crvene boje, lijeno se rasteže po čaši i ostavlja široke i sporosilazeće suze., koje najavljuju alkoholnost i ekstrakt. Miris je čist i intenzivan.

Prvo što ćete osjetiti na nosu je lagani alkoholni ugriz, koji nakon par sekundi nestaje i kreće voćna aromatika plavo crvenog šumskog voća, pekmezasto ukuhanog. Nakon par minuta voćni se profil povlači u pozadinu, a u prvi plan lete arome mediteranskog bilja i orijentalnih začina (timijan, kadulja, cimet, klinčići…) koji se nakon slijedećih par minuta mješa sa kožno-duhanskim aromama, da bi nakon desetak minuta u čaši izletile čokoladno voćne arome (Griotte, Mon chery…).

U ustima suho, vrlo toplo i mekano, mineralno, finih svilenkastih tanina, djelomično svježe. Jakog, punog tijela. U okusu se ponavljaju aromatska zapažanja u dijelu voćnih i začinskih okusa. Okus je fin, jakog intenziteta i izuzetno dugotrajan.

Vino je harmonično (skladno daje podjednak užitak i okom i na nosu i nepcu.), no djelomično uravnoteženo (za toliki ekstrakt i alkohol nedostaje mu ponešto kiseline). Spremno je i treba ga piti i uživati u njemu i komadiću crne (70% kakao-a) čokolade s cimetom prelivene reduciranim džemom od višanja i aceta balsamica.

Iako je napravljeno od bordoških sorti u vinu ne treba tražiti stilistiku Bordeaux-a. Čak ni 2009. koja je natjerala alkohole u nekim kultnim bordoškim Grand cru-ima i preko 14 %.

Ako već treba tražiti internacionalnu inačicu, bliži su mu Supertoskanci iz Bolgheri-ja iz te godine. Vino je moćno, široko, izuzetno ekstraktno i enormno dugačkog aftera, slasno i mineralno. Neiskusnijem nepcu odavat će dojam polusuhog vina. Unatoč laganom debalansu na tvrdoj strani pruža u svojoj nesavršenosti izuzetan užitak. Kao kad vas okrzne pogledom rasna žena (muškarac), a vama stane slina u grlu i krenu srsi uzduž kičme, koji nastavljaju strujiti unatoč sekundarnoj analizi da dotična(i) ima velik nos, uske bokove i malo raširene noge. Boškinac 2009. nije vino za štrebere, već za hedoniste, užitno u svojoj nesavršenosti, nesavršeno u svojoj slasti, slasno u svojoj dugotrajnosti i dugotrajno u svojoj užitnosti.

Gutljaj Paga, dih Velebita, srk mora, grgljaj salamure i zalogaj sušenog štoklja.

 



3 komentara to “Boškinac 2009”

Napišite odgovor