lis. 22 2012

Boškinac 2009

2006., 2007. i 2009. tri su teoretski raspoloživa godišta crvene perjanice Borisa Šuljića hotelijera i vinara s Paga. 2008. Boškinac se nije pojavio na tržištu, a 2009. upravo izlazi i njeno prvo predstavljanje je 23.10. u restoranu Kukuriku, u Kastvu.

Boškinac je hotel, restoran i vinarija u Novalji na otoku Pagu. Ime su dobili po obiteljskom nadimku Borisovog djeda čija su slika i stihovi ispred recepcije hotela, a činjenice da vino nosi naziv Boškinac (isto ko did) i da ga u berbi 2008. nije bilo, govore o pristupu, ali i očekivanju koje Boris ima od ovog vina. Boškinac je odmah po izlasku na tržište bio jako dobro prihvaćen od ‘grada i od svijeta’.

Više


stu. 14 2011

Boškinac

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
OLYMPUS DIGITAL CAMERA
 

Boris Šuljić, poznatiji kao Boškinac, uz pomoć Darka Baretića Barbe organizirao je druženje dobrih ljudi na Pagu, 8.11.2011. Uz večeru od 8 slijedova kušalo se nekoliko vina. Ovo je foto zapis sa tog togađaja.

Više


kol. 29 2011

10 gastro vinara + gastro susjedi

Vinari kod kojih je moguće uz degustaciju vina i pojesti dobar slijed jela, koji posvećuju pažnju gastronomiji, koji su uz to osobnosti i čije vinarije i kušaone vam pružaju estetski ugođaj… i prijedlog jedne top gastro destinacije u blizini

Deset prijedloga kako (p)ostati gospoda, prisjetiti se ljetnjih i što lakše dočekati božićne praznike

Više


lip. 6 2011

Boškinac – prorok u vlastitom selu II ili post koji sam najteže napisao

Mjesta gdje se dobro osjećamo ili crtice o pivi, Relais & Chateau hotelima, objektivnosti kod ocjenjivanja vina, mirisu ružmarina i kuša i pjesmi slavuja

Moj je otac bio veliki ljubitelj piva. Dosta je putovao, pogotovo za čovjeka ‘onog vremena’ (rođen 1922. s nepunih sedamnaest, čekao je u Parizu cilj zadnje etape Tour de France-a, i lutao po grobljima u Luksemburškoj šumi na primjer) no, najsretniji je bio vrativši se jedne godine neposredno pred Praško proljeće iz Čehoslovačke, pričajući kako dobro pivo imaju. Plzen je za njega bio najljepši grad na svijetu i vjerojatno zbog toga sam oduvijek volio češki duh i dan danas Hašekove ‘Doživljaje dobrog vojaka Švejka’ smatram jednom od knjiga koje presudno određuju moje stavove o životu, a Menzelovi ‘Strogo kontrolirani vlakovi’ i ‘Selo moje malo’ samo su nastavak te suptilne sposobnosti da se kroz ironično – satirični, a opet dobrodušan način priopći istina i svoj stav o stvarima o kojima se u biti ne bi trebalo govoriti, a kamoli na kritičan način, neprimjeren ‘totalitarnim društvima’ (habsburška monarhija i socijalistička Čehoslovačka). Kako li sam samo zavidio Česima i Slovacima što su se razišli bez krvi, a ovima prvima što su imali predsjednika kao što je bio Vaclav Havel… Zbog tatine velike ljubavi prema pivi u našoj se kući vrlo malo ili ponekad, isprva u tankim špricerima, a poslije gemištima, pilo vino i to isključivo bijelo.

Više


tra. 18 2011

Uskršnja pogača

Uskršnja pogača, pinca, kuglof – kolač za agnostike

Čuješ ti Pulitzer, ti bi trebao promijeniti stil u postovima koje pišeš. Vidiš da je kriza, nemoj daviti ljude s tim tvojim sentimentalnim, kvazi-duhovitim brljotinama o svemu samo ne o gastronomiji i o vinu. Evo ti tema – Kako sastavljati meni u recesiji? – Kako uštedjeti 500 kuna mjesečno u kupovini prehrambenih artikala? – Najbolja mjesta za ručak u dvoje u kriznim uvjetima… Čuješ ti mene?… Pa ti me nikada ne slušaš!

Šta kažeš? – upitah Najdražu, dižući glavu s današnjih novina. Kroz oblak dima koji je dolazio iz smjera susjednog stola, a poticao je iz tradicionalno neispravnog kamina u konobi gdje pijemo kavu, uspio sam primijetiti da se vrh njezinog nosa primjetno stisnuo.

Više