Veslač iz Šišana
Veslač iz Šišana
Istarska ‘vinska revolucija’, koja je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća dovaljala s brežuljaka talijanskog Collia i slovenskih Goriških brda i sedimente privatnog poduzetništva, iznjedrila je trojicu ‘prvoboraca’ Kozlovića, Matoševića i Degrassija. Današnji pogled na istarsku vinsku scenu, koji i ne treba biti previše fokusiran, otkriva Franka Kozlovića kao vodeći tržišno komercijalni brand sa svojim malvazijama i muškatima.
Iz druge generacije istarskih ‘eno-revolucionara’ (Coronica, Franc i Marijan Arman, Pilato, Poletti, Kabola, Radovan, Benvenutti…) najjače tržišno komercijalno ime je ono Morena Coronice. On je uz Kozlovića najjači brand u malvaziji i ujedno najzaslužniji za pozicioniranje Istre kao područja crvenih vina, napose terana, još jedne autohtone sorte.
U trećoj fazi tijeka istarske eno-poduzetničke rijeke, ona ulazi u mirnije područje, širih obala, priključuju joj se hedonistički zaljubljenici s poduzetničkim kajacima, u likovima Mladena Rožanića i Miroslava Pliše i stovremeno stasaju i izlaze s naukovanja Porečkog fakulteta ‘trećeborci’: Geržinić, Kraljević, Terzolo, I. Damjanić, Trapan…
Istarska eno-poduzetnička rijeka danas je opet u kaskadama i slapovima, u divljim vodama recesije i dalje po njoj tržišno – komercijalno na čelu veslaju Kozlović i Coronica, no jedan od ‘trećeboraca’ se probija na čelo svoje skupine, ne tako daleko od ove dvojice, puno bliže nego što je bio kad je bacio svoj stari, pokrpani ‘kajak’ pripremljen u garaži na Verudi (pulski kvart) i kad je s pedigreom urbanog veslača, prilično ‘paežanski’ zaveslao istarskom eno-poduzetničkom rijekom.
Istarski Hiawata, pretvorio se u hrvatskog Davy Crocketta. Bruno Trapan izrasta u predvodnika svoje generacije vinara i jedna je od nezaobilaznih osobnosti na istarskoj vinskoj sceni.
U međuvremenu je i napravio novi ‘hangar’ – vinariju u Šišanu, njegov je kajak narastao od djedovog vinograda na respektabilnih gotovo 11 hektara, a portfelj vesala s početne praktično monosortnosti na respektabilni sortiment (malvazija, teran, muškat ruža porečka od autohtonih i syrah, cabernet sauvignon i chardonnay od introduciranih sorti.)
Početna postava kajaka jednosjeda pretvorena je u četverac s kormilarom. Supruga Andrea, kćerke Rubi i Mare, on i tata Mario, kao kormilar, naravno.
Trapanova tehnika veslanja, vjerojatno nije savršena, ponekad polomi pokoje veslo, no njegova energija i dobra volja su neupitni, baš kao i njegov talent. Svojim ‘veslanjem’ oduševljava i razveseljava publiku s obje strane staze. No, da Trapanova publika nije ‘vesla sisala’ pokazuje činjenica da oko 60.000 boca proda imeđu dviju berbi.
Jedan od razloga za to je i činjenica da je shvatio, da mu bez izlaska na svjetske staze nema opstanka u zahtjevnom ‘eno-veslačkom’ svijetu. Ne toliko zbog toga što domaće tržište razjedano recesijskim boleštinama ne može prihvatiti ne male količine koje izlaze iz njegovog ‘hangara’, već više zbog toga što je svjestan da samo prihvaćanje zahtjevnih kriterija međunarodnih regata osigurava njegovu ‘kajaku’ koliko toliko miran i stabilan plov u regatama koje dolaze.
Stoga ga pored domaćih regata i onih u susjednim zemljama, sada već tradicionalno susrećemo na zahtjevnim vodama i prugama Velike Britanije i Sjedinjenih američkih država.
Svjestan činjenice da ‘… stalna na tom svjetu, samo mijena jest…’ veslač iz Šišana na ovogodišnju sezonu regata izlazi s novim parom vesala.
Rubi rose 2013 dobiva navojni zatvarač, a Ponente malvazija 2013, čija će promocija biti ovih dana na ‘En primeur’ kušanju mladih malvazija u zagrebačkom hotelu Esplanade i novu etiketu.
Ponente 2013 je iskorak vinarije Trapan, koji se uočava u boci i na njoj.
Na boci nova, moderna etiketa nosi karakteristike kojima se vinarija i vinar osobno pozicioniraju na tržištu naglašavajući svoj način komunikacije s potrošačima u smjeru nekonvencionalnosti, ali s estetskim pokrićem. ‘Ispod šinjela’ poznatog istarskog dizajnera Željka Burića provirio je zeleni pas, uokviren ružom vjetrova, etabliranim znakom vinarije Trapan i ogrlicom sedefasto biserne strukture, kao nagovještaj niske novih berbi koje treba očekivati od ovog talentiranog vinara.
Navojni zatvarač boce je pokušaj ‘demokratizacije’ vina uopće i malvazije kao sorte na hrvatskoj vinskoj sceni, koji tehnički olakšava uživanje u vinu u već etabliranim restoranskim prostorima, a omogućava pragmatičniji iskorak u područje vinskih barova, noćnih i disko klubova, među skupine sportskih navijača… Na mjesta u kojima se i vinar i Ponente ‘osjećaju’ kao kod kuće.
U boci novi je Ponente svjež, pitak i mineralan, uz naglašenu sortnost. A ona se zrcali u herbalnosti i cvjetnosti (travnatost i prosušeno cvijeće) prvenstveno i pritajenoj voćnosti zelene jabuke, a napose u plemenitoj gorčini badema koja dominira retro okusom. Vino je ‘funky’, pitko, ali ne banalno, sa sortnim atributima malvazije kakva bi trebala biti u svom baznom izričaju.
Svaki novi par vesala istovremeno je i izazov potencijalnog poboljšanja tehnike veslanja, koja može donijeti i rezultatske pomake, no istovremeno je i rizik, ako veslač ne ovlada njihovom primjenom.
‘Veslaču’ iz naše priče, možete svašta prigovoriti, možete ga voljeti ili ne, mogu vam se sviđati njegova vina ili ne, no ne možete mu osporiti strast i energiju koje ulaže u njihov nastanak i prezentaciju na tržište, naročito mu ne možete osporiti ono za čim se često poseže u obrani vlastite prosječnosti i neuspjeha, njegov uspjeh.
Posebno s toga što je uspio u vrijeme krize, u vrijeme kada je ‘normalno’ da se ne uspijeva, jer sistem i okruženje su takvi da priječe našu ‘genijalnost’.
Svoje ‘Isusove godine’ (33) dočekao je u Istri, noseći na svom natjecateljskom torzu, breme ne male investicije u vinariju, opremu, hektare, sadni materijal… i ne manji psihički i moralni teret odgovornosti za svoju obitelj i zaposlenike.
Mogu vam se dakle sviđati ili ne njegova bazna vina, no nećete im naći mane i neispravnosti, nećete im moći osporiti pitkost, bez obzira koliko mislili ili ne da su banalna ili precjenjena.
Mogu vam se sviđati ili ne vina iz njegove premium linije, no bilo koji ozbiljniji izbor dvadesetak ponajboljih hrvatskih ili desetak isto takvih istarskih, bijelih i crvenih vina, teško mogu proći bez njegove malvazije Uroborus i crvenog Revolutiona.
Kada iziđe iz ralja kreditne opterećenosti i dohvati zrelije godine, koje bi mu trebale donijeti usredotočenost na to, naš je ‘veslač’ legitimni kandidat za jednog od istarskih vinara koji će napraviti veliko svjetsko vino, iz autohtonih sorti, terana i malvazije prvenstveno.
5 veljače, 2014 at 15:54
[…] vinskaprica.com […]
16 veljače, 2014 at 14:51
Svoje ‘Isusove godine’ (33) dočekao je u Istri, noseći na svom natjecateljskom torzu, breme ne male investicije u vinariju, opremu, hektare, sadni materijal… i ne manji psihički i moralni teret odgovornosti za svoju obitelj i zaposlenike.
Lijepo je znati da barem jedan poduzetnik u lijepoj našoj osjeća odgovornost za svoje zaposlenike.