POOO… MALOOOOO…
Crtica četvrta – dan peti
Novigrad kod Umaga, Volosko kod Opatije i Kut na Visu tri su najjače mikro-gastro destinacije u Hrvatskoj. O prve dvije drugom prilikom. Kut je dio Visa gdje svakako morate došetati, ako ste se vezali u Viškoj luci. No najbolje se ako ima mjesta vezati u njemu. Nije najjeftinije, ali i dalje tvrdim najbolje. A, bio sam na Capriju, Taormini, Cannesu, Antibesu, Portofinu, Positanu, Amalfiju, La Rochellu…
To vam je ono mjesto i onaj crkveni toranj iz reklame o Mirna sardini. Kamene kuće, kapari na njima i Restoran Pojode natkoga Zorana Brajčića kojeg nikako ne propustiti. Ljubitelji fancy mjesta nikako ne propustiti restoran Kalyopa, mjesto s najseksi terasom na Jadranu. Ljubitelji manje pretencioznih mjesta vrlo će korektno jesti i boraviti u restoranu Val i konobi Vatrica.
Centralni dio otoka nudi kultnu konobu Pol murvu u Žena Glavi. Ljubitelji peke na svoje će doći kod Goluba s pogledom na Viško polje ili kod Nikše Rokija u vinskom podrumu.
Komiža meni najljepše mjesto na Mediteranu (a bio sam…), nudi nezaboravan ugođaj blagovanja uz samu obalu mora u Jastožeri i nezaboravnu ljubaznost i kvalitetu namirnica u konobi Bako. Brodom možete doći u uvalu Stončicu kod obitelji Lincir ili kod Senka Karuze u uvalu Mola Trovna. Okupajte se u uvalama Srebrenoj i Stinivi, doplovite do Zelene špilje na Visu i Modre spilje na Biševu i pamtiti ćete svoj boravak na Visu zauvijek.
Crtica peta – dan šesti
Po čemu je poznat ovaj balkon? Važno će Kum pokazujući na barokno-secesijsku zgradu točno ispred nas. Vezani smo krmom za obalu u Starom Gradu na Hvaru i sjedimo u kokpitu. Pijuckamo hladnu malvaziju i promatramo šetače na rivi. Željac se počeše po glavi i krene – Čuješ, mislim da je na ovom balkonu Vladimir Nazor… Nemaš pojma – reče Kum – Ti – reče on – i pogleda u mene. Pa… mislim da je na ovom balkonu objavljeno da je potpisan sporazum Tito-Su… Ti si još gori! Oćete da van rečen?! Na ovom balkonu je Roku Prču za vrijeme snimanja serije Malo misto puka konop za vrime vatrogasne vježbe i uništija je ormar s arhivun – poentira Kum.
Evo nas. Pomislih. Krug je zatvoren. Na sto smo metara od Tvrdalja. Nalješković i Hektorović su povezani. A sad je uletio i Smoje. Kum nas vodi uz Tvrdalj, Srinjom Kolom kroz najautentičnije i najšarmantniju jezgru starog mediteranskog mista. Galerija Zorana Tadića i majmunova glava s zubalon od komarče, limena cijev dimnjaka nasred fasade, pitari s lavandon i điranima, kamen i sjena i prodavaonica suvenira s radnim vremenom… Pooo…maloooo… Samo čekan da odnekud izleti Belina i počne lajati na Velečasnog. Ma zapravo, čekam da krene magla i da se po kalama pojave vozila iz Mille Migle, i Gradisca koja se žuri dočekati brod.
Izlazimo na Rivu. Ovo je rodna kuća moje matere – veli Kum. Evo ga, našel sem ga – stiže Žabac. Šta si našao – upitah Žapca. Poriluk – veli on mrtav hladan. Pa gdje si ga našao? Evo tu dole u Keruma.
Sutra idemo za Šoltu. Ka Ribanje i ribarsko prigovaranje – veli Kum – samo oni su išli do Nečujma, a mi idemo za Maslenicu.
27 kolovoza, 2010 at 18:06
Sve lipo, proša bi nekako i poriluk, ali polpete od hobotnice?!
25 srpnja, 2011 at 07:51
[…] to uvažavamo na izletima i zajedničkim druženjima koja se odvijaju izvan našeg stola.Na našem tradicionalnom jedrenju, moj prijatelj koji ima na brodu ulogu brzomislećeg intelektualnog balasta, svako jutro određuje […]
16 siječnja, 2012 at 06:17
[…] otvaračem “Trapan” otvarao bocu Plavca Murvica 2006. Prijatelj, vrhozapovjedajući našeg tradicionalnog gerontološko nautičkog događaja poklonio mi je dvije boce tijekom našeg postnovogodišnjeg druženja i ubrzao sprovedbu odluke da […]