ožu 12 2012

Sjeverna Rona

Degustacijske bilješke s animalno stajskim dahom ili da li je Sjeverna Rona područje s gluhokrmećim terroir-om?!

Bar u lobby-u Palais Coburg u Beču i konoba Rivica u Njivicama, dva su ugostiteljska objekta, u kojima sam najčešće boravio ove duge i hladne zime, koja kao da lagano cijedi prema proljeću, marčevskoj buri unatoč.

“Šparožine su parićane”, bademi su procvali, a u vrtu ispred kuće izmilili su pupoljci sunovrata. Curi zima, baš kao što cure sjećanja na posljednji masterclass Côtes du Rhône – Northern Rhône…

…Uobičajena ležernost i manji broj gostiju koji su karakteristika kasnopopodnevnog termina bečkih zimskih četvrtaka, ovoga su puta narušeni posjetiteljima Wiener Opernballa, koji se održavao u neposrednoj blizini. Umjesto Zokija Milanovića u posuđenom fraku, ugledah poznato lice Franka Smouldersa i jedno nepoznato, s njim. No, ne za dugo. Dermot Nolan, Irac, Master of Wine od 1997. vodit će nas kroz bespuća Sjeverne Rone.

Pol Roger (Yesssss!!!), reserve, magnum. Par riječi sa stalnim polaznicima, poseban pozdrav sa Ferdinandom Mayr-om, velikim vinskim znalcem i vinarom iz austrijskog Kamptala. Dogovorili smo da će nam na idući Masterclass donijeti par boca svog izvrsnog, a teško nabavljivog Zelenog veltinca iz 2010, weinreserve. Ako budete u prilici, probajte to vino! Izvrsno je. Cijena u vinoteci je nešto ispod 15 eura.

Otišli su posjetitelji Opernballa, otišli su konobari sa kanapeima i Pol Roger-om, odlazimo i mi secesijskim mramornim stepenicama u dvoranu za predavanje….

Sjeverna Rona je manji dio veće apelacije Dolina Rone (Côtes du Rhône, AOC). Nalazi se uz rijeku Ronu, između gradova Vienne na sjeveru i Valence na jugu. Sa zapada ju okružuje Centralni masiv, a s istoka predalpski prostor. Klima je kontinentalna, za razliku od južnog dijela (Châteauneuf du Pape na pr.) gdje je mediteranska. Tla su većinom aluvijalna, laporasta, s dijelovima pješčenjaka i kamenja, no ima i bijelih silikatnih i nešto manje crvenih vapnenačkih sa dosta željeza (cote brune).

Za razliku od Chateauneufa gdje je dozvoljen sortiment od osam crnih i pet bijelih sorti Sjeverna Rona je više manje monosortno područje. To je domovina syraha od crvenih, a viogniera od bijelih sorti. AOC Condrieu (100 ha) i Chateau Grillet – (monopol od 3,4 ha) apelacije su gdje je dozvoljen samo viognier.

Od bijelih u Hermitage-u (brdo sa 140 ha vinograda) dozvoljene su marsanne i roussanne. U apelaciji Cornas (90 ha dozvoljen je samo syrah), dok je u ostalim apelacijama dozvoljeno miješanje crvenih i bijelih sorti (viogniera ili marsanne i roussanne, ali ne više od 10 ili 20%).

To je područje relativno površinski malih apelacija i osim gorespomenutih sadrži i: Côte-Rôtie (224 ha), Saint Joseph (920 ha), Crozes Hermitage (1.238 ha) i Saint-Peray (bijela mirna i pjenušava vina od sorti marsanne i roussanne, 60-ak hektara).

Vina iz tog područja enormno su cjenovno porasla u zadnjih dvadesetak godina. Početkom devedesetih godina prošlog desetljeća, još se moglo nabaviti premium linije najpoznatijih vinarskih imena E. Guigala i M. Chapoutiera za 20 eura po boci. Danas za to treba dodati, barem jednu nulu na kraju.

Degustaciju smo počeli sa dva bijela vina:

  1. M. Chapoutier, Condrieu, Invitare 2008

Viogner iz prosječne, dosta vlažne godine. Voćni tipicitet (marelica i breskva), izuzetna svježina, nadvladao je zatomljenu orašastu notu i mineralnost u pozadini… Još užitno, no vino na silasku, slabog ekstrakta i tijela.

  1. M. Chapoutier, Hermitage, Hermitage de l Oree, 1996

100% marsanne. Vrlo zanimljivog tercijarno oksidativnog nosa, no na ustima raspadnuto vino. Ostala je samo kiselina i gorčina u retru.

Nastavili smo sa dva crvena vina iz apelacije Cornas. 100% Syrah. Izričaj Cornasa su zatvorena, tanična, vina kojima treba duže odležavanje, vina “namćori”, koja traže kušačko iskustvo i staloženost da im se približite. Iznenađujući početak, u kojem sam umjesto zemlje, pancete i crne masline, koje su kao trebale biti iskaz terroira našao više “animalno-stajsko internacionalnih” komponenti. No, moram priznati uz taj agresivno nesimpatičan i barem meni, dosta teško razumljiv gard, vina jako dobro nose godine.

  1. Delas, Cornas, Chante Perdrix 1985
  2. Paul Jaboulet Aine, Cornas 1983

Dolazimo do najsjevernije apelacije oko grada Ampuisa, Côte-Rôtie. Sjeverno od njega je područje vapnenačke, crvene zemlje (cote brune), a južnije od grada područje granitno- silikatnog tla sa više pijeska i lapora (cote blanc). Prva dva vina pokazala su potencijal područja, no oba su još premlada i nezrela. Treće vino Guigal-ov, La Mouline 1992, 89% syrah, 11% viognier, 100% cote blanc, 4 tjedna kofermentacije i maceracije u velikoj bačvi, 3,5 godina novog francuskog barrique-a i 2 godine boce, uz Sassicai-u 1990, vino koje me najviše impresioniralo na ovim bečkim kušanjima. Elegantno, još svježe, uravnoteženo, široko (intenzitet i kompleksnost okusa) i duboko (trajanje i after okusa), još u uzlazu, i ono s jednom dozom “internacionalnog”» aromatskog profila, više uočenog kod Cornasa, no u granicama ugode… Jasan i nedvosmislen pokazatelj zašto su E. Guigal i Côte-Rôtie toliko cijenjeni.

  1. R. Rostaing, Côte-Rôtie, La Landonne 2004
  2. P. Jasmin, Côte-Rôtie, 2000
  3. E. Guigal, Côte-Rôtie, La Mouline 1992

Završili smo sa tri vina južnije, toplije apelacije, sa brijega na okuci koju Rhone-a radi kod gradića Tain l Hermitage. Apelacija Hermitage, brdo sa cjelodnevnom insolacijom, kod crvenih sorti samo syrah, i do 15% marsanne-a i roussanne. Kod bijelih samo te dvije sorte. Vina su toplija, ekstraktnija, alkoholnija, moćnija. Očito je i ph viši pa je “animalno stajski” aromatski kompleks puno izraženiji i meni na granici iritantnosti. Nema elegancije kao kod Côte-Rôtie, vina su moćnija, snažnija, no ipak otvorenija i razumljivija od suzdržanih Cornasa.

  1. E. Guigal, Hermitage 2005
  2. J. L. Chave, Hermitage 1986
  3. Paul Jaboulet Aine La Chapelle 1983

I tako, teško je hrvatskom nosu, uz Sjevernu Ronu pobjeć od statusa bečkog konjušara. 22.3. ponovno smo ovdje. Haut- Medoc. Možda ne bude staje i možda odgovorim humanisti na njegovu tvrdnju:  “Bordeaux je prevara”! [wdgpo_plusone]




Komentari su zatvoreni.