tra 11 2011

Treća sreća ili kako se kalio čelik!

Predpremjera sljubljivanja maceriranih malvazija sa cigarama

Koje veze ima komparativna književnost sa opisom vina?

Sreća prva: piperonal (3,4-metilendioksibenzaldelhid) i znojna srna

Opis okusa vina, cigara pa i jela, je manjkav i poluuzaludan proces traženja prikladnih riječi, pridjeva, asocijacija ili koječega u uzaludnom pokušaju, služeći se umijećem opisivanja i računajući na predznanje ciljane publike, objektivnog i eksplicitnog opisa. Uzaludni je to proces pokušaja prijenosa emocije kušača koji je motiviran uzvišenošću tog trenutka. Znači li to da je nemoguće objektivno opisati bilo što okusno? Pa čemu onda postoje vinski kritičari, ocjenjivači, sljubitelji i slični likovi koji znaju ovu činjenicu no usprkos tomu nižu potoke impresija u Sizifovom poslu?

Kritičari, opisivači, ljubitelji, ocjenjivači i ini koriste se komparativnom metodom upotrebljavajući pritom poznate nam mirise i okuse (ili bi barem trebali biti). Na primjer: korica naranče, tamna čokolada, začinske note… A kada u vinskoj ocjeni pročitate nešto poput ‘znoj srne’ ili ‘korijen bagrema’ jednostavno zanemarite, ti su izrazi dokaz nemoći opisivača (ili možda nečeg drugog) u pokušaju prijenosa impresije.

Kaže se ukupna aroma vina sastoji od primarne (nastale od grožđa – uvjetovana vrstom), sekundarne odnosno fermentativne (nastale pri vinifikaciji i čuvanju) i tercijarne (nastale odležavanjem i ‘sazrijevanjem’ vina u boci). Upravo je ova treća (sreća) aroma jedan od razloga zbog kojeg je moguće sljubiti macerirane malvazije (koje su odležane) i cigare. Naravno da je primarni uvjet da ‘tvrda strana’ vina (kiseline, tanini, soli) bude razmjerno ‘meka’!

Ovo gore je bitno za shvaćanje onoga što se dešava dole.

Sreća druga: ideja i tijek

I tako je jednog polusunčanog (u stvari poluoblačnog) dana palo napamet maloj skupini hedonista (okupljeni u pokretu Habanos Moments) da porazbijaju par stereotipa i predrasuda i da, čistih misli i puni svježih ideja, krenu dalje. Rezultat razmišljanja, a onda i eksperimentiranja je pronađena mogućnost sljubljivanja kubanskih cigara sa maceriranim malvazijama. Oni su, u nekoliko opetovanih eksperimenata, od kojih se predposljednji odigrao na Kubi (koristili su Roxanich Anticu 2007), dokazali teoriju.

Oduševivši se isprobanim, tamo se i rodila ideja da se to sljubljivanje podigne na viši nivo. To će se (kako saznajemo iz polušpijunskih izvora) upravo i dogoditi na Vinistri 2011!

A još kada bi se pronašla i vintage cigara dostojna izornim vinima pa da vidimo kako ide ‘meko’ na ‘meko’!

Kako neke priče i sve bajke i basne imaju sretan kraj, tako i mi, u ovoj ‘kontra’ priči, imamo sretan početak! Nakon dugog traženja, kopanja po opskurnim mjestima na Kubi, čudnim cigar shopovima, isprobavanju nevjerojatnog broja vintagica, rješenje je pronađeno kući – u Camelotu: Romeo y Julieta, Escudos Limited Edition 2007. To je odležana cigara ‘meke’ aromatike, prepuna tercijarnih aroma, istog godišta kao i neka od kušanih vina.

Treća sreća: nema znanja bez nauke!

Mjesto posljednjeg eksperimenta: Volosko, Le Mandrać. Tamo je napad na malenu grupu naučnika-hedonista izvršio Deniz Zembo koristeći se svim mogućim metodama hedo-attaca® – u većini zemalja zabranjene metode. To je agresivna a ujedno i perfidna metoda napada kojom znalac cilja na osjetljivost hedonista i napada ih tamo gdje su najosjetljiviji.

Napao ih je najkvalitetnijim i svježim namjernicama umjetnički spremljenim na način da se svima pomutilo ono malo preostalog razuma. Ranjeni napadom ali ustrajni, rastrgali su kušulje i pokazali prsa (polujunačka) na što je gorespomenuti hedo-attacer® odgovorio fileima romba. Potpuno poraženi, podvijena repa i priznajući poraz, zatrubili su povlačenje i povukli se open-air terasu.

Tako se ljutiti i nemilosrdni protivnik Zembo, kojem su morali odati čast, dokazao kao gentleman i ponudio primirje a za uzvrat im se pridružio u post-poraznom tješenju cigarom i vinom.

U ovom pretpremjernom eksperimentu korišteni su rijetki (prerijetki) primjerci svoje vrste: Clai Dedicato a Martina 2007 i već spomenuta Romeo y Julieta, Escudos Limitados Edition 2007.

Opetovano je dokazana teza: macerirane malvazije i kubanske cigare se ljube. Naučnici-hedonisti, iako primarno poraženi, zadovoljni su, a rezultate istraživanja šalju višoj instanci koja će sakupiti vrhunske svjetske znalce na Vinistri 2011 i službeno odobriti ili osporiti ovu teoriju. Perspici quidem viverent! (Živi bili pa vidjeli!)

Na kraju (polurazumno) objašnjenje početnog podnaslova: za miris bagremovog cvijeta u malvazijama odgovorna je tvar piperonal – aromatični aldehid.



2 komentara to “Treća sreća ili kako se kalio čelik!”

  • Mario kaže:

    Prije tri godine sam bio na Vinistri na Idealni partneri i uživao. Prošle godine nisam mogao doći ali ću ove svakako. To što vi tu radite je apsolutno svjetski! Ludi ste al bez ludila nema ni napretka. Samo dalje!!!!

  • Zoran Vodopija kaže:

    Mario hvala na podršci. Idemo dalje!