Gastro nedjelja u Beču
Savjet čitaocima Vinske priče za slučaj boravka u Beču nedjeljom
Organizatori seminara, edukacija, predavanja koji se održavaju u dane vikenda u pravilu završavaju nedjeljni program u ranim prijepodnevnim satima i ostatak dana ostave slobodnim. Tako to napraviše i organizatori Wine educators kongresa koji se održavao u dvorcu Kastelneuburgu 15-ak kilometara jugozapadno od centra Beča, od 22.-25.10.2010.
Idealno vrijeme za vidjeti i okusiti što je nova na bečkoj gastro sceni – pomislih proučavajući raspored predavanja. – Vraga idealno – upali se lampica u glavi, koja me podsjeti na prijašnje boravke u Beču, upravo suprotno!
Beč ima četiri restorana koja imaju zvjezdice po crvenom Michelinovom vodiču. Otmjeni, luksuzno uređeni Steirereck s dvije i tri restorana s jednom zvjezdicom: Novelli, Walter Bauer i Mraz&Sohn. Meni najdraži ovaj posljednji, smješten sjeverno od užeg centra, preko lijepog plavog, u mirnom kvartu, nekonvencionalno uređen, s dodirom boemštine i vrhunskom vinskom kartom i velikim izborom vina na čaše. No sva četiri su nedjeljom zatvorena. I ne samo oni, već velika većina ostalih restorana. Prilikom prošlih boravaka u Beču, dobismo od ovdašnjih insidera preporuku za nedjeljnu večeru: Vestibul u bečkom teatru i Zum schwarze Kamel u strogom centru blizu Stefansplatza. Večerali smo u Vestibulu i bili zadovoljni. Ukusno uređen s lijepom terasom, stotinjak sjedećih mjesta i za taj broj solidan servis i internacionalana kuhinja i vinska karta dobre kvalitete. Degustacijski menu oko 40 eura.
No ovaj put bismo htjeli nešto tipično bečki,”echt K&K”. 85 ljudi koji podučavaju o vinima, 20-ak vinara, 15-ak eno-gastro novinara, master of wine i direktor austrijskog vinskog marketinga. Valjda ćemo uspjeti dobiti kompetentnu preporuku?!
© Vinska priča
Weibel’s wirtshaus, Kumpfgasse 2 – glasno će Carlos, ponavljajući adresu koju je unosio u navigacijski uređaj poznat iz prijašnjih nastavaka Vinske priče (Krk, Cuj,…) pod imenom Helga (copyright by Nutricionsta). Valjda će biti dobro. Jedva čekam nešto “pravo domaće” da mi spere ovu silnu svježinu (sommelierski kiselina) s nepca, od kušanih vina.
Dvadesetak minuta vožnje i evo nas… Ulazimo u lokal i ispred smo velikog šanka. Ljubazni konobar vodi nas kroz nevelik “suterenski” prostor, po drvenim stepenicama na “balkonski” dio, gdje je naš stol. Tridesetak mjesta na “čardaku” uređenom kao tipična austrijska gostionica. Prostor za, oko i na stolu podsjeća (površinom, ne uređenjem) na većinu pariških bistroa. Imao sam određenih problema kod sjedanja za stol i kasnije s pozicijom lampe iznad njega, Carlos se stalno smijao, no krenusmo…
Juha od goveđeg repa s žličnjacima od pšenične krupice i vlascem.
Tafelspitz kuhani, obložen s povrćem, s dva umaka – hren i di(m)nstana jabuka i kiselo vrhnje i vlasac, prilog – rosti.
Tafelspitz je završetak goveđeg butnog mišića, točno ispod repa.U nas ćete ga sresti pod nazivom ” Mesarska juha”. Naziv potiče od činjenice da ga je teško nabaviti, jer svaki mesar sebi kuha juhu od tog dijela goveda i ne stavlja ga u promet. Rosti je bastard švicarskog (samo deblji) i našeg restanog krumpira (samo bez luka).
Carski drobljenac s domaćim džemom od marelica (Šmarn).
Jelo našeg djetinjstva! Sva trojica članova Vinske priče u djetinjstvu (Istra, Primorje i Prigorje) jeli su ovo jelo i dan danas ga izuzetno radu jedu!
Jako, jako ukusno, lagano, svježe. Ugodan ambijent. Degustacijski meni 25-28 eura. Osim opisanih, jako dobar izbor tradicionalnih bečkih specijaliteta. Vrlo dobar izbor vina, počevši od 10 eura, gotovo sva relevantna austrijska vina i dobar izbor ostalih svjetskih vinskih regija. Dobro smo jeli, dobro smo se osjećali uz izuzetnu vrijednost za novac.
Ako ste nedjeljom u Beču, ako trebate večerati, preporučujemo (i ne samo nedjeljom, radi svaki dan od 10-24!).
Uz kuhanu govedinu htjedosmo piti Heinrichovu Gabarinzu, no bijaše označena zvjezdicom. Izbor pade na jednog Talijana, pače Piemonteza. Više o vinu u slijedećim Carlosovim recenzijama, od mene tek topla preporuka za probati vino i par podataka o njemu!
