Vinska priča

View at Picasa

 

Graševina – neotkriveni genij Srednje Europe?

Kriza srednjih godina i izvozna strategija hrvatskih graševina.

Što o hrvatskim vinima kažu engleski novinar na privremenom radu u Austriji i austrijski wine educatori i zašto sam morao spomenuti Trapana u Vinskoj priči, unatoč obećanju da to više neću činiti i što je zajedničko doktoru nauka, pjesniku i vjetru koji ne puše? Da proizvode vina koja se sviđaju engleskim novinarima.

Jesu li hrvatska vina pokorila Austriju, radi li se o povijesnoj prezentaciji ili o sitnom kamenčiću u mozaiku truda i nastojanja, koji će jednog dana pozicionirati Hrvatsku kao važnoga igrača za svjetskim stolom, za kojim se igra vinska partija pokera?

Više

View at Picasa

 

Amfore su za vino, kao pojačala za glazbu!

Raditi vino bez sumpora je utopija!

Da bi znao raditi vino nije važna enologija, nego povijest!

Gravner o 2010 u Brdima!

Više

Jesam li ideološki sekretar ili gluho krme?

View at Picasa

 

“A, ponovno počinje kiša, kao što već kiši u listopadu”… podno obronaka Učke. Lovran i Crkvice u Boki, dva su mjesta s najvećom količinom padalina u godini na Mediteranu… Prisjećam se svoje nastavnice geografije (tada je tako pisalo u svjedodžbama, za neupućene zemljopis) iz crikveničke gimnazije. Ona već “dugo ore nebeske njive” i ne može vidjeti podivljali ples barki u vološćanskom portiću. Cvile konopi, i “škrope kapi kako lešnjaki debele” dok vrtim kišobran, pokušavajući što suši stići do automobila. Prošla je ponoć, “jugo gloje steni”, i u nemoći prebacivanja tmastih kišnih oblaka preko obronaka Učke, cijedi ih i istresa na Opatiju i “gradiće kraj nje”.
Više

© Vinska priča

View at Picasa

 

Dragi čitatelji i svi oni koji nas podržavaju!

Prošlo je mjesec dana od kada smo objavili našu (i Vašu) Vinsku priču. Hvala Vam svima na podršci koja nam puno znači. Nas vesele novi tekstovi, testiranja i putovanja i činjenica da dio toga možemo podjeliti sa Vama.

Primili smo dosta mailova podrške ali i kritike. Napominjemo da pišemo u dobroj namjeri, a dali ćemo stići u pakao ili raj ovisit će o Vašoj posjeti i podršci. Iza svakog autora stoji osobni stav i mišljenje. Ako je jednako Vašem, nas veseli. Isto tako nas veseli ako je različito od Vašeg, a to ne shvaćate kao napad na Vas, već samo kao jedno drugačije mišljenje. Samim time niti lošije, niti bolje. Sve dok je izneseno istinito i pristojno, neka bude cvijet u Vašem vrtu napretka. Jer za njega ste na kraju sami zaslužni ili odgovorni. Bez obzira o trenutačnom sagledavanju što je, a što nije Vaš interes, istinitost i pristojnost uvijek su u Vašem interesu. Ne nužno i mišljenja koja su identična Vašim. No život, pa i ovaj blogerski pun je veselja, ali i tuge. Vinski svijet i vinari oduvijek su bili nosioci napretka i progresivnih i tolerantnih ideja  i čast nam je što pokušavamo biti njegov dio. Nemamo namjeru nikoga omalovažiti ili uvrijediti pišući naše članke i donoseći stavove u njima. Nastojimo biti objektivni, a sigurno jesmo nepristrani.

View at Picasa

 

U prvom mjesecu postojanja zabilježili smo 6324 posjeta našem siteu. Na Facebook stranici imamo 344 obožavatelja. To je jako puno za početak. A mi idemo dalje!

Carlos, Darko i Zoran

Biblija za FOOD-ije …

Savjeti za korištenje crvenog vodiča ovisno o eno-gastro stilistici posjetitelja bloga

View at Picasa

 

1900. godine izlazi prvo izdanje danas već legendarnog crvenog vodiča. Namjera izdavača bila je pomoći motoriziranim turistima na njihovim putovanjima, nudeći popis mehaničkih radionica, gumiservisa, hotela i restorana na području Francuske. 1926. godine izlazi prvi zeleni vodič Francuske – popis najatraktivnijih mjesta za turistički obilazak.

Danas su to najprodavaniji i najutjecajniji vodiči opinion makeri na području turizma, posebno na području gastronomije, gdje mnogi vlasnici i korisnici nestrpljivo čekaju period od prosinca do ožujka, kada izlaze vodiči za pojedine zemlje. Preko 51000 adresa obrađeno je u crvenim vodičima za 2009 g., od toga 29000 restorana i 22000 hotela, a 19000 lokacija u Evropi kategorizirano je i predloženo za posjet u zelenim vodičima. Vodiči su dostupni i na internetu u okviru Via Michelin adrese koja osim njih nudi čitavu infrastrukturu potrebnu kod organizacije putovanja (mape, itinereri, GPS – navigacija, informacije o vremenu i prognozi…).

Više

View at Picasa

 

U posljednje vrijeme javlja se nevjerojatan porast interesa prema tzv. vinskim temama koji je zahvatio i naše krajeve. Osim stručnih časopisa koji pišu o hrani i piću (a kojih je kod nas definitivno premalo s obzirom da se predstavljamo kao turistička i vinska destinacija) o vinu se počelo pisati svugdje i svašta.

Teško je shvatiti čemu sve to vodi, no najmanju korist od takovog pristupa prema „božjem nektaru“ ima u biti potrošač, koji se priklanja jednom ili drugom kritičaru,  gubeći u biti vlastiti smisao za nešto što je dobro. Jedina mogućnost koja nam stoji na raspolaganju, kako bi pričali o kvaliteti, su u biti ocjene i bodovi, od kojih nemožemo pobjeći. No da li su one realne i da li svatko od potrošača može razumjeti šta smo u biti njima htjeli reći?!

Više

Ekskluzivno za vinskaprica.com – najobjektivniji članak o erotici u povijesti pisane riječi u Hrvata

Jesam li ja filozof ili eno-gastro bloger? I kako sam odbio ulogu povjesničara koja mi je bila namijenjena.

Hiša Franko © vinskaprica.com

View at Picasa

 

Ma oni nisu normalni! N.i.s.u   n.o.r.m.a.l.n.i!!! – planuh iznerviran.

Tko to u svekolikoj hrvatskoj populaciji liči na tebe? – evo Najdraže u ulozi prvog dodavača soli na tek otvorenu ranu.

Ma ona dvojica što pišem blog s njima. Dosad su mi uvijek prihvaćali teme za članke i pričali kako su jako zadovoljni njima, a sad hoće da pišem na NJIHOVU zadanu temu – jer će se moja duhovitost i kozeraj savršeno uklopiti u lepršavost teme, koja se opet idealno uklapa u udarne članke tek izlazećeg bloga -Dve obične floćine- promrsih na čakavskom, što obično pokazuje najviši stupanj nervoze u mom ponašanju.

Par para i na gomile najde – smireno se oglasi Najdraža, također na čakavskom, što obično ukazuje na najviši stupanj cinizma u njezinu ponašanju i još smirenije nastavi – Kako možeš očekivati išta normalnog od ljudi koji tvoje “umotvorine” uvrštavaju u blog koji zajednički potpisujete?

A o čemu bi trebao pisati? – ‘nezainteresirano’ procijedi Najdraža.

Više

View at Picasa

 

Davno je prošlo Omišaljsko predavanje i praktikum za prvu razinu sommeliera, kada sam slušajući prof. Sokolića i gledajući Nenada Kukurina shvatio kako u biti ništa ne znam o vinskom svijetu. Prošlo je od toga desetak godina, puno sam od tada proputovao, puno toga kušao, a bogami i popio, i sam ponekad učestvujem u tečajevima za prvu razinu kao predavač, jeo sam i pio u gotovo svim ponajboljim evropskim restoranima (osim britanskih), služio me u sali Serg Dubs dok je radio kao voditelj servisa u Auberge d Ill-eu, proputovao sam sve važne evropske vinske regije i još uvijek ponosno tvrdim kako ništa ne znam o vinskom svijetu. Vinski i ne samo vinski svijet je nikad pročitana knjiga, kojoj svake godine tisuće autora, novih i starih, dodaju nove stranice, svaka berba je nova priča, dolaze novi vinari, novi restorani, novi trendovi, novi kritičari i što je najvažnije proizvode se nova vina. Da bi nešto mogao znati o vinima možeš biti doktor agronomije i ne kušati niti jedno vino, ali ne možeš biti sommelier, a da ne kušaš vina. To je istina nužan, ali ne i dovoljan uvjet da bi netko bio sommelier. Znam neke sommeliere koji smatraju da im je diploma tečaja prve razine doživotno zagarantirala status sommeliera i vrlo malo kušaju vina, posebno strana, a o daljnjoj edukaciji da i ne pričamo. Isto tako poznam puno ljudi koji uglavnom piju vina, ne kušajući ih, jer ne posjeduju znanja i vještine koje bi im omogućile da kušaju vino. Da skratim – da bi bio sommelier moraš položiti tečajeve i moraš kušati vina. Uz ova dva uvjeta po meni je potreban treći najvažniji, a to je spoznaja da malo znaš, koja te tjera na samoobrazovanje.

Više