Vitovska… iskreno i veliko vino
U popularizaciji ali i potražnji autohtonih sorti prednjače Talijani. Jedna od takvih čudnih sorti koja je pokazala veliki potencijal je vitovska, sorta koju možemo naći na talijansko-slovenskoj granici u predjelu „Carso“ ili ti „Kras“.
Degustacija koja je bila organizirana u sklopu manifestacije „Vitovska & Mare“ oduševila me ne samo organizacijom već i kvalitetom vina koje je po nekim kriterijima vrlo, vrlo specifično.
Evo i zapisa sa degustacije:
Vitovska 2007, Škerlj Andrej
Vino je bistro, intenzivne, tamnije slamnatožute boje sa nešto svjetlijim rubom, djelomično gusto. U nosu je čisto i na „prvi nos“ mrvicu se osjeti eterna nota, a vino djeluje zatvoreno. No samo nekoliko trenutaka kasnije vino se počinje otvarati. Srednjeg je intenziteta, djeluje mlado, prilično trajnog mirisa i fine kvalitete. Prevladavaju voćne i začinske arome ali i prepoznatljive nijanse maceracije. Zrelo žuto voće, od čega posebno kruška i vinogradarska breskva te vrlo zrela jabuka, miris sušenog začinskog bilja, gdje dominira kadulja i vrlo precizna nijansa citrusnih mirisa izmiješanih sa nijansama na macerirani „drop“. Kompleksno i dojmljivo…
U ustima, vino je suho, djelomično toplo, svježe i srednjeg tijela, s izraženim intenzitetom. Ponavlja se voćni spektrum iz nosa, gdje dominira žuto voće i začinske note, vino je praktično „slano“, sočno i vrlo fine kakvoće. U finalu nešto gorčine i dominaciju preuzimaju note na maceraciju, no vino djeluje vrlo mlado i harmonično. Posebno očarava mineralnost i pitkost ovoga vina koje pred sobom sigurno ima dug život. 86-88
Vitovska 2004, Vasja & Branko Čotar
Vino nije filtrirano, mutnije, zagasite tamnije slamnatožute boje, djelomično gusto.
U nosu cisto, intenzivno, djeluje mlado, trajnog mirisa i vrlo fine kvalitete. Prevladava koštunjičavo voće, vinogradarska breskva, kruška, netom oguljena kora jabuke, nešto začinskih nijansi, osjeti se miris mokrog „morskog kamena“, izvrsno…
U ustima bomba!!! Prava eksplozija kompleksnosti i „pitkoće“, rekao bi klasa za sebe…
Suho, djelomično toplo, svježe, srednjeg tijela s vrlo izraženim intenzitetom. Da se razumijemo, vino ne predstavlja kremasto i nabildano piće koje traje u nedogled već izvanredan spoj elegancije, mineralnosti i svježine protkane vrlo preciznim i delikatnim voćnim aromama. U srednje dugom finalu dominiraju tercijarne note, u jednom trenutku osjetio sam i neku čudnu „gumoznost“, možda mrvicu „katrana“ ili lošijeg drva no sve te „nečistoće“ , ako ih tako želimo nazvati, ne djeluju negativno već predstavljaju kompleksnost i nekako su sastavni dio ovog vina. Mlado, vrlo fine kakvoće sa dobrim potencijalom dozrijevanja. 89-92
Vitovska 2002, Milič Andrej
Bistro, svjetlije slamnatožute, srednje intenzivne boje, djelomično gusto.
U nosu čisto, djelomično intenzivno sa izraženim notama na jod, mokri morski kamen, djeluje mlado, trajnog i finog mirisa. Čudan zaplet mirisnih aroma (od bijelog zrelog voća preko agruma i citrusa do vrlo preciznih vegetalnih mirisa i nijansi na cvijet akacije) ostavlja me iznenađenim kompleksnošću i „mladošću“ ovog vina…
U ustima suho, djelomično toplo, djelomično svježe, srednjeg tijela i djelomično izraženog intenziteta. Prevladava mineralnost i slanost, a kompleksnost iz nosa zamijenilo je nekako jednostrana aromatika. Vino je srednje+ dužine sa vrlo finim lagano gorkastim finalom. S obzirom na karakteristike rekao bi da je na vrhuncu tj. zrelo i djelomično harmonično. 81-84
Vitovska 1997, Milič Andrej
Nešto tamnije slamnatožute boje srednjeg intenziteta, djelomično gusto.
U nosu čisto sa naznakama lagane oksidacije, djelomično je intenzivnog mirisa, djeluje malo „umorno“ i zrelo. Prevladavaju mirisi na jod, mokri morski kamen a iza njih osjeća se voćnost i miris na sušeno začinsko bilje. Zbog oksidativnih nota i srednjeg intenziteta miris bi okarakterizirao kao djelomično kompleksan i fin, no kako se otvara dobiva na kompleksnosti iako intenzitet slabi. Poznate note na zrelu jabuku, dinju i nešto agruma zaokružuju miris.
U ustima suho, djelomično toplo, djelomično svježe, srednjeg tijela i intenziteta. Kod ovog uzorka je oksidacija „odradila“ svoje tako da prevladava u ustima iako u srednje dugom finalu dominiraju mineralnost, jod i slanost. U ovom stadiju vino se doima osrednje kvalitete, djelomično harmonično i u silaznoj putanji, no s obzirom na starost i svježinu koju je zadržalo ne mogu (a i ne želim!!) ga penalizirati i dati ću mu možda previsoku ocjenu. 79-81
2 kolovoza, 2010 at 10:18
Ovo je pravo otkriće! Vitovska, nikad čuo! A mislio sam da se razumjem u slovenska vina. Moram to probati. Hvala na informaciji!