svi 9 2011

Dalmatia Wine Expo – naknadna pamet ili kako sam mukotrpnim i upornim radom od praščića postao kralj!

Još uvijek ne kraljevski, već gluhokrmeći zapis o berbi plavaca malih iz 2008.

Padahu trupci stoljetnih smreka, a staza u snježnoj prtini bijaše sve uža. Jedna radnja poče i završi se u prošlosti, dok druga poče istovremeno i traje i sad. U bezloznom Gorskom Kotaru osjećao sam se imperfektno aorističan i nimalo kraljevski. Nestade zvijezde, nestade mira i zlata, osta mi tek tercijarni tamijan. Ne nađoh izlaza u vodi stajačici i probudih se oznojen i ljepljiv od konjskog znoja, mirišući na štalu i OHO ljepilo, stješnjen između 25 i 26 komentara Vinopijinog posta, bunovan kličući: Vrati se, vrati se…

“Gerontologija radi svoje!!! E Barba, barba, lijepo sam ti sinoć govorila da čovjek tvojih godina, treba pazit što radi. Ne spavaj na času, Saša samo što nije počeo!” Lada mi na naš način priopćava da me cijeni i poštuje i da bilo pametno da se priberem i “kliko, tliko” rekli bi Tučepljani, se osposobim za vođenu degustaciju Saše Špiranca o crvenim dalmatinskim vinima s najboljih položaja, berbe 2008. godine. Naš sinoćnji, a bogami kako stvari stoje i večerašnji domaćin Toni Čobrnić iz Tučepske konobe Gusari, ugodno i otkačeno blogersko društvance (od milja zvano Blogerska bagrad) i moja procjena (kriva) svojih jedačko-pilačkih sposobnosti, krivi su za moje trenutno stanje. Dvije čaše vode, jedna šetnja uz more, nestalo je svjetla tom bjelinom i krenu Saša: Uzorak broj jedan…

Izlazimo iz sale Hotela Osejava i Ivan, novopridošli član naše blogerske zajednice, čiji je minuciozni hodogram naših DWE aktivnosti Najdraža pomno proučila, što i Vama preporučam, sustignu me i priupita “Onda Barba, kakva je ocjena 2008.?” Pusti me da se malo posložim! Čitaćeš na Vinskoj priči!

Evo Barba se posložio!

U nepunih dva sata kušali smo (osim Miloševih i vina Dubrovačkih podruma) gotovo sva komercijalno relevantna vina dalmatinskih “cru” položaja.

Sjećam se lanjskog kušanja na DWE, berbe 2007, kada smo veliki vinski i gastro znalac iz podbiokovlja, makarski likar Marin Bušelić i ja, sjedeći jedan kraj drugoga, razočarano zaključili da od petnaestak uzoraka, samo tri mogu dobiti ocjenu tehnički čistih vina.

Ove godine taj sam sud morao donijeti sam, jer je Likar shrvan hedonističkom bolešću opravdano propustio kušanje. Ove godine svi su uzorci bili tehnički ispravni (znam – što to znači i po kojim kriterijima sudim o tome?…) Kod jednog bret u tragovima ugode, a kod par “klasičara”, početna redukcija i povišene hlapive, no u granicama koje ne remete užitnost.

Analizirajući stilistiku dva najvažnija položaja (jug Pelješca i jug Hvara), s kojih je bilo najviše uzoraka, zaključio sam da su se profilirala dva stila vinifikacije: tradicionalni (klasični) i moderni. Na Pelješcu, od kušanih, u druge spadaju: Korta Katarina i Grgić, a u ove prve: Bura, Mare, Kiriđija i Madirazza.

Saints Hills, iako bi više spadao u moderniste, ipak zadržava aromatsku i okusnu specifičnost ukuhanog crvenog voća, rogača i osušenih morskih algi koja daju neizbrisiv ukaz da se radi o Dingaču s jakim tradicionalnim elementima i po meni je vrlo uravnotežen odnos modernih i tradicionalnih komponenti. Kod dva modernista još se osjeti jak utjecaj drveta, a od tradicionalista, moj je izbor ove godine Kiriđija, uz Saints Hills možda i ponajbolje od kušanih s Pelješca.

Na Hvaru modernisti Tomić i Plenković, i Carićev Plavac Ploški u tradicionalističkom izričaju Plenkovićevih Grand Cru-a s početka 2000., kada je sticao svoj danas pomalo narušeni kultni status. Od ta dva izričaja moj izbor su Carić i Tomić.

Još smo kušali Gracinov Babić Suha Punta i Plavac Vuina iz Kaštela. Ovaj drugi je po meni vino s daleko najdužim potencijalom starenja od svih kušanih uzoraka i otvara uz Miloševe Stagnume, Dubokovićeve četveroznamenkaste pokušaje sa sjeverne strane Hvara i vina vinarije Rota s Pelješca, dilemu: Da li su južne ekspozicije otoka i poluotoka okrenute moru pravi odabir za plavac mali i što u pozicioniranju na svjetskom prvenstveno (ali i domaćem) tržištu znače plavci s tih položaja?

Izlazim iz hotela Osejava i gledam šator na rivi i gužvu ljudi oko njega. Baš lijepo izgleda Makarska ovog vikenda. Bio sam malo skeptičan kad sam čuo da će se DWE preseliti iz sportske dvorane u šator na rivu, no i mjesto i šator (s bočnim otvorom i s pogledom na more) pokazali su se kao pun pogodak, kao i gostovanja poznatih kuharskih zvijezda u makarskim restoranima. DWE je preživio vrlo uspješno i svoje drugo, recesijsko izdanje. Slijedeće godine, peti mjesec u godini Makarska i treći DWE i veselo blogersko društvo, naravno.



Komentari su zatvoreni.