tra. 30 2012

Haut-Médoc

Haut-Médoc

Ili kako sam spojio dva pjesnika, ruskog Konstantina Simonova i Antuna Branka Šimića

Summa – izložba vina kod Aloisa Lagedera vinara iz talijanskog djela Tirola koja se tradicionalno održava u vrijeme Vinitaly, skitnja po obližnjim ‘zvjezdanim’ restoranima, zagrebački Wine Gourmet Weekend festival, večer Giorgia Clai-a u Apetit city-u u Zagrebu, već novi Masterclass u Beču ‘Klasična Italija’, proslava 45. godišnjice zaštite položaja Postup u Orebiću, posjet vinogradima zinfandela Marije Mrgudić i vinariji i hotelu Boškinac na Pagu, samo su dio sedimenata koji su se slijedom ne baš razumnog tempa kojeg sam si nametnuo, nataložili na moj moždani estuarij, prijeteći da s njega isperu sjećanja na već prošlomjesečno kušanje vina s lijeve obale jednog drugog, onog kojeg čine rijeke Dordogne i Garonne, zvanog Gironde, smještenog između grada Bordeauxa i Atlantskog oceana.

Dok su sedimenti još prepoznatljivi i da Alzheimer ne postane enolog, a gerontologija ne zamjeni ampelografiju, evo bilješki…

Već standardni domaćin MW Frank Smoulders i pomagač mu šampanjac Pol Roger Reserve i još jedan MW Paul Liversedge vodili su nas kroz Haut Medoc.

Apelacija je to koja obuhvaća 2/3 površine šire apelacije Medoc, a nalazi se južnije od nje, na lijevoj obali Gironde bliže gradu Bordeauxu. Devet općina, šest apelacija (Pauillac, Saint Juliene, Saint-Estephe, Margaux, Listrac-Medoc i Moulis en Medoc), oko 4.700 hektara, oko 218.000 hektolitara, čine područje ‘na kojem se rade crvena vina koja mogu stariti duže od svih ostalih crvenih vina’. S tom je prilično načelnom konstatacijom Paul uzburkao duhove i dobrih pola sata proveli smo u pokušaju definiranja ‘što je to potencijal starenja’ i da li je njegova konstatacija činjenica ili marketinška tlapnja. Nakon što se većina prisutnih ipak složila s njegovom tvrdnjom krenuli smo dalje.

52% cabernet sauvignon, ostatak merlot i petit verdot, nešto sitno cabernet franca, malbeca i dozvoljen carmenere, pregled je kultivara u Haut Medocu.

Tla su glina, pješčenjak, lapor, ilovača, mješani s pijeskom i kamenjem.

To je područje blizu 45 paralele, blizu Atlantskog oceana i uz ušće rijeke. Klima je više pod utjecajem oceana, nego kopnene mase. Jeseni su dugačke i tople (Golfska struja), dosta su vlažne, puno kiši.

Vinogradi bliže rijeci ili uz nju daju vina elegantnijeg izričaja, oni udaljeniji od nje daju moćnija i vina jačeg tijela.

Haut Medoc nije tradicionalno područje duže povijesti vinogradarenja, kao što su to neka druga područja u Bordeaux-u (Sauternes, Barsac, Pomerol…), već se razvijaju u 17. stoljeću ambicioznim projektom nizozemskih trgovaca, koji su polu močvarno područje izloženo djelovanju plime i oseke s vegetacijom koja podnosi sol i koje je služilo za ispašu ovaca, pretvorili u plodno tlo podesno za uzgoj vinove loze i tako otvorili prostor investitorima koji su tražili vina za opskrbu prvenstveno Engleskog tržišta, a vina iz Portugala i obližnjeg Grave-a nisu im bila dostatna.

1855. kada je napravljena prva klasifikacija proizvođača, po kriteriju cijene koja se tada postizala, već su tri proizvođača u Premiere Grand Cru Classe – Lafite-Rothschild, Latour i Margaux (od ukupno pet) iz područja Haut Medoca, dok su dva iz tradicionalnijih područja (Haut-Brion iz Pessac-a i d’Yguem iz Sauternesa). Samo je 1973. u to birano društvo kao jedina iznimka dodan Mouton-Rothschild i takva podjela stoji i danas.

U posljednji 40-ak godina u vinogradarenju se događaju velike promjene, sadi se na užim razmacima, reduciraju se prinosi, zelena je berba u srpnju, stroži je izbor zdravog grožđa, koncentrira se kvaliteta i masovna je pojava druge i/ili treće etikete.

Sve to je dovelo do značajnog povećanje postotka alkohola u vinima, koji se od nekadašnjih 12-12,5 % volumnih popeo na 14-14,5% volumnih u 2009. i 2010. (Petrus s druge strane obale, ima u 2009. 15% alkohola!!!).

U podrumima Haut Medoca prevladava upotreba divljih kvasaca u fermentaciji, koja je spora, dugotrajna (do 30 dana) i kontrolirana, ali na relativno visokim temperaturama (28-32o C).

Upotrebljavaju se različiti oblici hlađenja grožđa u prihvatu kod berbe, koncentratori mošta i moderni vinifikatori s programiranim mješanjem, a u odležavanju vina assemblage – mješanje različitih lotova vina, zasebno branih i vinificiranih. Hrast je standard u odležavanju, a novi barrique obvezan za proizvođače koji postižu najviše cjene.

Kušački Bordeaux-i, a posebno oni s lijeve obale gdje dominira cabernet sauvignon, predstavljaju igru između kiselina, tanina i posebno voćnosti. Kiselina s obzirom na klimu i sortu u pravilu nije problem, nisu ni tanini, no presudne su godine kada se grožđe može jednakomjerno brati u fazi optimalne fenološke zrelosti, koje će dati fine uglađene, svilenkaste tanine. U pravilu se to događa za 20 i više godina. Ovisno o kvaliteti godine optimalna zrelost grožđa (hladne noći i malo vlage kod sazrijevanja) dati će voćnost koja će pratiti tanine i kiseline i dati eleganciju vinu. Nekada se voćnost neće uopće primjetiti prvih godina, nekada će se pojaviti nakon desetak i više godina, nekada nikad… Da li vrijedi toliko čekati i da li to vrijedi tolike novce?!… Svatko ima svoj odgovor i mišljenje. No sigurno je da treba kušati kad god ste u prilici, učiti i suditi otvorenog uma i novčanika.

Kušanje smo započeli s tri vina iz apelacija Cru Bourgeois, Cru Bourgeois Superieur i Cru Burgeois Exceptionnel (‘novijih’ apelacija koje nisu postojale među 5 klasa proizvođača u 1855.), ali izuzetnih godišta. 1970. se smatra iza 1944. najbolja u Bordeauxu ikad.

1985 Sociando – Mallet Haut Medoc
1985 Chasse – Spleen Moulis en Medoc
1970 Fourcas – Hosten Listrac

1995 Calon – Segur, Saint Estephe, 3 eme Cru Classe
Topla godina, jako dobar listopad, treba puno godina za otvoriti se, još mlado, nezrelih tanina, malo ukuhane voćnosti. Blizu rijeke, tradicionalni izričaj, mala, familijarno vođena vinarija. Duša Saint Estepha.

1995 Pichon – Longueville-Baron, Pauillac, 2 eme Cru Classe
‘Super second’ – Vino za investiranje. Izričaj jak, punog tijela, moderan! Još mlado!

1995 Leoville – Barton, Saint Julien, 2 eme Cru Classe
Pravi St Julien, duhan, dim i parfemska voćnost crvenog i plavog voća. Još jako mlado!

Vertikala Leoville- Las-Cases, Saint Julien, 2 eme Cru Classe- 1995, 1985, 1975
Klasična vinska kuća u blizini Latoura (granica Pauillac). Primjer kako funkcionira dobar Bordeaux. 1995.premlada, još pretvrda. 1975. u silasku, lagano oksidativna i raspolućena i 1985. u naponu snage i elegancije. Top Bordeaux.

1995 Margaux, Margaux, Premiere Cru Classe
Vino još mlado. Moderne stilistike. Barem još 10-ak godina!? Vrijedi li čekanja i novaca?!

Vinski su zaljubljenici čudenje u svijetu, oni naprosto čekati znaju kao nitko na svijetu!!!




Napišite odgovor