velj. 6 2012

Krhko je znanje 2…

Ostadoše iza nas Snijegovi Neusiedler see-a, prazna gnijezda razasuta po dimnjacima Rusta (Al, vratit će se rode..) i puna glava “vrućih enoloških tema”.

Beč nas je dočekao osunčan, vedar, čuo se Radetzky marš dok su komunalci skidali božićne ukrase na Grabenu. Kava u Meinlu, rastezanje nogu od Hofburga do Sachera, od Stephans platza do Hundertwassera i Sulz, Tafelspitz i Kaiserschmarn u maloj K/K gostionici pokraj Palais Coburga, bečkog peterozvjezdanog člana udruženja Relais&Chateaux, u kojem su nas sačekali Frank Smoulders, Master of wine, konzultant i Christian Fox, F&B cost controller i head sommelier.

Brzi pozdrav sa obojicom, starim poznanicima sa Masterclass tečajeva, koje uredno pohađamo zadnjih mjeseci i o njima više manje uredno i pišemo i odmah silazak u podrume. Preko 5.000 etiketa, preko 60.000 boca, sedmero ljudi koji svakodnevno rade na održavanju i nabavi za taj podrum, zasebna prostorija za šampanjce na razini niže, u kojoj je temperatura 12-13 0C, dok je u ostalima 15-16 0C. Nakon nje prolaz kroz prostoriju za francuska vina, najviše Bordeauxa, zatim Burgundije i onda Rhone. Tri odvojene prostorije: za Italiju i Španjolsku zajedno, Austriju i Novi svijet. I posebna prostorija sa najboljom kolekcijom Château d’Yquem-a, Premier Cru Superieur proizvođača desertnih vina iz Sauternesa, pokraj Bordeauxa.

Sat vremena protekao je kao par minuta i već smo u lobby-u.

Pol Roger brut reserve magnum, naš standardni šampanjac, kanapei i pozdravljanje s polaznicima Masterclassa, koji su se počeli okupljati.

Frank Smoulders MW, trenutno Bečanin, petnaestak je godina živio u Španjolskoj i s očitim zadovoljstvom i vrlo brzo uočljivom, još očitijom kompetencijom, počinje Masterclass sa:

RIBERA DEL DUERO

Ribera del Duero pokrajina je u središnjem djelu Španjolske, obrubljena Burgosom na sjeveru  i La Manchom na jugu. Najvećim djelom obuhvaća kotlinu rijeke Duero i visoravni oko nje. Vinogradi se nalaze na 700-750 m nadmorske visine, tla su u kotlinama naplavna, bogatija, a na visoravnima praporasta, sa dosta kamenja. Klima je kontinentalna, sušna sa velikim temperaturnim razlikama u doba zrenja grožđa (danju 36-38 0C, noću ispod 15 0C), što daje jaku aromatičnost i za španjolske prilike, visoku kiselinu. 98% nasada je tempranillo, koji se ovdje naziva Tinta fino, a ostatak su bordoške sorte, najviše Cabernet sauvignon.

Još 1980. godine taj je omjer bio 75% tempranillo, a 25% bordoške sorte. Ribera del Duero tada praktički nije postojala kao regija, već su postojale dvije velike vinarije – Bodegas : Vega Sicilia i Protos. Ukupno je pod lozom tada bilo oko 1.500 hektara. Protos je velika vinarija osnovana 60-tih godina prošlog stoljeća, dok je Vega Sicilia postojala od 1930-te i proizvodila je najomiljenije vino generala Franca. Ukupno je pod lozom tada bilo oko 1.500 hektara, no tada kreću državne potpore, investicije i danas je pod lozom 21.000 hektara!

U to doba osniva se Pesquera, možda vinarija s najboljim terroir vinima iz Ribere. Za njen uzlet najznačajniji je karizmatični enolog, Argentinac Alejandro Fernandez.

Mariano Garcia dugogodišnji enolog Vega Sicilie i Danac Peter Sissek, nekadašnji enolog Casa Monasterio, koji je kupio mali posjed sa starim lozama u blizini Vega Sicilie i proizvodi oko 6.000 boca godišnje, kultne etikete Pingus, dvojica su najpoznatijih imena sa vinske osobne karte Ribere del Duero.

Te smo večeri kušanje započeli sa vinom Abadia Retuerta 2009, Pago Negralda, Sardon de Duero. Sardon de Duero je područje izvan Ribere, jedno 2-3 km u smjeru Valladolida, a “pago” je španjolska oznaka za parcelu, položaj – cru, francuski.

Drugo vino je bila Termanthia 2004, vinarije Numanthia iz najpoznatije pokrajine Ribere del Duero zvane Toro. Vinarija je novije ulaganje u vlasništvu Moet-Hennessy i uz Bodegas Farina, najpoznatije ime Tora. Termanthia i Pinthia su dvije najpoznatije etikete iz Tora. One su Pingus i Unico Tora.

Treće vino je bilo Sisekov legendarni Pingus iz 1997., a četvrto Vega Sicilia Unico iz 1995.

Degustaciju Ribere završili smo sa Pesquerinom Grand Reservom, velikog Alejandra Fernandeza, iz najbolje godine devedesetih 1995-te.

O vinima te večeri nešto opširnije pisat će Carlos, a mi krećemo na:

RIOJA

Četiri stotine godine stara, ne najveća (La Mancha), no najznačajnija španjolska regija; sa nešto preko 60.000 hektara pod lozom. Dijeli se na tri osnovne podregije: Rioja Baja, Rioja Alta i Rioja Alavesa. Rioja Baja je najveća i u njoj prevladavaju vapnenačka tla, crvene zemlje. Najkvalitetniji položaji su na cca 30-ak kilometarskoj visoravni između gradova La Guardia u Rioji Alti i La Bastida u Rioji Alavesi. Tu su tla laporasta, zemlja je bijela, puna škriljastih kamena. Klima je više mediteranska (!!), jer Rioja – u od utjecaja Atlantika štite visoke Baskijske i Kantabrijske planine, dok je otvorena prema Kataloniji uticaju Mediterana. Vina su manje alkoholna, ali i nižih kiselina od Ribere del Duero. Rioja je regija crvenih sorti i to 60% tempranillo, 28% garnacha, 5% mazuela, 3% graziano i oko 1% cabernet sauvignon…

Unatoč 400-godišnjoj povijesti, Rioja svoj intenzivniji razvoj počinje prije 150. godina, kada su u nju stigli bordoški trgovci u potrazi za novim vinogradima, umjesto svojih poharanih filokserom. U toj fazi u Rioji dominaraju velike “Bodegas”, koje su svoje pogone imale na željezničkim kolodvorima i koje su otkupljivale grožđe od lokalnih proizvođača. Najveća i najpoznatija vinarija je Campo Viejo, zatim Siglo, Faustino, Paternina, Marques de Caceres…

1980-tih kreće novi val investiranja, tada se dižu i Ribera del Duero i Priorat, pojavljuju se nove vinarije, novi, mladi vinari i mijenja se stilistika i način proizvodnje (do 1980-te samo je jedna vinarija radila vino od grožđa iz vlastitog vinograda!). Nastaju i/ili se etabliraju vinarije Roda, Ramires, Muga, Marques Murrieta, Marques de Riscal…

Kušanje Rioje započeli smo sa Roda reserve 2005., nastavili sa vinom karizmatičnog vinara mlađe generacije Benjamina Romea, La vina de Andres, 2001. Treće vino te izuzetne kušačke večeri bio je 100% – tni tempranillo, ekskluzivni boutique brand vinarije Roda, Cirsion, 2001. Četvrto vino je bila kupaža 70% tempranilla i 30% graciana, vinarije Muga, Aro, 2000.

Završili smo sa Espanolas, Rioja Gran Reserva 1962., vino u boci od 0,7 lit u impresivnom stanju.

Bližila se ponoć kada smo napustili Palais Coburg i otišli u maglovitu bečku noć. Flamenco se čuo uz obale Dunava, a Državna opera mi je izgledala kao Alhambra. Tempranillo je zamijenio frankovku, a Paco de Lucia Straussa mlađeg. Kroz Plazu de Cibeles, došli smo do Plaze Major i umjesto ‘specka’, zamirisao nam je jamon iberico, a po Sacher torti se razlila crema catalana. Escamillo i Don Jose napustili su arenu za borbu s bikovima i zaplovili prema fundaciji Joana Miro-a na Montjuicu. Magla je u La Manchi, naziru se vjetrenjače i sve je nekako krhko…

Prvi dio Krhko je znanje



Jedan odgovor to “Krhko je znanje 2…”

Napišite odgovor