Sjeverna Rona
Degustacijske bilješke s animalno stajskim dahom ili da li je Sjeverna Rona područje s gluhokrmećim terroir-om?!
Bar u lobby-u Palais Coburg u Beču i konoba Rivica u Njivicama, dva su ugostiteljska objekta, u kojima sam najčešće boravio ove duge i hladne zime, koja kao da lagano cijedi prema proljeću, marčevskoj buri unatoč.
“Šparožine su parićane”, bademi su procvali, a u vrtu ispred kuće izmilili su pupoljci sunovrata. Curi zima, baš kao što cure sjećanja na posljednji masterclass Côtes du Rhône – Northern Rhône…
…Uobičajena ležernost i manji broj gostiju koji su karakteristika kasnopopodnevnog termina bečkih zimskih četvrtaka, ovoga su puta narušeni posjetiteljima Wiener Opernballa, koji se održavao u neposrednoj blizini. Umjesto Zokija Milanovića u posuđenom fraku, ugledah poznato lice Franka Smouldersa i jedno nepoznato, s njim. No, ne za dugo. Dermot Nolan, Irac, Master of Wine od 1997. vodit će nas kroz bespuća Sjeverne Rone.
Pol Roger (Yesssss!!!), reserve, magnum. Par riječi sa stalnim polaznicima, poseban pozdrav sa Ferdinandom Mayr-om, velikim vinskim znalcem i vinarom iz austrijskog Kamptala. Dogovorili smo da će nam na idući Masterclass donijeti par boca svog izvrsnog, a teško nabavljivog Zelenog veltinca iz 2010, weinreserve. Ako budete u prilici, probajte to vino! Izvrsno je. Cijena u vinoteci je nešto ispod 15 eura. Otišli su posjetitelji Opernballa, otišli su konobari sa kanapeima i Pol Roger-om, odlazimo i mi secesijskim mramornim stepenicama u dvoranu za predavanje….Sjeverna Rona je manji dio veće apelacije Dolina Rone (Côtes du Rhône, AOC). Nalazi se uz rijeku Ronu, između gradova Vienne na sjeveru i Valence na jugu. Sa zapada ju okružuje Centralni masiv, a s istoka predalpski prostor. Klima je kontinentalna, za razliku od južnog dijela (Châteauneuf du Pape na pr.) gdje je mediteranska. Tla su većinom aluvijalna, laporasta, s dijelovima pješčenjaka i kamenja, no ima i bijelih silikatnih i nešto manje crvenih vapnenačkih sa dosta željeza (cote brune).
Za razliku od Chateauneufa gdje je dozvoljen sortiment od osam crnih i pet bijelih sorti Sjeverna Rona je više manje monosortno područje. To je domovina syraha od crvenih, a viogniera od bijelih sorti. AOC Condrieu (100 ha) i Chateau Grillet – (monopol od 3,4 ha) apelacije su gdje je dozvoljen samo viognier.Od bijelih u Hermitage-u (brdo sa 140 ha vinograda) dozvoljene su marsanne i roussanne. U apelaciji Cornas (90 ha dozvoljen je samo syrah), dok je u ostalim apelacijama dozvoljeno miješanje crvenih i bijelih sorti (viogniera ili marsanne i roussanne, ali ne više od 10 ili 20%).
To je područje relativno površinski malih apelacija i osim gorespomenutih sadrži i: Côte-Rôtie (224 ha), Saint Joseph (920 ha), Crozes Hermitage (1.238 ha) i Saint-Peray (bijela mirna i pjenušava vina od sorti marsanne i roussanne, 60-ak hektara).Vina iz tog područja enormno su cjenovno porasla u zadnjih dvadesetak godina. Početkom devedesetih godina prošlog desetljeća, još se moglo nabaviti premium linije najpoznatijih vinarskih imena E. Guigala i M. Chapoutiera za 20 eura po boci. Danas za to treba dodati, barem jednu nulu na kraju.
Degustaciju smo počeli sa dva bijela vina:
- M. Chapoutier, Condrieu, Invitare 2008
Viogner iz prosječne, dosta vlažne godine. Voćni tipicitet (marelica i breskva), izuzetna svježina, nadvladao je zatomljenu orašastu notu i mineralnost u pozadini… Još užitno, no vino na silasku, slabog ekstrakta i tijela.
- M. Chapoutier, Hermitage, Hermitage de l Oree, 1996
100% marsanne. Vrlo zanimljivog tercijarno oksidativnog nosa, no na ustima raspadnuto vino. Ostala je samo kiselina i gorčina u retru.
Nastavili smo sa dva crvena vina iz apelacije Cornas. 100% Syrah. Izričaj Cornasa su zatvorena, tanična, vina kojima treba duže odležavanje, vina “namćori”, koja traže kušačko iskustvo i staloženost da im se približite. Iznenađujući početak, u kojem sam umjesto zemlje, pancete i crne masline, koje su kao trebale biti iskaz terroira našao više “animalno-stajsko internacionalnih” komponenti. No, moram priznati uz taj agresivno nesimpatičan i barem meni, dosta teško razumljiv gard, vina jako dobro nose godine.- Delas, Cornas, Chante Perdrix 1985
- Paul Jaboulet Aine, Cornas 1983
- R. Rostaing, Côte-Rôtie, La Landonne 2004
- P. Jasmin, Côte-Rôtie, 2000
- E. Guigal, Côte-Rôtie, La Mouline 1992
- E. Guigal, Hermitage 2005
- J. L. Chave, Hermitage 1986
- Paul Jaboulet Aine La Chapelle 1983
I tako, teško je hrvatskom nosu, uz Sjevernu Ronu pobjeć od statusa bečkog konjušara. 22.3. ponovno smo ovdje. Haut- Medoc. Možda ne bude staje i možda odgovorim humanisti na njegovu tvrdnju: “Bordeaux je prevara”! [wdgpo_plusone]