svi 16 2011

Vrijeme kušanja

Procjena berbe 2010 i poznavanje kajkavskih popevki o Zagrebu i Melodija Istre i Kvarnera i njihov utjecaj na pokušaj gastro recenzije

Uskršnji i prvomajski praznici su prošli, sezona je pred vratima, restorateri i potrošači su nestrpljivi probati nova, svježa vina iz berbe 2010., a Vinistra samo što nije počela i sva čeljad oko čijih glava lete vinske mušice bit će u Poreču. ‘Zadnji je čas za promociju nove berbe, jer poslije Vinistre, dok se istalože utisci propušteni kroz mikrofiltere nosnih i bentonite nepčanih papila, bit će više nego kasno.’ zaključiše vinari i moj mailbox zatrpaše pozivima na promocije i degustacije:

  1. Četvrtak, 5.5. Meneghetti, 13:00, Dubravkin put, Zagreb
  2. Četvrtak, 5.5. Benvenuti, 19:30, Apetit city, Zagreb
  3. Petak, 6.5. Tomac, 20:00 Kukuriku, Kastav
  4. Ponedjeljak, 9.5. Feravino 12:00 Egg, Zagreb

Težak teret pada na moja gluhokrmeća pleća, jer ostale dvije trećine Vinske priče rudare po oknima Dubravkina puta i tunelima Vinistre i kad ih nazovem imam grižnju savjesti, jer oni rade, ‘rade čovječe ko da trenraju radit’ i javljaju mi se kao Milanović Bandiću. No dok nekom ne omrkne, drugom ne svane. Došlo je mojih pet minuta slave! Najdražu u automobil, kofer u prtljažnik, pozivnice u torbu, nos u što viši položaj, nepce u najveći stupanj pripravnosti, zbogom oj Krče, žlahtine otoče i serbus beli grade. Nisu po tebi više ‘na paradi plave bluze’, plava boja je nekak ‘abšisana’ od Zdravko omekšivača, no ‘seene si popevamo tiho kak v čunu’ i veli Najdraža ‘rekel buš kak je lepi Zagreb’ dok smo prolazili Tuškancem. I rekel sam…

Ad 1.

Do sada ekskluzivna, malobocna (ne u malim bocama, već malo boca napunjenih), prilično skupa produkcija i dvije etikete. Bijelo i crno. Možemo razgovarati o smislenosti kupažiranja malvazije s ostalim posebno poluaromatskim sortama, o dužini odležavanja u drvu (kakvom, velikom ili malom), i stilistici tostiranja, vrijednosti za novac… no ne možemo osporiti njihovim bijelim vinima mineralnost i ekstraktnost koje nosi crvena istarska zemlja i činjenicu da su svake godine spadala među desetak ponajboljih hrvatskih bijelih vina.

Kod crvenih vina ne možemo razgovarati ni o čemu, osim vrijednosti za novac, jer su berbe 2005, 2006 i 2007 spadale u sam vrh hrvatskih crvenih vina. Po meni bez konkurencije, do pojave Claievog Brombonera. Najelegantnije hrvatsko crveno vino, po mom mišljenju.

Miroslav Plišo, dosadašnji vlasnik butik proizvodnje, njegov novi partner Goran Hanžek i Walter Filiputti profesor enologije iz Udina, duša su nove firme Meneghetti vina čiju su liniju vina predstavili pod sloganom ‘Soul of Istria’ – Duša Istre. Lagani redizajn loga i etikete, povećani hektari i hektolitri i ulazak u bazni segment tržišta i cjenovni razred 50-100 kuna s Malvazijom 2010 i Merlotom 2010.

Nije moglo biti gore berbe od ove, za početak s baznim vinima namjenjenim za potrošnju između dvije berbe, posebno za crvena vina. Od kada ozbiljnije pratim vinsku scenu i s tog aspekta (1997.), najgora berba za crvena vina u Istri i kontinentalnim dijelovima. U Dalmaciji prosječna, ne tako slaba berba, no svaki lokalitet u Dalmaciji ima svoju priču u 2010.

U Istri i na kontinentu generalno bit će dosta vinarija koje će preskočit 2010. i jednostavno neće bit crvenih vina iz 2010. Ako ih i bude, bit će najčešće iz druge dekade berbe (merlot i sl.), i ne treba očekivati kvalitetu zadnje tri berbe prije 2010.

Grožđe za bijela vina u 2010. počesto je brano samo da se spasi, a ne u trenutku optimalne tehnološke zrelosti i nije stiglo dobiti niti potreban ekstrakt, niti aromatiku. No vina će bit generalno svježa, pitka, manje alkoholna nego 2009. i u optimalnom stanju sada i do ljeta, a za očekivati je da će teško preživljavati Božićne blagdane. Naravno da je ova priča načelna i da će postojati lokaliteti koji nisu imali loše uvjete u vrijeme cvatnje i berbe, no oni su u pravilu rijetki, baš kao što će biti i velika vina iz 2010.

Malvazija i merlot upravo nose odliku svega gore opisanog. Malvazija lagana, pitka, svježa, slabog do srednjeg tijela, no besprijekorno napravljena i vrlo užitna.

Merlot, lagan, svjež, pitak i gastronomski i restoraterski izuzetno iskoristivo vino.

Sve gore rečeno za Meneghetti bijelo i crveno, vrijedi i za bijelo 2009 i crveno 2008, vina koja su predstavljena u nastavku prezentacije. Bijelo izuzetno mineralno, estraktno, no još nešto jači utjecaj drva. Obzirom na izrazitu svježinu, vino dužeg potencijala starenja i optimum će doseći za par godina. Crveno 2008, najelegantnije hrvatsko crveno. Treba počekati lipanj, kada Clai namjerava punit Brombonero i da vidimo koje će bit najbolje hrvatsko crveno! Normalno da dozvoljavamo iznenađenja, dapače dobrodošla su, i s zadovoljstvom ćemo priznati da smo pogrešili!

Posebno je za spomenuti izuzetno kvalitetan pjenušac vlastite proizvodnje koji se točio kao piće dobrodošlice i kao prijelaz na pršut i sir na kraju.

Dubravkin put optimalan prostor za ovakve (mnogoljudne prezentacije). Prezentacija u restoranskom dijelu, prelazak u Wine bar na ‘sitnice’ i pjenušac, razgovor i povratak u restoran na glavne sljedove hrane, jazz i ponovo povratak na pjenušac i pršut San Daniele i Parmigano, oba odležana, i magnume bijelog i crnog. Prezentacijska i enogastro-kulturološka logika. Jedino kod glavnih jela gostujućeg kuhara dvije tehničke nepreciznosti: rigidno shvaćanje ‘al dente’ riže kod rižota i ‘žilavost’ mesa Boškarina.

Dok smo pozdravljali Frica i spuštali se prema Ilici, gledali smo ‘tam znad Griča istu lunu’ i reče Najdraža ‘si ti cajti kaj su prešli’ i evo nas…

Ad 2.

Da se kao piće dobrodošlice točio pjenušac, prezentacijska večer vina obitelji Benvenuti mogla se nazvati radionicom ‘Elasticitet sorte malvazija u čaši i uz tanjur-od predjela do deserta, od aperitiva do digestiva’, a i ovako, da nije bilo izvrsnog Terana 2008, malvazija bi bila prisutna uz svaki slijed. No u svakom slučaju prisustvovali smo večeri najistarskijeg sortimenta i kod vina i kod vinara.

Otac Livio i sinovi Nikola i Albert, uz ruku enologa Marija Stavera, do jučer su bili sinonim za svježu, lepršavu malvaziju i simbolom vinarije s jednim ‘konjem za utrku’.

Te večeri smo pili: Malvazija istarska 2010, Malvazija istarska Anno Domini 2008, Teran 2008, i dva predikata Corona Grande 2009 (kupaža muškata momjanskog, malvazije i jedne stare autohtone sorte (ulovina) i San Salvatore 2009 (malvazija prosušenih bobica) ¬- Velika zlatna medalja s ovogodišnje Vinistre, najbolje ocjenjeno vino s 92,6 bodova.

Popis vina zorno pokazuje u kakvu su ‘ergelu’ u međuvremenu izrasli Benvenutiji.

O vinima. Malvazija 2010 – vidi ad1. Anno Domini – izuzetno mineralno, još svježe, no drvo još dominira nad sortom. Teran 2008 – dokaz da je Istra zemlja crvenih vina. Izuzetan teran, još jedna potvrda mog uvjerenja da će teran ili refošk biti prvo veliko hrvatsko crveno vino. Još mlad, s duugoogodišnjim potencijalom starenja. Meni najdojmljivije vino čitave večeri. Corona Grande, upečatljivije i skladnije vino od Malvazije San Salvatore.

Apetit city je vrlo urbano i ugodno mjesto za vinske prezentacije. Hrana, a posebno njezino sparivanje s vinima, jako je oscilirala. Brie, glazirane kruške, bademi i med od lavande, samostalno i s Corona Grande idealna kombinacija. Za udžbenike. Turnedo je odlično funkcionirao s teranom sam, no crni tartufi, palenta i povrće odveli su jelo u smjeru Anno domini. Sve ostalo loše je funkcioniralo s vinom. Pršut i sir kao pozdrav iz kuhinje, i marinirani škampi s ananasom i krastavcima  totalno su prekrili Malvaziju 2010, a San Salvatore tarte od jagoda s marcipanom, baš kao i Anno Domini crespelle sa šparogama, lososom i narančom.
Istarski pršut i svježi sir ne treba nudit kao pozdrav iz kuhinje, jer je pršut vrlo jaki okus za početak blagovanja, a sir bilo kojeg oblika na početku zatvara okusne papile i treba puno vremena i tekućine za isprati ih i pripremiti za sljedeće jelo. O pravilnom pozicioniranju unutar menua i načinu prezentacije sireva i pršuta i sparivanju s vinima pogledajte ad 1.

Ad 3.

Povratak na zlatni otok, nismo više ‘kak taubeka dva’, kava u centimetarskoj udaljenosti od mora, pod naletima bure škripi Pavešićeva ‘Nebuloza’, juha od goveđeg repa sa taranom (Slovenci kažu: obrošeno), popodnevni odmor, odlazak po drage prijatelje u Njivice i ‘Dok je hitala Mare pešćaci va more’, ne nađosmo balancane kao ni u Valenciji, evo nas u Kastvu. Beli i Cres se vide, Lubenice ne, kao ni Duletovu barku za škampi. Bacamo pogled na ‘najljepšu tajnu i moj ljubavni san’ i evo nas ispred hotela Kukuriku. Tomislav Tomac, čaša pjenušca Milenium, Nenad Kukurin i još jedna čaša pjenušca…

I površni čitatelji Vinske priče primjetili su da izuzetno cjenim Tomislava Tomca kao osobu, a još više njegova vina. Smatram da su u cjenovnom razredu izuzetna vrijednost za novac (Pjenušci Milenium i Classic, Chardonnay 2008 i Sauvignon 2009) a neka su jednostavno ‘best buy’ i ‘must have’ (Rizling 2008 i Crni pinot 2008). Amfora 2007 uvjerljivo je najbolje hrvatsko bijelo vino koje sam kušao (trenutno mu je uz bok Clai Sveti Jakov 2009) no mislim da Tomčeva Amfora 2007 ima puno duži potencijal starenja. Mislim da će tu titulu izgubiti onog trenutka kad Tomac stavi u promet Rizling Amfora 2009. Nemam običaj i nije fer suditi o vinu koje sam kušao prije nego što je stavljeno u promet, i o vinu koje sam pio kao treće u sljedu, a prva dva nisam ispljunuo. Posebno je teško predvidjeti kako će se razvijati dugomacerirana vina iz amfore i zato vino neću raščlanjeno opisivati, no uvjeren sam da se ne varam i da je to jako, jako Veliko vino!!!

  • Chardonnay 2009 – Tartar od tune
  • Sauvignon 2008 – Jastučić lisnatog tijesta, skuta, šparoge, pomidorini, mladi luk
  • Amfora Rizling 2009 – Rižoto od škampi
  • Crni pinot 2008 – Janjeća pljeskavica s broskvom
  • Rose-demi sec – Riža na mlijeku s kremom od jagoda

Kukuriku je idealno mjesto za vinske prezentacije, a ako netko ima iskustva u njihovoj organizaciji, onda je to Nenad Kukurin. Gornji jelovnik je idealan primjer kako bi školski trebao izgledati dobro posloženi primjer sparivanja hrane i vina. U praksi je to još bolje izgledalo. Čisti okusi, odlične namirnice, dobra tehnika, pravovremeno serviranje. Jedina sitna zamjerka je da je riža na mlijeku trebala biti ohlađena, jer se u mlakoj jako osjetila slatkoća (efekt hladnog i rastopljenog sladoleda-rastopljeni uvijek izgleda zasitnije slađi).

Ad 4.

Osokoljen podrškom Najdraže kod gornjih triju prezentacija, odlučih posljednju obaviti sam. Praćen olujnom burom opet odoh s otoka od zlata i preko Gorskog kotara, mojeg stalnog boravišta u vinskoj i svekolikoj neukosti, kraljevski stigoh pred ‘belog koji se nije skrivao v megli’.

Kao vješti pilot, sjedeći u lakoj mašini, dok se z Griča pomaljao dan, skrenuh iz Vukovarske u Radničku i osim sira, putra, vrhnja, mleka i krumpira i Egg je došel vu beli Zagreb. Poznata i draga lica i prezentacija četiri vina iz linije Miraz, Feravina iz Feričanaca.

Graševina Miraz 2009 – užitna, sočna, izuzetno pitka, mineralna, voćno (agrumi, žuto voće), cvjetne aromatike i isto takvog okusa, intenzivnog, trajnog i izvrsne kvalitete. Dug finale koji traje… Referentna graševina puna estrogena, rafinnirana, šarmantna. Osjeti se ženska ruka.

Chardonnay sur lie 2009 – vino s testosteronom, alkoholno, no dobro ukomponirano, ekstraktno i jakog tijela, izuzetne svježine i mineralnosti, odležavano u velikom drvu s velikim potencijalom starenja. Na tragu dobrih Mersaulta – orašasto i maslačno.

Zweigelt 2009 – mlado, poletno vino, žive materije boje. Ugodna kombinacija voćnosti i drva, protkana izuzetnom svježinom. Izuzetno pitko vino, finih tanina s velikim gastro potencijalom.

Frankovka 2008 – za razliku od zweigelta koji osvaja na prvu, mladošću, šarmom i poletnošću, ova frankovka osvojit će Vas na drugu, kad se otvori, kad prođe dim i osvanu bobičasto voće i mirodije, u afteru trajnom kao stoljetni hrastovi u šumama između Vinkovaca i Županje. Dobitnik brončane medalje na ovogodišnjem Decanterovom ocjenjivanju.

Egg je jedno vrlo pristojno mjesto za održavanje vinskih prezentacija, svjetlo, prozračno, funkcionalno i minimalistički uređeno s velikim parkiralištem u blizini.

Da je Slavonija zemlja graševine, to smo znali. Sada znamo da se i od graševine može napraviti istovremeno pitko, ekstratno i svježe vino, bez tragova plemenite plijesni i ukuhanosti žutog voća kasne berbe.

S zweigeltom i frankovkom, a i syrahom kao vinom iznenađenja Feravino je dokazalo da je Slavonija i zemlja kvalitetnih crvenih vina.

Opterećen mnogobrojnim dokazima, priznao sam da je za jedno vrijeme dosta vinskih kušanja i prezentacija. Nakon telefonskog poziva shvatio sam da je jedno vrijeme jednako jednom danu. Sutra sam kod Morena Coronice i moramo izvršiti izbor godišta Gran Terana za blogersku prezentaciju na Vinistri u subotu 14.5. u 16:30. 2000., 2004., ili 2007. godina. Pošto se nas dvojica nismo osjećali dovoljno kompetentnim za tu odluku, u pomoć dolazi i Giorgio Clai. Veselim se vremenu kušanja.



6 komentara to “Vrijeme kušanja”

  • wineandfood4u kaže:

    Vrlo ste lijepo prezentirali Feravino u Egg-u. Graševina Miraz mi je bilo najbolje ponuđeno vino, ali, cijena od gotovo 20 eura (toliko bi trebalo koštati u trgovinama) mi se čini malo too much. Chardonnay je bio pre-barikiran, kao da ližem novu hrastovu bačvu zalivenu vanilijom… Zweigelt tako-tako, malo prazan i jednostavan. Frankovka voćna, obećavajuća…treba joj još malo vremena, ali svidjela mi se..
    Bio sam pozvan i na sve ostale prezentacije, ali na žalost nisam mogao doći…najviše žalim za propuštenom malvazija prosušenih bobica Benvenutijevih… 🙂
    Pozdrav..

  • Darko kaže:

    Tako mi je krivo da se nismo upoznali! Lijepo Vas molim da se slijedeći put to ne dogodi!
    Što se tiče linije Miraz, slažem se s Vama u ocjenama vina, a što se tiče cjena graševine Miraz koliko sam shvatio razmišljaju o cijeni u vinotekama od 100 kn uključivši PDV!
    Što se tiče San Salvatorea, moram priznat da mi je bolji utisak ostavio Corona grande, a posebno Muškat prosušenih bobica!!!
    Kod San Salvatorea je problem što se na nosu prvo osjeti alkohol, a u ustima drvo što i nije neka preporuka za desertno vino!!
    Lijep pozdrav i hvala što pratite VP! Vrijeme kušanja se nastavlja, upravo krećem za Dubravkin put, večeras Matjaž Lemut i Tilia!!!

  • Mislav kaže:

    Poštovanje,

    mislim da bi bilo vrlo korektno kada bi se prezentacije na kojima su angažirani ljudi poput Vas odradile “iskreno”, bez podilaženja vinarima i priče “u rukavicama”. Da me krivo ne shvatite, ono što sam čuo u Egg-u mogao je bilo tko reći i čini mi se nije bilo “ono što stvarno mislite”.
    Nadam se da Vas nisam uvrijedio (nije mi to bila namjera!!) no ako je već angažirana “struka” onda bi to trebalo biti “stručno” a ne politički.
    Ili nemojte raditi takvo što…
    Osim što su korektna, bez mana i vrlo skupa ova vina ne ostavljaju nikakav super dojam a smatram da je npr. chardonnay vrlo loše odrađen jer osim “potpisa bačvara” ne poručuje ama baš ništa…
    Lp i sve pohvale na VP
    Grga

  • Darko Baretić kaže:

    Poštovani Grga!
    Zahvaljujem na komentaru i posebno na tome što pratite Vinsku priču!
    Ne, niste me uvrijedili, ali to nije zbog toga što Vam to nije bila namjera, jer za to i postoje teže kazne za ona djela i propuštanja što su činjena s umišljajem od onih iz nehata, već je to zbog argumenata koji ste ponudili.
    Poštujem Vaše mišljenje, posebno Vaše pravo na njega, no nemojte tražiti od drugih koji imaju drugačije mišljenje od Vašeg da postupaju samo i onako kako Vi mislite da treba.
    Ponašati se i pisati i/ili govoriti jednako na relativno intimističkom prostoru vlastitog bloga, na vođenoj degustaciji u sklopu Vinistre ili ZG wine gourmeta ili na plaćenoj vođenoj degustaciji, odnosno za stolom s prijateljima poslije kuglanja ili na svečarskoj obljetnici enološkog društva nije ili barem nije prvenstveno pitanje struke ili politike, već prvenstveno dobrog odgoja, pameti i rekao bih čak inteligencije.
    Informacija je dvostrani proces, govorenje i slušanje, a “mudrome dosta”.
    Što se tiče chardonnaya evo mog viđenja:
    Činjenica je da on stilistički odudara od sva tri ostala prezentirana vina i da je njegov glavni problem što je prerano pušten na tržište. Njegovo trenutno stanje je da je nešto prealkoholan(manji problem)i da je izuzetno naglašen utjecaj drva (veći problem), posebno na nosu.No, po meni ne stoji Vaša tvrdnja da je on “vrlo loše odrađen”. Upravo suprotno, iskusniji kušač uočiće izuzetan ekstrakt (kvaliteta grožđa- selekcija prinosa i selekcija u berbi i 2009. izuzetna godina), izuzetnu svježinu i mineralnost, što tome vinu daje izuzetan potencijal odležavanja. U slijedeće dvije godine alkohol će se inkorporirati nešto pasti, baš kao i drvo koje će se zaoblit i “uputrastit”i to će vino biti još uvijek u uzlaznoj putanji, koju će zadržati slijedeće dvije do tri godine sigurno, možda i više.Tko doživi pričaće, no zasigurno će tada biti među ponajboljim hrvatskim chardonnay-ima, a graševina Miraz danas najzavodljivije vino i vino u naponu snage, tada će biti u silaznoj fazi.
    Dakle problem tog chardonnaya po meni nije to što je loše odrađen( dapače grožđe takve kakvoće, zaslužilo je takav tretman )već što je prerano pušten na tržište.
    I na kraju uz još jednu zahvalu za praćenje i komentiranje, slažem se s Vama da je ono što sam rekao na prezentaciji mogao reći svatko. No bitnije je da ono što sam prešutio, ne bi svatko mogao prešutit, a još je puno bitnije da malo njih zna ono što sam znao , dok sam tog dana govorio!

  • Grga kaže:

    Zahvaljujem na iscrpnom odgovoru. Imao sam nešto dugačije mišljenje o Vama no očito sam pogriješio.
    I dalje puno uspjeha s VP
    Grga

  • Sideways kaže:

    Profesore,
    pravi je užitak čitati vas. Pisana riječ je pravi medij za vas jer prebrzo mislite da biste u govoru uspješno iznijeli svoje misli. 🙂
    Što se tiče Benvenutijevih… Brie, kruške, bademi i Corona Grande bili su apsolutno spektakularni, a Benvenuti je promijenio moju viziju desertnih vina kada sam to čudo prvi puta kušala u njihovom podrumu. (O, kad li ću ga pronaći u nekoj zagrebačkoj vinoteci????)
    Upijat ću vaše nesebično znanje ko prosušena…(bobica) spužva…
    Hvala!