Cohiba BHK
Ne postoji najbolje vino na svijetu. Kao što ne postoji najbolja skulptura na svijetu. Ne postoji najbolja pjesma na svijetu. Vidite čemu to vodi? U umjetnosti stvari nisu apsolutne kao recimo, u sportu. Neka uvažena institucija, recimo Akademija (Academy of Motion Picture Arts and Sciences) je proglasila film godine koji je osvojio 6 oskara. Da li to znači da je taj film najbolji na svijetu? Naravno da ne. Možda/vjerojatno postoji film koji je vama najbolji film svih vremena i bespredmetno je truditi se neke nove filmove uokviriti u te konotacije.
U svijetu cigara/vina stvar je slična. Neki Parker/Marker/Tarker može ocijeniti i proglasiti najbolje vino na svijetu ali to ne znači da će i vas tako dojmiti.
U svijetu cigara ima puno paralela sa ovim međutim, kako, na neki način kubanci imaju monopol nad (kubanskim) cigarama, oni i određuju što će biti najbolje a vanjske institucije to samo potvrđuju.
Cohiba je jedan od najpoznatijih kubanskih brandova a njeni proizvodi imaju iznadprosječnu kvalitetu (i naravno cijenu). Kako bi dokazala/pokazala kako pravi najbolje cigare, povodom 40. obljetnice, Cohiba je izbacila seriju cigara nazvana Behike. Vjerojatno je nit vodilja bila napraviti apsolutno najbolju cigaru na svijetu, nedostupnu smrtnicima, i tako, marketinški i pozicijski dignuti sebe iznad Boga. Mnogi misle da su u tome uspjeli.
Prva serija Cohiba Behike jedna je od najskupljih cigara uopće. Dužine 192 mm i prstena 52 spada u velike cigare. Navodno je svih 4000 komada napravila najbolja motačica (rolerka koja vjerojatno ne vozi role) Norma Fernandez u El Laguito tvornici. Sve su cigare upakirane u 100 ekskluzivnih humidora (po 40 komada) koji su razgrabljeni na svjetskim aukcijama. Kako se pojedinačne cigare nisu prodavale, nemamo niti cijenu po komadu. Ali neumoljiva matematika kaže da je cijena pojedinačne cigare između 300 i 1000€, zavisno od aukcijske cijene.
I tako, iz razumljivih razloga, izbjegao sam probu prve serije ali, zahvaljujući dobrim prijateljicama i prijateljima, imao sam prilike probati II seriju i to u više navrata.
Na staroj slavi nedostižnih Behika, napravljena je nova serija, II generacija jednostavno nazvana BHK. Predstavljena je u veljači 2010. na Cubi na 12. Habanos festivalu. Proizvodi se u 3 veličine, BHK 52 (Laguito No. 4, Petit Robusto, 4,7 “x 54), BHK 54 (Laguito No. 5, Robusto Extra, 5,7” x 54) i BHK 56 (Laguito No. 6 , Double Robusto, 6,5 “x 56). Prezentacijska serija, po jedna cigara svake veličine, upakirana je u fascinantnu drvenu kutiju/humidor koja je u trenutku objave bila predmet želja svih aficionada svijeta. Normalno pakiranje je šminka kutija od 10 komada BHK-ica.
Osim po vrhunskom marketingu, ova je cigara specifična i po građi. Centralni dio čini list duhana zvan Medio Tiempo koji raste u centru stabljike. Kako je on uvijek najviši, najviše je izložen suncu, pa bi njegova primjena trebala dati posebnu aromu cigari. To su ustvari dva lista, ali i to ne umanjuje činjenicu da su ti listovi rijetki i da je to, jedan od razloga, što se Behike proizvode u malim i ograničenim serijama. Čak je i obim cigare veći radi Medio Tiempo lista. Proizvode se u tvornici El Languito. Ta je tvornica od 1966 do 1982 radila u strogoj tajnosti jer je proizvodila cigare za Castra a sve u strahu od mogućih atentatora (da ne bi stavili eksploziv u cigaru).
Na Vinistri 2010, u sklopu humanitarne akcije ‘Vinistra s ljubavlju‘ organizirali smo aukciju na kojoj smo prodali čarobnu kutijicu sa tri cigare. Srećom otišla je u prave ruke.
Prvo, bez ikakve sumnje, Cohiba BHK serija cigara jest među najboljim cigarama na svijetu!
I opet paralela sa vinima: bit vrhunske cigare jest harmoničnost i kompleksnost. Snaga nije najvažnija. Probao sam i jačih cigara od BHK (Cohiba Maduro, npr) no kod BHK je sve nekako umjereno i teče…
Kada se pogleda ambalaža, uz gore navedene činjenice, i kada se pogleda sama cigara koja je toliko savršeno motana i impozantne veličine, teško je biti objektivan (mada se jako trudim).
Od samog početka dim je kremast, kao da ima masu. Poznati Cohiba zemljasti okus prisutan je tu u punom sjaju. Čokolada, začini, možda karamel u tragovima. Pa koža i papar. Stvarno je užitak pušiti tu klasu. U drugoj trećini demonstrira snagu i aromatski je intenzivnija. Posljednja trećina kao da oslobađa začine i drvo. Mogla bi se okusno i izgledom usporediti sa Cohiba Siglo VI cigarom. (BHK 56 je 370kn, Siglo VI je 260kn, Camelot)
Kao i sve cigare velikog obima, i ova ima veliki žar pa je pri kraju potreban oprez jer je sva cigara jako topla. Međutim ja sam nestrpljiv. Skoro 2 sata potrebno je ‘normalnom’ pušaču za uništenje ovakve zvjerke. Meni je trebalo 90 min.
Zaključak
Da, Cohiba cigare (a pogotovo BHK serija), su cigare za posebne prilike. Poput onih bočica prošeka što se zakopavaju u Dalmaciji kada se rodi sin pa se otkopavaju za vjenčanje. I pomalo sam ‘zaboravio’ kako je to pušiti Behiku pa bih se trebao podsjetiti…
10 studenoga, 2010 at 14:45
Lijepa recenzija, jos ljepseg objekta ceznje…
Cim uzmognem, kupit cu si jednu da se podsjetim…
Svakom ozbiljnom pusacu preporucio bih jednu za nekakvu specijalnu priliku. Znam, skupo je ali je vraski dobro.
Thanks Brother na Cohibi BHK (jos jedanred) kao i na recenziji.
Vozdra !
m.m.
10 studenoga, 2010 at 15:33
E Mile, dolazak do Cohibe BHK je proces. Treba najprije naučiti uživati u laganim cigarama, onda probati par ‘bombi’ da bi se mogla shvatiti elegancija BHK-ice. Isto vrijedi za vina. Ti si, na svu sreću, prošao kompletan proces i sad si na pravom putu…
23 siječnja, 2012 at 06:09
[…] Izuzetno ozbiljna cigara, veličinom, kvalitetom, poviješću i nažalost cijenom. Mlađa sestrica, BHK 52 je prošlogodišnja najbolja cigara, a na prošlogodišnjoj Vinistri, u okviru Show Must Go On […]