H. Upmann, cigar večera i vintage cigare
O cigar večeri (cigar dinner) sam čitao davno, a probao prvi put u Beogradu 2009. Naše malo društvo pušača-hedonista pozvao je Zdravko Brkić, realizator događaja, na regionalno predstavljanje Montecristo kuće cigara od strane uvoznika za Srbiju, tvrtke Julieta u sklopu kojeg je bila cigar večera. Poanta cigar večere: pušenje više cigara tijekom večere i/ili za vrijeme jela. Nezamislivo? Samo naizgled.
Poslije Beogradskog fantastičnog iskustva, uspjeli smo doma organizirati takvu večeru u sklopu Vinistre, u restoranu Wine Wault koji je u sastavu Maistrinog hotela Monte Mulini, a ta je, koliko je meni poznato, prva ikad organizirana cigar večera u Hrvatskoj.
E sad, poslije uvoda, putopisni (kako može biti putopisni kad smo bili doma?) opis događanja na privatnoj cigar večeri koja se dogodila 31.8.2010 kod Bruna Trapana, nekada mladog i urbanog a sada samo vinara.
Prvenstveni razlog dolaska Zdravka Brkića kod nas bio je njegov poziv na Špancir fest gdje je prezentirao cigare top Cohibine linije Behike zastupnika tvrtke Camelot. Kada je već u Hrvatskoj, treba se spustiti do Istre, usput. Sa njim je došao njegov i naš prijatelj Aleksandar Srećković Kubura, poznati i perspektivni srpski glumac, zaljubljenik i vrhunski poznavaoc kubanskih cigara. Za tu nam je priliku Zdravko pripremio ‘školicu za pačiće male’ odnosno degustaciju dvije odležane (vintage) cigare.
Mi smo se lokalno iskoordinirali, nabavili namjernice, vino i organizirali tko-što-gdje-kako.
Prvi slijed – prva cigara
Prvi slijed kozice. Recept je modifikacija recepta cijenjenog gastro-kolege Davorina Matasa Grunfa. Kako ovo nije prvenstveno gastro-spika, recepte ćemo prepustiti Gastro Mami, a dati samo kratki opis. Turbo-friške kozice na ražnjićima, marinirane sa travama i maslinovom ulju Šibiba Pini, pržene na gril tavici na naglò (naglasak na o). U B varijanti ide kozica+tikvica+kozica. Pije se Trapan Uroboros 2009 i 2008.
Nakon kozica prva cigara, i to kakva!
H. Upmann, Regalia, 2001
Vintage
Drugi subjekt naše priče su odležane cigare ili vintage. Na svakoj kutiji cigara proizvedenoj na Kubi, na dnu kutije postoji pečat koji kazuje u kojoj su tvornici, kojeg mjeseca i koje godine proizvedeni junaci. Ovi naši prvi junačići stari su 9 godina.
Ekspertni profil naše ekipe kušača je raznolik, od vrhunskih afishionada do sporadičnih pušača. Kada smo se, na kraju cigare zbrojili i napravili matematičku sredinu, neko kolektivno mišljenje je da je cigara izvanredna, meka, vrhunska i harmonična.
Ako povučemo paralelu sa vinima, tada se zrela cigara može usporediti sa zrelim vinom. Ona je generalno mekša, bez agresije mladosti, više ‘svilenkastija’, višeslojna i puna dubljih aroma. U stvari, tek proizvedena i mlada cigara se ne preporučuje za pušenje, minimalno šest mjeseci od proizvodnje. Taj se period naziva sick period, i u njemu je moguće josjetiti miris na amonijak, što naravno nije neka fora. Od tada, pa dok ne pronađe nas, cigara se bori za što duži suživot sa kolegicama iz kutije, za razliku od nas – u mraku i vlazi.
U ovom slučaju imamo vrhunski primjerak svoje vrste. Laka protočnost, arome suhe šljive, duhana i začina, totalno harmonično od početka do kraja.
H. Upmann, Regalia, 2001| tip | Regalia |
| format | Petit Corona |
| dimenzija | 130 x 16,67 |
| ring | 42 |
| diametar (mm) | 17 |
| jačina | 4,1 / 5 |
| aroma | 4,6 / 5 |
| ocjena | 9,1 |
| cijena | nepoznata |
Malo (ili malo više) povijesti
Ovaj brand ima zanimljivu priču koja počinje 1844. Postoji nekoliko verzija priče a prva je da su dva brata, August i Hermann Upmann, osnovali brand te godine. Alternativni izvori tvrde da je brand nastao iz originalnog prezimena Hupmann a H. Upmann je bolje zvučao te je zato prihvaćen u tom obliku. Obje tvrdnje su imaju osnovu jer su njemačka prezimena Hupmann i Upmann tada bila česta prezimena trgovaca koji su trgovali sa Kubom. Postoji i treća verzija koja kaže da je H u H. Upmann ustvari kratica riječi Herman ili španjolske riječi Hermanos, što znači braća.
U jednoj od silnih verzija, priča kaže se da su njemački proizvođači tekstila, koji su preselili svoju obitelj u Havanu, i bili strastveni pušači, osim za svoje potrebe, cigare koristili i kao sredstvo promocije za svoje kupce. Njima se čak pripisuje izum pakiranja cigara u cedrove kutije koje su dijelili svojim klijentima. Ove originalne kutije označene imenom H. Upmann, sadržavale su cigare drugih proizvođača, najvjerojatnije kao promotivni materijal.
Da bi sve bilo zabavnije, danas postoji i brand H. Upmann 1844 koji nije Kubanski nego Dominikanski!
Kasnijih godina 19. stoljeća, brand H. Upmann dobiva međunarodno priznanje na raznim izložbama i osvaja sedam zlatnih medalja koje i danas krase litografiju na kutijama, zajedno sa originalnim potpisom Hermanna Upmanna.
1922. (neki tvrde 1932.), tvrtka odlazi u stečaj. Britanska tvrtka, J. Frankau & Co kupuje brand i nastavlja proizvodnju do 1935., kada je brand prodan Menéndez, García, y Cia, koji je nastavljaju proizvodnju do Kubanske nacionalizacije duhanske industrije. Tu je popularan mit da su, tijekom tog vremenskog razdoblja, Menéndez i Garcia stvorili svoje posebne cigare unutar branda, poznate kao H. Upmann Montecristo selection. Istina je da je Montecristo brand kreiran od Menéndez, García y Cia prije nego što su kupili tvornicu H. Upmann.
Razlog za neke zablude možda leži u činjenici da su, nakon kupovine Tvornice H. Upmann, Menéndez, García y Cia dodali raspon pet novih vitola na liniju koja odražavaju imena i veličine branda Montecristo (broj 1 do 5). Iako je H. Upmann brand puno stariji od Montecrista, to može navesti neke da vjeruju da je H. Upmann do brojeva koji označavaju veličinu došao prvi, a zapravo je suprotno.
Omiljena cigara američkog predsjednika John F. Kennedy bila je H. Upmann Petit Upmann. Noć prije potpisa embarga, zvao je svog sekretara za tisak, Pierre Salinger-a i tražio da nabavi svaki mogući komad po Washingtonu i okolici. Video govori upravo to:
Nakon revolucije, Menéndez i Garcia preselili su tvrtku najprije na Kanarske otoke, onda u Dominikansku Republiku, gdje se proizvodnja ove marke i dalje nastavlja za američko tržište.
Ime branda je H. Upmann 1844 što je prilično zbunjujuće za nepoznavaoce navedenih činjenica.
Kubanski brand i dalje ostaje popularan na svjetskom tržištu. 2002., kada je Altadis SA kupila kontrolni udio u Habanos SA, napravljene su brojne promjene kojima ovdje nećemo daviti. Činjenica da je službena mjesta za informacije ustvari obiluju dezinformacijama o veličinama i tipovima trenutno dostupnih proizvoda.
Ima još priča i legendi ali, osim što su zabavne, nebitne su za našu priču.
Drugo jelo – druga cigara
Drugo jelo je divlji bancin in forno. Brancin(i) se peku u pećnici na podlozi krumpira, mrkve i celera (šegljina) prekriveni alu folijom da bi se dobio efekt na umido. 10 minuta pred kraj folija se skida da se malo zapeče. Pije se Edi Simčić, Kozana 2005.
Siti i veseli pristupamo drugoj cigari sa veseljem. To je
H. Upmann, Corona Major, 2002
A onda se desilo ono čemu se nismo nadali. Većina cigara je bila zaštopana. Inače priča sa ‘normalnim’ kubanskim cigarama, a pogotovo prije 2001., kada su uveli pojedinačnu rigoroznu kontrolu, je da su sve cigare u kutiji, na neki način različite. Nekad uzmete ‘savršenu’ cigaru a nekad, kao što se nama desilo, zaštopane i one koje teško i nepravilno gore. Očito je da je motačica bila loše volje. One cigare koje su bile protočne, bile su super.
Uz cigare pila se Biska Demijan, Postup Mare 2007 i 2006., Trapan Grego 2008…
Ovdje nismo uspjeli konsenzusom donijeti odluku, nekima je prva cigara bila bolja, nekima druga. Ja sam bio sretnije ruke i moja cigara je bila OK ali u drugom planu u odnosu na prvu.
H. Upmann, Corona Major, 2002| tip | Corona Major |
| format | Corona |
| dimenzija | 133 x 16,67 |
| ring | 42 |
| diametar (mm) | 17 |
| jačina | 4,3 / 5 |
| aroma | 4,2 / 5 |
| ocjena | 8,0 |
| cijena | nepoznata |
Zaključak? Vintage cigare, ako su dobro čuvane, vrijedan su i rijedak dragulj kojeg treba podjeliti sa prijateljima.
27 rujna, 2010 at 10:32
Bravo druze! Ozbiljno, vrlo edukativno a nadasve zabavno stivo. Viva la Cuba
27 rujna, 2010 at 10:47
Ola, fala druže Kubura! Dok je Zravko u Africi mogli bi mi opet? Nego, svi ti hvale tu Raspravu sa Ernestom (nije Tolj nego Che). Da li ti stvarno dimiš na pozornici?
28 rujna, 2010 at 09:51
Idete pusit kubanske cigare a nemate busilicu sa sobom… A sta cu vam ja ? Da ti donesem jos jednu ? Busilicu mislim. Samo nemoj je opet posadit negdje… Stara poslovica kaze: Bez busilice na kubance je kao bez K…a na svadbu.
:-))) A osim toga, treba znat i busit… :-)))