“Hrvatski festival hrane i vina je prvi sveobuhvatni festival u Hrvatskoj specifično usmjeren na promociju nacionalne kuhinje.” – to je službeni odgovor na pitanje “što je sad to?”. Naslov i definicija privukli su, osim sveširoke publike i profesionalce, više iz svijeta hrane, manje iz svijeta vina. I bonkuloviće svih vrsta kojima je ionako dugo vrijeme od festivala do festivala.
Uskršnji i prvomajski praznici su prošli, sezona je pred vratima, restorateri i potrošači su nestrpljivi probati nova, svježa vina iz berbe 2010., a Vinistra samo što nije počela i sva čeljad oko čijih glava lete vinske mušice bit će u Poreču. ‘Zadnji je čas za promociju nove berbe, jer poslije Vinistre, dok se istalože utisci propušteni kroz mikrofiltere nosnih i bentonite nepčanih papila, bit će više nego kasno.’ zaključiše vinari i moj mailbox zatrpaše pozivima na promocije i degustacije:
Završava godina koju vinari i svi koji su bilo kako povezani s vinskom scenom neće pamtiti po dobru. Berba 2010. obavljena je u gotovo svim područjima Hrvatske u vrlo stresnim uvjetima, punim vlage i grožđe se počesto bralo samo da se spasi, a ne zbog tehnološke, niti zbog fenolne zrelosti. Osim klimatskih, vinare su šibali i recesijski uvjeti smanjene potražnje i povećane nelikvidnosti, koji su ih natjerali na vjetrometinu svjetskog tržišta. No unatoč teškoj godini, neke vinarije i vinari obilježiše ju po sudu Vinskopričkog nepca opće prakse: Više
(63) (2) (51) (34)
