lis. 24 2011

Behike vs BHK

(S)kidanje merâka u par korâka

Pedantni pratitelji Vinskih priča mogu ovaj pasus slobodno preskočiti kao i čitatelji koji prate samo tekstove o cigarama. Ostalima bih preporučio prethodno čitanje članaka Cohiba BHK i Cigar Afiscionado – Top 25.

O degustaciji (ili kušanju) cigara.

Prvo da definiramo razliku između ‘standardnog’ uživanja u cigari i degustacije. Standard je opuštajuće pućkanje fine cigare uz ugodno društvo, ambijent, i nešto kvalitetne tekućine u čijem (manjem) dijelu ima finih alkohola.

Degustacija je stručan pristup koji donosi neki stav sa nekom ocjenom, pozivajući se pritom na utvrđena pravila i uzance nastojeći, pritom, dati što objektivnije ocjene.

Sa stanovišta hedonizma, degustacija ima ozbiljnu manu jer umanjuje potpunu posvećenost uživanju.

Naravno da se tu nameće povezanost sa vinskim (a i svim drugim stručnim) degustacijama. Zar vinski stručnjaci, ocjenjivači ne uživaju u ocjenjivanju vina? Pa zapravo i ne. To je zahtjevan i stručan posao gdje je sva pažnja usmjerena ka pokušaju što objektivnije ocjene. Čak se veliki dio profesionalnih kušača ne može dovoljno opustiti na nekom privatnom druženju, ne može zanemariti profesionalni pristup, samim tim ništa (ili malo) od opuštanja i zezancije.

Sa nama nije tako. Nismo profesionalci, nismo stručni kušači, nama je lako.

Zašto jedna cigara čini priliku?

(Radoznalost je ubila mačku! Nadam se da ćemo mi proći bolje!!!)

Uživajući u samom vrhu svjetske (znači kubanske) ponude cigara, liniji Behike BHK 52, 54 i 56 uvjerili smo se u beskompromisnost proizvođača koji želi biti broj 1 u svijetu (i uspijeva). Cijela serija cigara je zaista brutalno odlična. I krasi je osobina Velikih vina: kompleksnost i elegancija! Ali povijest nastanka BHK serije je upravo u želji i ambiciji – biti najbolji. To je jedan od motiva i ideja vodilja za pokretanje postupka proizvodnje Behike.

Originalna Behika je priča za sebe. Najbolje da se citiram: “Kako bi dokazala/pokazala kako pravi najbolje cigare, povodom 40. obljetnice, Cohiba je izbacila seriju cigara nazvana Behike. Vjerojatno je nit vodilja bila napraviti apsolutno najbolju cigaru na svijetu, nedostupnu smrtnicima, i tako, marketinški i pozicijski dignuti sebe iznad Boga. Mnogi misle da su u tome uspjeli.” (više)

Iako sam mislio da se to nikada neće dogoditi, dogodilo se – stigla je originalna Behika, prva serija, jedna od 4000 proizvedenih, na dar od Zdravka Brkića, njegova posljednja, moja prva (i zadnja vjerojatno)! Što da radim? Kada to probati? Slijedeći ‘teoriju Tramvaja’ čim prije! Gdje? Pa hladno je za vrtno dimljenje. Sa kime kada imam samo jednu? Stotine pitanja od presudnog značaja umanjuju mi koncentraciju i pripreme za 15. prvenstvo sommeliera hrvatske. I kod 73. pitanja iz testa teorije rodi se ideja. Najbolje da se kod Cakija užga kamin, pa da onako opušteno, nakon klope (a i to ćemo već smisliti), zapalimo ‘staru’ i ‘novu’ Behiku pa da u ‘partizanskom’ stilu, izmjenjujući cigare, zajednički zaključimo jeli ta pljuga čemu.

Ali što piti? Dedicato a Martina davno polizana, nekih adekvatnih alternativa trenutno nema, porta su daleko… Treba zvat Barbu i pitati! (Usput, Barba i Baraba imaju malu kvantnu razliku, op. ur.). I kako je Barba uvijek u pravu, samo je pitanje kada ćemo mi (smrtnici) to shvatiti, i ovaj put ima rješenje. Iskopao je Clai Dedicato a Martina 2007 magnum i donosi ga! Vino koje ne postoji, Barba stvara! Copperfield i Chuck Norris su mala djeca!

E sada već Behiku dijelimo na troje, valjda ćemo nešto skužiti? I da, dodali smo rodicu u maching: Bekike vs BHK 56 vs BHK 54.

Psi su nahranjeni. Mi isto (sa Bibinim noćnim bio bobićima i Cakijevim kulenom), za zagrijavanje smo popili Coronica Grabar 2008 (nije greška, zahvaljujući Bori Sirovici, stigao je Grabar 2008 u boci 2007, koji više nije čisti cab, sada je omekšan merlotom, odlično!) i neslabog Portugalca, Quinta Dos Quatro Ventos 2001. Sve je spremno za početak (utakmice?).

Srk, šnjof, žvak, gut (©vinopija), Behike (orginal) nakon rezanja malo zatvorena, teže ide. To je valjda posljedica dugog tumbanja po mračnim humidorima i dugom proputovanju do cilja. Okusno liči na BHK ali to se osjeti tek nakon prve trećine. Prema kraju sve bolja, punija, pronalazimo zajedničke osobine sa sestricama (BHK 54 i 56). To je prije svega harmoničnost i užitnost. Svi okusi su tu i ništa ne strši, sve je okruglo. I traje. I tu je DaM (Dedicato a Martina) da sve to dodatno pojača.

Kako je ovo posebna prilika – iz koje je nastao događaj, pokušali smo se skoncentrirati, barem u jednom dijelu – do upada rokera vinara prgavca – a onda nas je krenulo.

Kolektivni zaključak, sumirajući sve tri kraljice + novopridošlu BHK 52: Predivno iskustvo!

I kao što David Hume reče: “It is natural for us to seek a Standard of Taste; a rule, by which the various sentiments of men may be reconciled; at least, a decision, afforded, confirming one sentiment, and condemning another.” A mi, neopterećeni obavezama stručnog ocjenjivanja, standarizacije okusa i koječega, odlazimo zadovoljni…



11 komentara to “Behike vs BHK”

  • Ivanhoe kaže:

    Lako za Martinu. Pepeljare su me oborile!

  • Zoran kaže:

    Mijenjam pepeljaru za Martinu!

  • Mile kaže:

    Behika, behika i samo behika… Pa ima valjda i drugih Cigara, majka mu stara ? Evo biti cu drzak i reci da je onaj Partagas Piramides LE 2003 sto smo ga popusili u Rovinju prije jedno 2-3 godine meni najbolja cigara u zivotu. Naravno, nije imala zaokruzen buket okusa kao Behika vec je iz nje sve “vristalo”. I onda sam to jednoga dana rekao mom Dealeru pa mi on rece da ja nisam prvi koji mu je to rekao…?!? Cak je i njemu jedna od boljih ikada. A evo prekrsiti cu moje pravilo pa spomenuti i lovu. 2 Partaga Piramidesa za jednu Behiku 56 (Behika se ovdje moze mjeriti ali ne moze biti nikada duplo bolja). 3 Vegas Robaine Don Alejandro za jedan Behike 56 (niti ovaj Deal nije bas u redu jer Behika nije 3X bolja). 3 La Gloria Cubana Triunfos E.R. Suiza za jednu Behiku ?!? (Sjecas se ljetos u Vodnjanci i znas sam da Behika nije puno bolja a cjenovni odnos je 3 za 1). Ne bih zelio biti pogresno shvacen pa cu reci da je Behika jedna od boljih cigara koje sam ikada pusio (a popusio sam ih jedno 5-6, pa imam pravo rec cak “znam sto govorim”). Nazalost, jedna od najboljih a Price/Performance jedna od najgorih. Pa cak i kada to ne bi bilo tako, Behike zasigurno nikada ne bi bila jedina marka cigare koju bi drzao u Humidoru jer prekratak je ovaj zivot, da bi stalno pusio samo jednu (vrhunsku) cigaru.

  • Zoran Vodopija kaže:

    E, Mile, kao i obično fulao si temu i nisi čitao što piše već ono što ti želiš pročitati. Ideja za pisanje o Behiki je nastala zato što sam dobio orginal (prvonastalu) Behiku pa se komparacija sa mlađim sestricama (BHK) sama nametnula. Kao i u vinskom svijetu (a i u životu) nema potrebe stvari svoditi na suštu matematiku ‘da je nešto 2 puta skuplje to mora biti i dva puta bolje’. To jednostavno nije tako. A ti to najbolje znaš a i sam si kontradiktoran. Uzmi primjerice porto od 30 godina kojeg smo popili, koliko možeš kupiti kikirikija i čokolade za to. Ili motor koji misliš kupiti? Odnos cijena/potreba je više nego loš! I zato Mile ne palamudi već uživaj!

  • Mile kaže:

    Prijatelju, nemoj tako, nije u redu, jer znas kako kaze nas prijatelj Danilo: “Cega je previse, niti sa kruhom nije dobro”. Nekako mi tesko pada ali morat cu ti odgovoriti na ovih tvojih nekoliko teza koje smatram da nisu u redu.
    Teza 1.”Fulao si temu kao obicno i nisi citao ono sto pise vec ono sto ti zelis procitati” Cekaj da vidimo: Ti si pisao o Behikama, ja sam pisao o Behikama. Ja nisam pominjao kikiriki, cokolade i motocikle pa cak niti Porto (vratiti cu se kasnije na ovo). Ako sam fulao onda je to jer sam spomenuo novac, tu se slazem ali to sam cinio sa namjerom. Znas vrlo dobro, da sam ja taj, koji ne zeli pricati o tome “sto koliko kosta” u toku uzivanja, a novac je bio ama bas svaki puta tema kod nasih eno-gastro-pusackih orgija. Da li sam ja bio taj koji je zapocinjao sa cijenom necega ili matematikom ?
    Bez obzira na sve, romanticno je, nakon svih ovih godina, da mi bas TI tvrdis da nije sve u matematici.
    A i nije ti neka usporedba BHK vs Behike, trebalo je imati muda, malo talasati i usporediti Behiku sa necim drugim, bilo cim.
    Osim toga, o Behikama si pisao prosle godine i evo tvog citata:
    “Prva serija Cohiba Behike jedna je od najskupljih cigara uopće. Dužine 192 mm i prstena 52 spada u velike cigare. Navodno je svih 4000 komada napravila najbolja motačica (rolerka koja vjerojatno ne vozi role) Norma Fernandez u El Laguito tvornici. Sve su cigare upakirane u 100 ekskluzivnih humidora (po 40 komada) koji su razgrabljeni na svjetskim aukcijama. Kako se pojedinačne cigare nisu prodavale, nemamo niti cijenu po komadu. Ali neumoljiva matematika kaže da je cijena pojedinačne cigare između 300 i 1000€, zavisno od aukcijske cijene.” (vinskaprica.com, 08.10.2010, Zoran).
    Gle, gle, “neumoljiva matematika”, “najskuplje” i onda jos i cijena cigare koja“nakon rezanja malo zatvorena, teže ide.” (ovo vec spade pod Tezu 2. “Kontradiktornost”)
    Podsjetiti cu te i na onu tvoju tezu „da je cigara koja ne vuce, cigara za K…“ No dobro, to smo skoro zaboravili jer si se tada nalazio u „Davidoff fazi“. A ljudski je prastati….
    Evo toliko o kontradiktornosti.
    Teza 3. „Palamudjevina“ Ajde dobro, svima se ponekad desi, da iznose teze koje nemaju veze sa zdravim zivotom i onda postaju tema sprdnje prisutnih. Moj je grijeh bio da sam spomenuo novac i matematiku (spominjao si ga i ti), grijeh je takodjer jer sam usporedio Behike sa necim drugim (ovo sada cak nema niti veze sa novcem). Ali to je daleko od palamudjevine. Meni je vise Palamudjevina usporedjivat Porto ode 30g. sa cokoladom i kikirikijem ili pricat o BMW motociklima a da motocikle nisi nikad niti vozio. Ali nije to toliko strasno, bilo je to malo u afektu pa si se cak zajebo malo u engleskom jer Price/Performance nije Cijena/Potreba. Uostalom, kome je Behike, Porto od 30g. ili BMW Motorrad potreba ?

    Fulo, Palamudio i bio Kontradiktoran
    Tvoj Prijatelj Mile

  • Zoran kaže:

    Mile, uspio sam u onome što i nije teško, provokaciji tebe. He, he! A to što se ukapaš dublje u glib, to je samo dobra tema za naš slijedeći susret. A sad ozbiljno (koliko je to moguće), jedina logična usporedna je baš ona koju sam napravio. Malo razmisli…

  • Mile kaže:

    Da, priznati cu to, rasp….o si me malo. No, nije strasno, ti ionako znas da imas kod mene kredit veci od Grcke. Nego o kojem glibu pricas ? Nema tu nikakvog gliba, vodi se samo rasprava o dobrim cigarama. (a i o drugim stvarima). Razmisljao sam malo o svemu tome i moram reci da imas i ti malo pravo sto se tice te matematike. Onaj Porto od 30g. je toliko dobar da se dva duplo jeftinija ne mogu nikako mjeriti (ovdje tvoja spika drzi vodu). Pa cak i onaj BMW motocikl ima tako revolucionarnih stvari na sebi da zapravo nije skup u odnosu na konkurenciju (pitaj Lorenza ako ne vjerujes). Sto ce reci da ponekad visoka cijena ima svoje opravdanje.
    E, a da li Behike opravdava svoju cijenu, pitanje je sad ? (reko bi Shakespeare da je kojim slucajem ziv)
    I da li je toliko nedodirljiva po svemu da se moze mjeriti samo sama sa samim sobom ?
    Ako je to samo obozavanje, onda je O.K.
    No meni se cini da je pristup gotovo religiozan.
    I to me malo smeta.
    Da ne bi bilo zabune, drzim da je Behike vrhunska cigara, cak u prvih 5 najboljih koje sam ikada popusio. (a ja sam kao sto znamo, popusio vec dosta toga…) Ali ta procesija, dobro sta niste optrcali oko Cakijeve kuce 3 puta kao sa stafetom pa je tek onda zapalili.
    :-))))))))
    Zapravo bi bilo najljepse kada ne bismo trebali misliti na novac i onda uzivati u onom vrhunskom ne pitajuci za cijenu. Nazalost to nije tako a pogotovo ne u lijepoj nasoj…. I ti to vrlo dobro znas bez da ti ja pricam… E sad, kada bi se vinska prica obracala arapskim princevima ili novopecenim ruskim milijarderima onda bi ovo moje izlaganje stvarno bilo laprdanje i zadnja palamudjevina. No, ne obracate se njima…(barem tako pise u statutu “tko smo i zasto”). Ende.

  • Zoran Vodopija kaže:

    Ma mutasti nebi bolje reka: ‘Ende’. Ali da tvoja ne bude zadnja (ko što voliš). Ende!

  • Mile kaže:

    Sto ? Sad sam jos i mutast ? Pa ovo su neke najnovije cyber-lenjinisticke metode obrade nepocudnih kriticara sistema. Ja skoro glup i lud a
    Bruno Trapan dobio epitet rokera ?!? E ako je Trapan roker, onda je Ivica Matosevic recimo Jimi Hendrix medju vinarima. Pa onda ti razmisli malo sta pises… Sad imamo tema kol’ko hoces za slijedeci susret…

  • Mile kaže:

    Eeeeej, di mi je nesto zadnji komentar ? Ukinuta su mi osnovna prava slobodne rijeci a ne znam zbog cega ? (ali pretpostavljam…) Evo citam pod linkom “tko i zasto”: Kultura i Tolerancija. Tko je bio nekulturan i netolerantan ? Zar ja ? Tko je dijelio epitete Mutastog, Palamude i ostalog ? Ja ?
    Usprkos svemu, gledao sam da se drzim teme ali ocigledno nije postojala volja za ozbiljnijom diskusijom. E, a kako je krenulo sa epitetima, osjecao sam se pozvanim da uzvratim (ponekad bi radije Gandhijevski okrenuo i drugi obraz, ali nije mi u genima…).
    E ako sam ponegdje bio prezestok onda se izvinjavam. (mogu ja i gore nego necu iz postovanja…). Prijatelju, ti me jako dobro poznajes pa si mogao znati sto slijedi… Skoro da smo otisli predaleko… Pozdrav !

  • Zoran Vodopija kaže:

    Mile, shvaćam da voliš palamuditi ali ne pretjeruj. Nitko ti ne reže komentare, sve je tu, sve će biti OK. Endeeeeeeeeeeeee.

Napišite odgovor