Vinska priča

Dvije trećine vinskopričkih nomada kreće na provjeru beogradskih hedonističkih događanja. Light motiv i glavni razlog odlaska je VIII Beogradski salon vina kojeg 1/3ina vinskopričalaca tradicionalno posjećuje, a ove godine, u pojačanom sastavu odlučuje (privremeno) zamijeniti hrvatsku tradicionalnu adventsku ponudu sa srpskom tradicionalnom gastronomskom scenom.

Iako je Salon međunarodnog karaktera, dominiraju srpska vina u sendviču sa slovensko, hrvatsko, makedonsko, crnogorskom ponudom. Ima tu nešto talijana, francuza, španjolaca…

Naš beogradski koordinator, organizator posjeta, i više-od-vodiča je Zdravko Brkić, znan čitateljima Vinske priče kao pokretač cigar-događanja na Vinistri i duh(anski)ovni voditelj.

Kao mudri dugogodišnji hodočasnici vinskih sajmova, nakon prijave i akreditacije na sajam, ne odlazimo na radionicu ‘posnija srpska hrana i manastirska vina’ već od našeg koordinatora tražimo da nam organizira ‘neposni i zasitni’ zalogaj. Što smo tražili, to smo (i nešto više) dobili! Međutim, onako (pre)siti, nenavikli na hard-core holesterolni attac, moramo ohanut uz degistivnu cigaru i porto (H. Upmann, Monarch 2003 i Taylor’s LBV 2003). Tek nakon toga odlazimo u ‘nove radne pobjede’.

Predvečer posjećujemo Matošević i Trapan degustaciju u Pompour baru a u afteru O.U.R. bar u kojem piči fenomenalni funk band L8 Night Band. Svakako valja napomenuti odličnu i neobičnu fusion kuhinju. Kušali smo krilca u umaku, spring rolice kao i čokoladni sufle. Sve je izvrsno, iznenađujuće za bar takvog tipa. Kava je najbolja u Beogradu a sprema je (peče i pripravlja) Andrija Eric.

Centralni događaj našeg (e)ino izleta (a što je nekim našim čitateljima nezamislivo) je prvo-ikad-organizirani doručak u Casi del Habano. Kao i svaki pristojni doručak, početak je zakazan u 11. U režiji koju potpisuje Zdravko Brkić, za doručak je prvo servirano slatko i voda, slijedi kava a zatim rakijica. Objašnjenje ovog nadasve čudnog ali tradicionalnog gastronomskog početka je da slatko iz voća u želucu uzbudi bakterije, zatim ih kava oboji, a onda (lako tako!) rakija ubije. Barba je poslagao sve poznate gastronomske teorije (uključujući i kanibalske Maya doručke), potražio poveznice ali ništa slično nije pronašao.

Nama (nešto) prihvatljiviji i logičniji nastavak doručka sastojao se od domaćih ajvara, pinđura i mješavine zelenog paradajza sa hrenom (courtesy of Aleksandar Srećković Kubura), široke ponude suhomesnatih proizvoda tvrtke Zlatiborac (courtesy of Zlatiborac), kajmaka, sireva, proje, pite siranice (courtesy of Nataša Vujović), pekmeza… Uz tradicionalnu srpski doručak sjajno ide i šampanjac (courtesy of Prgavci, Ivica Matošević i Bruno Trapan), Louis Rederer i Billecard-Salmon 2000.

Ovakva visokokalorična priprema neophodna je za najavljivano događanje kojem smo se posebno veselili: promocija nove linije H. Upmann Noellas Jar 2010 cigara. Cigare su pakirane u replike tradicionalnih staklenki (kod nas popularno nazvanih KKK – kiseli kubanski krastavac) koje su proizvedene u limitiranoj ediciji od 5000 staklenki. Uz navedene cigare imali smo ozbiljni zadatak pronaći ‘najbolje od tri ponuđena’ vina, provjeriti da li ta cigara ide uz Graham’s Six Grapes Reserve Porto i Kutjevo Traminac, ledenu berbu 2003 (coutesy of Kutjevo d.d., Matko Kovačić). Selekciju makedonskih Vranaca pribavio je uvaženi kolega Vasko Atanasov. Podržali su nas i ugostili i Branko Obradović Bane i Miki Višnjić. Svi zadaci su uspješno izvršeni, prisutni su oduševljeni ledenom berbom i cigarom.

Kako je nelogično nakon cigare, nataš(t)e, otići na sajam i degustirati vina, prethodno smo ručali u tradicionalnoj Srpskoj kafani Manjež i to najprije biftek rolice majstora Radomira Vlačića Raše a potom pljeskavicu šefa kuhinje (to je on).

Kasnije smo posjetili Pompour bar u kojem se, večer prije, nismo mogli upotpunosti opustiti radi gužve (poveliki interes za Matošević i Trapan vina) a gdje smo, dan kasnije, u sjajnoj atmosferi, utvrđivali gradivo uz H. Upmann Noellas Jar 2010 i Graham Tawny reserve porto… Već tradicionalno, after je bio u O.U.R. bar, ovo večer uz sjajnu DJ Miss Millie.

Prezauzeti obavezama na VIII Beogradskom salonu vina, nismo stigli posjetiti V Rakija fest koji se, nažalost, događao u istom terminu.

Zaključak.

Iako kolektivno imamo veliko iskustvo u posjećivanju i organizaciji vinskih sajmova, zaključujemo i potpisujemo da je Zdravko Brkić najbolji organizator posjete vinskih sajmova ikad!

P.S.

Na naše čitatelje koji imaju zamjerku na način pisanja i uređivačku politiku: vinski sajmovi su sjajna stvar, čovjek tamo može puno naučiti, pogotovo na radionicama ali još više na pratećim događanjima poput ovih gore opisanih…

[wdgpo_plusone]