Vinska priča

Dramatičan sadržajni zaokret u uređivačkoj politici Vinske priče

Kako smo od “Svinjske” postali “Konjska priča”

Pirotehnička sredstva druge klase praskajući prekidaju zatišje malomještanskog otočkog predvečerja i svojom iritantnom kakofonijom nedvosmisleno najavljuju posljednje dane godine koja klizi kroz nagomilane oblačine, koji su se odbili od Učke i tmasto se valjaju do Velih vrata. Dogorjele su sve četiri svijeće na vijencu Došašća, otpjevan je “Kyrie eleison” i “Božić je judi”, a “Na dobro van Mlado leto” samo što nije došlo. Tuče južina po stijenama Šotoventa, u Zagrebu kaže Kum lagano sipi, baš kao što sipe posljednji sati 2011-e.

Više

Gori prva svijeća na adventskom vijencu, mesnice su natrpane svježim “plodovima kolinja, zračnog i dvorišnog prostora”, a čim stupite nogom na prvi centimetar kvadratni trgovačkih megamarketa, svaki se centimetar kubni oko “vašeg detektora aromatskih spektara” ispuni mirisom sušenih “plodova” sjevernih mora. Komunalna poduzeća u provincijskim gradićima sjevernohrvatskog uzmorja i otočja požuriše iskititi trgove i kandelabre svjetlećim lampicama i cjevčicama, a centralnim trgom hrvatske metropole razlijeva se miris dimljene svinjetine i češnjaka prošaran notama klinčića iz kuhanog vina i vinozno voćnim mirisima portugisca, koji suvereno s hrvatske vinske scene istišće upravo pristigli beaujolais nouveau. Baš kao što predbožićna groznica lagano, ali sigurno, potiskuje onu predizbornu, koja će se ugasiti skupa sa drugom upaljenom adventskom svijećom.

Više

Vinska degustacija koja se održala, neposredno pred raspisivanje izbora u Hrvatskoj, a tekst o njoj bit će objavljen na Vinskoj priči za vrijeme trajanja predizborne kampanje.

Pomerol……….konačno nešto što dolazi s desna, a sviđa se Gluhom krmetu!

Barba Luka je uspio skupiti kvorum i raspustiti Sabor, Barba Klaudio Jurčić je uspio u krvi, znoju i suzama obraniti naslov sommelierskog prvaka Hrvatske, Barba Ivo iz Baške Vode raspisao je izbore, a Barba Ivo iz Dugobaba je uspio šepajući, zasad izbjeći jamu u koju su upali nosačica broševa i vlastitih mjenica.

Više

Mineralnost, između cuclanja kamena i sode bikarbone, između korijena i bobice, između mita i realnosti, između znanosti i hedonizma

Opatija. Terasa hotela Milenij. Pelargonije (đirani, ljubavi, barbaroze…) kao buhtlice kipe iz keramičkih posuda razasutih po ogradama, a borove iglice lete na svježoj kvarnerskoj buri. Sjedam za ‘svoj’ svakojutarnji stol. Konobar bez pitanja nosi ‘veli z teplen’ bez pjene. Otvaram jedne od dvaju novina, koje mi je maločas, također bez pitanja, stavila na pult prodavačica u obližnjoj trafici, nakon što se naravno prvo raspitala za Najdražu i njen napredak u rehabilitaciji i nakon što smo još naravnije razmijenili mišljenje o Bilićevoj sudbini, Šeksovom incidentu, najnovijem brošu i ‘ki pije i ki će platit va Grčkoj’. Bura i miholjsko sunce razlivaju se oko stolova i stolica, a pogled mi kliznu put tirkizno plavog Kvarnera, načičkanom čipkom od bure. ‘Atmosfera je kičig, dijelomično malograđanska’, pomislih, prisjećajući se tim sommelierskim terminom, nekidan završenog tečaja u Zagrebu.

Više

Burgundija, dok je more na Kvarneru izuzetno podesno za kupanje, a kutjevačka arhivska graševina izuzetno podesna za cigare

Palais Coburg, Wien, tri Master of Wine, deset pinot noira, pet sela iz Cote de Nuits ili kako sam shvatio da što više znam, znam da sve više ne znam…

Oteglo se ovo bablje ljeto. Polovica je devetog mjeseca, a valjda su svi mogući i nemogući grozdovi po čokotima sveudilj vinske naše, obrani. Sljedeći vikend trga se i plavac. U prosjeku berba je (se) obavlj(ena) (ana), tri tjedna prije uobičajene. I normalno već se obznanjuje kako se radi o odličnoj berbi. Svi naši PR vinari i njihove agencije obasipaju nas suhoparno pisanim, ispraznim izjavama o “izuzetnoj kvaliteti grožđa, koje daje nadu da će uz izuzetan trud i rad u podrumu, ova godina biti za pamćenje”. Oni skromniji i po nama realniji kažu da ako se nešto dogodi tri tjedna prije nego što je uobičajeno i normalno, to je prije poziv na oprez, nego na hvalospjeve i tada treba biti izuzetno pažljiv i oprezan u podrumu, jer se radi o neuobičajenim i većinom nepoznatim situacijama, koje mogu prerasti u izuzetnu kvalitetu, ako se adekvatno vinificira i odpodrumari, ali i obrnut rezultat, ako postupci ne budu adekvatni.

Više

Kako prepoznati dobro sljubljivanje hrane i vina?

Koja su hrvatska “najfoodfriendly” vina?

Nekoliko preporuka idealnog uparivanja hrvatskih vina i jela

Preko bjelosvjetskih restorana, krumpir salate i tripica, zamršenih odnosa s kumom i Peron Vlajen u prvom nastavku, do milanske La Scale i Remetinca u drugom nastavku, došlo je vrijeme da nakon dugotrajne ljubavne predigre sa štiocima iliti “petting” stila, pređemo u akciju, iliti “koitalni” stil, kojim ćemo “urbi et orbi”, žlici i čorbi, nedvosmisleno pokazati kako se to miješa hrvatski prvenstveno, ali i svekoliki gutljaj sa svekolikim, ali prvenstveno hrvatskim zalogajom.

Više

Vinari kod kojih je moguće uz degustaciju vina i pojesti dobar slijed jela, koji posvećuju pažnju gastronomiji, koji su uz to osobnosti i čije vinarije i kušaone vam pružaju estetski ugođaj… i prijedlog jedne top gastro destinacije u blizini

Deset prijedloga kako (p)ostati gospoda, prisjetiti se ljetnjih i što lakše dočekati božićne praznike

Više

Najbolji restorani, konobe, bistro-i, gostione, najbolja kuhinja, servis, pogled, uređenje i vrijednost za novac i kriteriji po kojima su odabrani

Gluho krme ruje po hrvatskoj restoranskoj i inoj gastro sceni…

Barba Renato Baretić, Deveti povjerenik s Petića, otočića u Kvarneru, između Njivica i Belog, s prekrasnim pogledom na Učku, ocjenjuje hrvatske restorane…

Više