Uskršnja pogača
Uskršnja pogača, pinca, kuglof – kolač za agnostike
Čuješ ti Pulitzer, ti bi trebao promijeniti stil u postovima koje pišeš. Vidiš da je kriza, nemoj daviti ljude s tim tvojim sentimentalnim, kvazi-duhovitim brljotinama o svemu samo ne o gastronomiji i o vinu. Evo ti tema – Kako sastavljati meni u recesiji? – Kako uštedjeti 500 kuna mjesečno u kupovini prehrambenih artikala? – Najbolja mjesta za ručak u dvoje u kriznim uvjetima… Čuješ ti mene?… Pa ti me nikada ne slušaš!
Šta kažeš? – upitah Najdražu, dižući glavu s današnjih novina. Kroz oblak dima koji je dolazio iz smjera susjednog stola, a poticao je iz tradicionalno neispravnog kamina u konobi gdje pijemo kavu, uspio sam primijetiti da se vrh njezinog nosa primjetno stisnuo.
Ma kakva kriza – dopre do mene uz novu pošiljku dima, sa susjednog stola. – To ti neprijatelji samostalne hrvatske države dižu paniku. – Električar Ivan porijeklom i rođenjem Slavonac, i vlasnik najveće radionice za premotavanje elektromotora na otoku lagano se uzdigne sa stolice i unese se u lice svom sugovorniku za stolom. – Šteta što si i ti na njihovoj strani, a uopće nisi loš čovjek, ali si politički nepismen. Te komunjare su te izludile. Ali vidjet ćeš ti i ovo malo krize što se osjeti, naša ekipa na vlasti će ekspresno riješiti.
Sad bi ti rekel kaj buju rešili – uznemiri se s druge strane stola Joža, mesar u turističkom poduzeću rođenjem i porijeklom Zagorec. Da malo krize, da ekspresno rešenje.Vu turizmu kaj je za nas z otokof najvažnejše, ne bu se nikaj rešilo. Buš videl opet ne bu za Uskrs ni-ko-ga.
Da li će biti ikoga za Uskrs pomislih? Tast, mama, šogor, šogorica, nećakinje i Najdraža na ručku. Respektabilna ekipa u gastronomskom i sociološkom smislu. Kozlić Ladin i janjčić -Ajini i Sašini, kuglof i potica (orehnjača) – inače puničini ove ih je godine prvi puta radila Najdraža. Nabavljeni su njemački i austrijski predikati, rizlinzi i zeleni veltinci iz berbe 2007 i 2008. Da nas se ne bi optužili za nedostatak domovinoljublja, Tomac Classic, Rizling 2008 i Amfora 2007, Bolfan Rizling 2009 (Primus i Paidia) i naravno Clai Sv. Jakov i Ottocento crni 2009, Brombonero 2008, Tasel i Boškinac 2007.
Susjeda, istaknuta članica naše umjetničke četvrti i crkvenog zbora, spremna je za dostavu blagoslovljene maslinove grančice i hrane za početak uskršnjeg doručka. Uz njega, badnje večere i kićenje božićnog drvca, kao događaji, a bakalar i uskršnja pogača kao namirnice, predstavljaju relikt moje tamne religiozne prošlosti, na svjetlom nebu moje agnostičke sadašnjosti.
Uskršnja pogača i moja nona po očevoj strani presudno su utjecale na moje upoznavanje i raskid s vjerom i ujedno su me podučile važnim gastro i životnim postulatima.
Mjesto uloga i značaj religije u ljudskom životu
Nona je rekla – Ako nećeš hodit na mašu i vjeronauk niš od obeda i kolači – Ta je izjava, uz činjenicu – Da je spred crikvi bil najbolji jog za špekuli -, presudila u počecima moje religioznosti.
Pravovremena nabava i vrhunske namirnice
Nona je uvijek za pogaču nabavljala jaja i putar od – Griških mlikaric – koje su raznosile mlijeko po crikveničkim domaćinstvima. Kako sam strašno volio pečena jaja i putar namazan na kruhu, nikako mi nije bilo jasno kako je nona uspijevala uskratiti svom jedinom unuku takve delicije – Jer to mora biti za pogaču za Uskrs – i dok nisam prvu probao, kako tek ta pogača mora biti dobra.
Važnost tehnologije i kuharskih tehnika
Na dan kada je nona mijesila i pekla pogaču, u kući su vladali posebni uvjeti. Mogao sam prisustvovati, danas bi rekli tom eventu, samo ako sam obećao da tri sata neću izlaziti iz kuhinje, jer se vrata nisu smjela otvarati da ne padne temperatura u kuhinji. Nona je mijesila tijesto u kratkim rukavima, znojila se, smijala, pokrivala tijesto s čistom krpom, stavljala na štednjak na drva da se odmori i digne, ponovno mijesila, odlagala ga, mijesila. Nakon 3-4 sata pekle su se u uskoj pećnici štednjaka na drva dvije zlatno žute dinje. I tako tri puta. S time da su u posljednjoj turi bili jedna pogača i jedan jajnik (mala pletenica od tijesta u koju je bilo upleteno tvrdo kuhano jaje) – tradicionalni poklon djeci za Uskrs. Kada je sve bilo gotovo nona je zamotala pogače i jajnik u bijeli stolnjak i podigla ih na vrh kuhinjske kredence. – E, još ćemo komad blagoslovit i do Uskrsa do doručka zaboravi na ovo. –
Timing pravilnog serviranja u gastronomiji i mjesto, uloga i značaj odricanja u vjerskom životu
Koliko sam samo puta ulazio u kuhinju i čeznutljivo pogledavao na vrh kuhinjske kredence i kako su samo mirisale te pogače. Ali tri bi dana brzo prošla i od svih sastojaka Uskršnjeg doručka, od kuhane šunke, tvrdo kuhanih jaja, hrena, domaćeg luka, najviše sam uživao u pogači nadrobljenoj u veliku šalicu dobro zaslađene mješavine Kneippa, cikorije i prave kave.
Moja nona već dugo peče nebeske pogače i nikad nije odgovorila na moju tvrdnju da blagoslovljena pogača uopće nije ukusnija od one koja to nije bila. Možda je to bio crv sumnje ubačen u moju jabuku vjere, ali vječno sam joj zahvalan za okus uskršnjih pogača, koje su presudno odredile moje organoleptičke gastro kriterije.
Dim se u konobi razišao, Ive i Joža izlaze. Ja pogledam u Najdražu i upitam je – Što si me ono pitala?… No nije važno, nego što ti misliš da malo porazgovaramo o stilu mojih članaka na Vinskoj priči? Znaš, ipak je kriza, a i dolazi Uskrs…
10 travnja, 2012 at 08:23
Ni loše napisano za jednog zajedljivca