kol. 16 2010

Malvazija u mom oku

Tri događaja: 1. Vinistra, 2. Prezentacija berbe 2009 na Dalmatia Wine Expo, 3.  Kušanje malvazija u organizaciji Saints Hills vinarije i Vinistre u Brtonigli, priređeno za najpoznatijeg svjetskog enologa-konzultanta Michela Rollanda,  stavila su u fokus svih naših osjetila, ali i mentalno-racionalnih resursa malvaziju.

Na marginama tih događaja, ali i na mnogobrojnim druženjima i posjetima istarskim i ne samo istarskim vinarima, stalno se provlačila tema malvazije, s podtemama:

Gdje je mjesto malvazije na domaćem tržištu, da li je precijenjena i da li raditi stilističke pomake i ako da, kakve?

Treba li ići s malvazijom u izvoz i ako da s kojom stilistikom i na koja područja?

Gdje je u kontekstu gornje dvije teme, mjesto i koja je uloga krovne udruge istarskih vinara i koje akcije bi trebala poduzimati?

Recesija koja je stigla i u istarske podrume, potencirala je zainteresiranost vinara za gornje teme, koje su im se do prije samo godinu dana činile tako daleke. Svatko pokušava preživjeti na svoj način, svojim modelom, no što instiktivno, što racionalno svi su svjesni da su potrebne zajedničke akcije koje bi zadržale malvaziju na postojećem mjestu i cijenovnom razredu domaćeg tržišta i osigurale koliko toliko bezbolan put na vjetrometinu svjetskog tržišta.

Svjesni da ne postoji univerzalni odgovor za svakog vinara ponaosob, pokušati ćemo dati odgovore na gore postavljena pitanja, koji bi nadamo se  mogli pomoći svakome od njih i ujedno dati naše viđenje trenutne pozicije malvazije.

Nepce

Kada je sredinom 90-tih godina prošlog desetljeća preuzimala status “dvorskog” vina od žlahtine, malvazija se pozicionirala kao lagano, svježe vino, voćno-cvjetno-vegetalnog aromatskog profila, relativno niskog alkohola (12-12,5%) i relativno visokih ili barem lijepo integriranih kiselina, i srednjeg tijela. Pojednostavljeno rečeno, žlahtina s puno kompleksnijim aromatskim profilom i jačim tijelom. Takvim se karakteristikama pozicionirala statusno i cjenovno iznad graševine koja je i onda i sada ostala najprodavanije vino na hrvatskom tržištu. Kakva je danas situacija? Marketinško pozicioniranje malvazije je isto, no što imamo u čaši? Kušajući reduktivno proizvedene malvazije (jer ovdje je o njima riječ) u Brtonigli, učvrstio sam otprije formiran stav. Sve malvazije su visokoalkoholne (kod gotovo svih se alkohol osjeti već na nosu), a na retru tuče famoznu gorčinu malvazije! Aromatski profil kod svih malvazija, osim jedne, pravocrtan, daleko od kompleksnosti. Voćnost u tragovima, ponešto banane, trči, trči, pa citrus i nategnuto žuto voće (vinogradarska breskva). Nešto cvijetnih aroma, uglavnom žutog cvijeća i puno vegetalnih nota i gorčine, koja je kod nekih bila sve samo ne plemenita! Sva vina srednjeg do jakog tijela, ekstraktna, svježina kod rijetkih dostatna i ukomponirana da se nosi s tijelom. No, što je sreća malvazije, njezina gorčina ponekad je surogat svježine!

Nastavak…


Stranice: 1 2 3


Jedan odgovor to “Malvazija u mom oku”

Napišite odgovor