Malvazija u mom oku
Domaće tržište
Gornjim opisom nismo vrednovali kvalitet malvazije, već smo htjeli ukazati na značajnu razliku između marketinške priče i onoga što je u čaši. Problem alkohola u vinima zaslužuje poseban osvrt, no ovdje spomenimo da prosječni kupac želi vino s što manje ili s razumnim sadržajem alkohola od cca 12,5 % volumnih (zdravlje, kampanje, vožnja, zakoni…) i da je uskoro za očekivati u zakonodavstvu EU-e poreznu politiku i oznake na vinima s više od X alkohola, slične onima koje su danas na cigaretama. Vinar se prema ovom problemu može odrediti na dva načina. Prvi je da se ne obazire na zahtjeve tržišta, svjestan da će se smanjivanjem alkohola u malvaziji smanjiti i kvaliteta ostalih komponenti, tako da će vino postati “lošije”. U tom slučaju bilo bi pošteno prema kupcu revidirati marketinški koncept s početka naše priče. Drugi je uvažiti tržišne zahtjeve i prvenstveno drugačijim managmentom u vinogradu raditi malvaziju s oko 12,5% alkohola, koja će odgovarati marketinškom konceptu kojim se malvazija i pozicionirala na tržište. Mali će se vinar koji puni par tisuća ili par desetaka tisuća boca, vjerojatno morati odrediti za jedan način odgovora na ovaj problem. No oni veći će vjerojatno posegnuti za dvojakim odgovorom te je slijedom toga za očekivati slijedeće godine izlazak na tržište par malvazija u cijenovnom razredu od oko 30-ak kuna, s metalnim navojnim čepom, alkohola oko 12,5% i aromatskog profila već spominjanog u tekstu. Taj proizvod imati će vrlo važnu ulogu u pozicioniranju malvazije na tržištu Hrvatske i regije prvenstveno, u slijedećim desetljećima i ključan je “alat” vinara u borbi za regrutiranje novih kupaca s pivarima. U tom kontekstu akcije promocije po disco-clubovima, beach barovima, terasama, rock-klubovima i sličnim okupljalištima mlađih ljudi, dobiće s takvim karakteristikama proizvoda (niski alkoholi, voćnost i praktičan čep) dodatnu učinkovitost i operabilnost. Smatramo da je ovaj projekt od strateške važnosti i da se on treba definirati unutar krovne udruge vinara i to u dva ključna smjera. Prvi je ” Što je i kakva je ta referentna malvazija” a drugi je “Program akcija njene promocije i regrutiranja novih kupaca.”
Za očekivati je da će neki veći vinari samo dio (veći) količina malvazije do sada proizvedene kao bazne, repozicionirati u ovakvu “novu” malvaziju, dok će manji dio puniti u obliku malvazije nešto “pitkije” od Gran, barrique, Santa i ostalih premium brandova, koja bi se cjenovno pozicionirala nešto iznad postojeće bazne, a nešto ispod cijena premium linija. Ovo je pametan model, koji omogućuje, čini nam se, neizbježno spuštanje cijena, ali nekog novog brenda uz istovremeno bolje cjenovno pozicioniranje baznog. Uz tehnološku potporu, to vinaru omogućava punjenje ili pražnjenje onog cjenovnog “kanala” kojeg zahtjeva tržišna situacija.
“Pa o čemu Vi pričate? Za razliku od graševina, na policama i u podrumima nema 2008.” Reći ćete Vi. Srećom, kod većine vinara je tako. No insiderske informacije kažu da u nekim velikim sistemima i kod nekih većih vinara ima zaliha iz 2008. Ove će ljetnje sezone prodaja biti slabija od lanjske, a jesen i zima dugačke i recesijske. Naša je procjena da će se slijedeća Vinistra odvijati u sjeni punih podruma! I stoga smatramo da je ova tema vrlo aktualna. Dodatnu težinu joj daju vrlo uspješni pokušaji nekih kontinentalnih vinara, da ozbiljnijim radom ponude tržištu ono što im njihov teren i klima omogućuju. Svježe vino, kvalitetno napravljeno, a po razumnoj cijeni (10-ak kuna nižoj od većine malvazija). Tu prvenstveno mislimo na Feravino, Belje i Libertin Tomislava Bolfana. Još je jedan pokazatelj indikativan! U mnogim zagrebačkim i kvarnerskim restoranima u ponudi za veće grupe i posebne grupe kupaca koji očekuju posebne cijene nema malvazija, i u nekima od njih u taj tip ponude vraća se žlahtina!
18 listopada, 2010 at 06:05
[…] kad mi ga ova trojica, malo uzdrmaše! Još je gore nego što sam mislio! Nije ti bila dosta “Malvazija u mom oku“, sad si se uhvatio gastronomije – pomislih. – Ma kakav sekretar za ideološka […]