Vinska priča

Pet velikana u potrazi za opstojnošću

Već tada, kada smo u članku Vinistra 2011 odrednice i značaj ustvrdili da su vinari tretmanom grožđa u podrumu spasili klimatološki lošu berbu 2010 i pripremili vina za izložbu u vrlo dobrom stanju, ali da je pitanje kako će ta vina stariti i da će vjerojatno iza Nove godine ‘pasti’, dakle već smo tada pomislili ‘Ovo bi trebalo provjeriti iza Nove godine’.

Pomišljeno, učinjeno.

“U srijedu možeš doći, kupljeno je svih pet malvazija koje si tražio, osigurana je logistika, testirat ćemo ‘na slijepo’, zabilježiti dojmove i onda slobodne aktivnosti. Samo da provjerim: Kabola, Kozlović, Coronica, Radovan i Benvenuti. Da li je to to?”

Enciklopedijsko obrazovani humanist sa laganim sindromom organizacijsko perfekcionističke paranoje u liku glavnog urednika, tako se ničim izazvan ugurao u kušački tim. “Pa zašto i ne bi” pomislih, “Kad mu se ja uredno uvaljujem u testiranja cigara, što se on ne bi meni u vinska.”

“Je to je to! Ja ću u srijedu prije do Coronice i onda sam oko tri kod tebe” odgovorih mu, veseleći se izazovu koji smo si zadali.

Po ustima mi se valjao okus tagliate od boškarina iz Bušćine, preljevajući se preko svilenkastih tanina Gran terana 2008, kojim smo završili kušanje za pripremu vinske radionice Morena Coronice na Festivalu hrane i vina u zagrebačkoj Areni, u subotu 3. 3. u 14 sati. Dogovorili smo i vino iznenađenja iz Coronicine arhive, koje će posjetitelji te radionice kušati. Vrijedi doći, vjerujte.

Dobrih pola sata ‘ipsilona’ da se slegnu okusi i raščisti nepce i “Uzorak broj 1” zvonko će nositelj paranoidnih natruha. “Čekaj da popijem vode i dođem k sebi…”

Dobrih pola sata trajalo je testiranje malvazija kupljenih u jednoj rovinjskoj vinoteci… Zašto baš tih pet? Činilo mi se da predstavljaju reprezentativni odabir između ‘stvarne’ vrijednosti i tržišne pozicioniranosti. Spoj kakvoće u čaši i brenda, u zadnjih par godina.

Prijatelj nam je točio vina i ona su za nas tih pola sata bila uzorci od 1-5.

I kakvi su bili uzorci?! Da li smo pogriješili u procjeni prilikom kušanja na lanjskoj Vinistri?

Jesmo! Samo je jedna malvazija (Benvenuti) bila u silaznoj putanji. Po mojoj procjeni. Humanista se nije složio. I to je bilo jedino razilaženje. Umorna materija boje i nijanse zlatnožute boje, neprirodno ‘slatkast’ i ravan aromatski profil, nedostatak svježine, nestajanje na ‘srednjem’ nepcu i kratak gorki ‘after’ odrednica su jedine od pet malvazija, koja je još uvijek užitna, ali definitivno na silasku i treba je što prije popiti.

Od ostale četiri Radovanova je dosegla svoj optimum, no još je izuzetno užitna. Od preostale tri, prednost dajem Kozlovićevoj i Coronicinoj. One su još u uzlasku i najuravnoteženije su. Kabolina je za nijansu treća u rangu i možda je najsličnija našem očekivanju sa Vinistre, no ipak puno jačeg tijela i ekstrakta, od onog kojeg smo očekivali. Izuzetna svježina, no malo tanje tijelo i ekstrakt, u odnosu na svježinu, daje laganu neravnotežu na tvrđoj strani. I tako između dva uravnotežena tržišna velikana za prsa pobjeđuje Coronica. Malo je ‘dulja’ u trajanju, špekastija i ‘slanija’. Kozlovićeva je zavodljivija na nosu, no za nijansicu kraća i tanja.

Dakle poredak je u tri ranga: 1. Coronica 2. Kozlović 3. Kabola. Te tri malvazije su vrlo, vrlo blizu. Četvrta Radovan, puno je bliža prvim trima, nego petoj Benvenutijevoj.

Četiri od pet kušanih malvazija opovrgle su našu procjenu datu na lanjskoj Vinistri. U lošoj klimatološkoj godini većina malvazija je neposredno pred izlazak nove berbe («En primeur» kušanje u Esplanadi samo što je završilo) u jako dobrom stanju. Za sada izgleda da tvrdnja, da većina reduktivnom metodom u inoksu proizvedenih malvazija nisu vina za potrošnju unutar godine od izlaska na tržište, nije posljedica punih tankova, već odraz stanja u čaši, odnosno boci.

Pratite Vinsku priču i zajedno ćemo suditi o tome. Uskoro i test istih pet malvazija iz nove berbe 2011.

[wdgpo_plusone]