Vinska priča

Svaka sličnost naslova teksta sa stvarnim događajima i osobama je slučajna i posljedica je isključivo autorove nemaštovitosti…

Rabo de Toro, Petit manseng, Degrassi, Kozlović, neretvanske kozice, tučepska migavica, plešivički i zagorski rizlinzi, stonske kamenice, Mare Mrgudić, pelješki cvrčak…

Kako je Kozlović prekrio malvaziju i vice versa – Santa Lucia 2008 i 2009.

Opatijsko sunčano subotnje jutro. Žamor šetača i miris cvijeća magnolije je u zraku, a predamnom ‘neprijatelj laptop’ i ‘kitschig’ okružje TV salona vile Dubrava. Najdraža je završila trotjednu rehabilitaciju i odšetala na jutarnju kavu do terase hotela Milenij, a ja pokušavam prije sutrašnjeg odlaska ‘osuvisliti’ sjećanja na prvi tjedan našeg boravka…

Više

Skalinada, mala krčma s velikim krčmarom i još većom budućnošću

Barbieri i Tomšič gluhokrmeća usporedba

Upravo je istekla šesta godina kako se samo jako dobrim poznavateljima kvarnerske gastro scene ukazao Andrej Barbieri u Skalinadi, maloj krčmi podno vološćanskog groblja. Moji su ga gluhokrmeći senzori spazili na drugoj postaji njegova lutanja po bespućima kvarnerske gastro zbiljnosti u nedalekoj Tramerci, gdje je s vlasnikom Kristijanom, njegovom mamom i bratom činio početnu momčad, koja je vološćansku konobu stiješnjenu između Plavog podruma i Le Mandraća, dovela iz regionalne u prvu hrvatsku gastro ligu.

Više

Trio Fantasticus

ili

tri strašnobitne predstojeće vinske i gourmet manifestacije

64. epizoda Alan Forda naslova ‘Trio Fantasticus’ ima nešto zajedničko sa doljeopisanim vinskim manifestacijama, srećom, više sa naslovom nego samom ekipom Alana Forda.

Slijede nam Zagreb Wine Gourmet Weekend (ZWGW) 13-14.4.2012, Dalmatia Wine Expo 2012 (DWE) 27-29.4.2012 i 19. Vinistra 11-13.5.2012.
Više

Degustacijske bilješke s animalno stajskim dahom ili da li je Sjeverna Rona područje s gluhokrmećim terroir-om?!

Bar u lobby-u Palais Coburg u Beču i konoba Rivica u Njivicama, dva su ugostiteljska objekta, u kojima sam najčešće boravio ove duge i hladne zime, koja kao da lagano cijedi prema proljeću, marčevskoj buri unatoč.

“Šparožine su parićane”, bademi su procvali, a u vrtu ispred kuće izmilili su pupoljci sunovrata. Curi zima, baš kao što cure sjećanja na posljednji masterclass Côtes du Rhône – Northern Rhône… Više

Hrvatski festival hrane i vina 2012

“Hrvatski festival hrane i vina je prvi sveobuhvatni festival u Hrvatskoj specifično usmjeren na promociju nacionalne kuhinje.” – to je službeni odgovor na pitanje “što je sad to?”. Naslov i definicija privukli su, osim sveširoke publike i profesionalce, više iz svijeta hrane, manje iz svijeta vina. I bonkuloviće svih vrsta kojima je ionako dugo vrijeme od festivala do festivala.

Više

Ostadoše iza nas Snijegovi Neusiedler see-a, prazna gnijezda razasuta po dimnjacima Rusta (Al, vratit će se rode..) i puna glava “vrućih enoloških tema”.

Beč nas je dočekao osunčan, vedar, čuo se Radetzky marš dok su komunalci skidali božićne ukrase na Grabenu. Kava u Meinlu, rastezanje nogu od Hofburga do Sachera, od Stephans platza do Hundertwassera i Sulz, Tafelspitz i Kaiserschmarn u maloj K/K gostionici pokraj Palais Coburga, bečkog peterozvjezdanog člana udruženja Relais&Chateaux, u kojem su nas sačekali Frank Smoulders, Master of wine, konzultant i Christian Fox, F&B cost controller i head sommelier.

Više

9. Weinakademie Winzerkonferenz, 17. siječanj, Rust

Prši moj prvi ovogodišnji snijeg, nošen britkim sjevercem po pustim ulicama Rusta, austrijskog Cigoča, dok sam kasnio kao Klepetan na ‘čvenk’ s Malenom, na početak tradicionalnog okupljanja austrijskih vinara, žureći uz trstikom obraslu obalu jezera Neusidler. Sinoćnji ‘spare ribs’ i nešto više čaša pšeničnog, tipična kombinacija istančanih eno-gastro znalaca, glavni su razlog mog kašnjenja. Osjećao sam se stvarno kao Klepetan, dok sam ulazio u lobby hotela preko puta Weinakademie, a nigdje Malene, ni Monice Belluci, tek zabrinut Carlosov pogled, nenaviklog na moje kašnjenje i širok osmijeh bez zlatnog zuba ‘cara frankovke’ Ernsta Triebaumera, pozdrav i olakšanje, kad shvatih da u stvari ne kasnim.

Više

Neki od Vas koji prate vinsku scenu, sjetit će se možda legendarne berbe 1998 nakon koje se pojavio i meni prvi “vinski vic” kojeg sam čuo u Toskani, ispijajući “aperitivo” u Livornu u wine-baru “Zanzibar” jedne “ozbiljne” jesenske večeri, a ispričao nam ga je ni manje i više nego drugi rođak Piera Antinoria i išao je nekako ovako:

“Talijanski vinoljubac luta pustinjom i ugleda bocu. Otvori je i iz boce izađe duh koji mu predloži ispuniti tri želje za uzvrat što ga je oslobodio. Vinoljubac raširi usne u osmjeh i zaželi butelju Sassicaie iz 1990 koja će uvijek biti puna. Stvori se butelja, vinoljubac počne piti i stvarno, butelja ostaje stalno puna… Duhu pomalo dosadi i već pripitog vinoljupca upita želi li još nešto kako bi otišao. Na to će vinoljubac pijanim glasom: daj još dvije ovakve hik butelje, pa si hik, slobodan.”

Više